“Prevariti se u jednoj velikoj nadi nije sramota. Sama činjenica da je takva nada mogla postojati vrijedi toliko da nije suviše skupo plaćena jednim razočarenjem, ma kako teško ono bilo.”

Ivo Andrić

 

Jedna je od najčešćih riječi koje koristimo u svakodnevnom životu.

Poznata je svakom čovjeku.

Jedni je se drže, drugi kažu da ih je zauvijek napustila.

Ali uvijek je tu negdje.

Nada.

Snažna.

Iracionalna.

Za neke potpuno besmislena.

Emocija koja nam daje do znanja da bi moglo biti dobro.

Nema onoga tko je nije osjetio.

Tko je ne poznaje.

Utkana je u naše biće.

Zašto nam toliko treba?

Upravo zbog toga što predstavlja nešto pozitivno unatoč svim realnim parametrima.

Jer za sobom vuče snagu, volju i optimizam.

Potiče nas na konstruktivno djelovanje.

Pomaže da izdržimo i ono najteže.

Neki je doslovno smatraju dijelom naše ličnosti, a neki posljedicom raznih iskustava u životu.

Koliko na svijetu ima ljudi, toliko ima i nadanja.

Neki nadu vežu uz vjeru, molitvu, višu silu, višu pravdu.

Uz želju za svjetlijom budućnošću.

I želju za promjenama.

Kažu da je nada nešto što najviše osjete optimisti.

A ujedno i nešto što posjeduju čak i pesimisti.

I upravo to je čini toliko posebnom.

Kreće s nama na životni put od samog djetinjstva.

Teška djetinjstva ljudi koji su kasnije u životu uspjeli prepuna su nade.

Nada povezuje našu prošlost, sadašnjost i budućnost.

Važno je sagledati i čemu se kroz život najčešće nadamo.

Postoji nekoliko vrsta nada.

Prva je realistična.

Usko vezana uz stvarnost.

Nada u nešto što bi se zaista moglo dogoditi.

Druga je utopijska.

Ona je pak potpuna suprotnost.

Javlja se kada još ne možemo otpustiti nešto što je praktički neostvarivo.

Treća nada jest ona konkretna, a vezana je uz određeni težak životni događaj ili gubitak.

Imamo i tzv. transcendentalnu nadu (generalizirana nada kao dio pozitivnog životnog stava):

– ‘situacija će se na kraju razriješiti pozitivno, samo treba biti strpljiv’

– ‘sve će biti u redu’.

Kada nas nada napusti, u nas ulazi tuga.

Ništa.

Praznina.

Besmislenost.

Depresija.

Jer nada nam zaista daje razlog za sreću i onda kada ga možda nemamo.

A kad imamo razloga, s puno više snage i borbe, opiremo se mnogim olujama.

I svaka nova godina dočekuje se i slavi zbog nade.

Da će sljedeća biti bolja.

Uspješnija.

I ta nada nas, nakon što sat otkuca ponoć, isprati s veseljem u novi početak.