U povodu Lila tjedna  – Tjedna ženskog zdravlja  – intervju za „Nismo same“ dao je i prim. doc. dr. sc. Dražan Butorac, dr. med. specijalist ginekologije i porodiljstva, Klinika za ženske bolesti i porodništvo KBC-a „Sestre milosrdnice“, koji je ujedno i predsjednik Hrvatskog društva za kolposkopiju i bolesti vrata maternice Hrvatskoga liječničkog zbora

Razgovarala: Ivana Kalogjera

 

Što je HPV infekcija?

Genitalna HPV infekcija je spolno prenosiva bolest uzrokovana humanim papiloma virusom. Ime se odnosi na 200-injak različitih vrsta humanog papiloma virusa koji se javljaju kao uzročnici upala u ženskom spolnom sustavu. Od toga je njih 30-ak opasnih koje grupiramo u „high risk“ skupinu koja može izazvati premaligne odnosno maligne promjene na vratu maternice, ali i čitavog donjeg genitalnog trakta, znači na stidnici, rodnici, anusu, ali i na grlu. Grlo je posebno zanimljivo jer rak grla za uzrok ima HPV infekciju, a jednako ga mogu dobiti i žene i za muškarci. Postoje i HPV infekcije muškog spolnog organa koje mogu dovesti do raka, no one su značajno rjeđe.

 

Prim. doc. dr. sc. Dražan Butorac, dr. med. specijalist ginekologije i porodiljstva, Klinika za ženske bolesti i porodništvo KBC-a „Sestre milosrdnice“

 

Kako se najbolje može otkriti HPV infekcija?

HPV infekcija je toliko česta i toliko prisutna da je pitanje treba li je tražiti. Da bi HPV napravio štetu, mora se poklopiti puno stvari, s jedne strane to su kronični stres odnosno manjak imuniteta, a s druge strane kronična infekcija HPV-om koja se ugradila u genom, i na neki način tamo čuči i čeka kada će se aktivirati i napraviti eventualnu štetu.

O čemu to ovisi?

Glavni je okidač pad imuniteta. Često znam reći da je Papa test bolji pokazatelj stresa od samih promjena na vratu maternice. Što sam stariji sve sam sigurniji u to da je i ova onkološka bolest izazvana kroničnim stresom. To ,naravno, ne vrijedi samo za rak vrata maternice koji je direktno povezan s HPV-om i jedan je od rjeđih karcinoma kojemu se točno zna uzročnik. Opet, smatra se da će žena koja spolno živi prije ili kasnije imati HPV infekciju, no ta će infekcija proći u 80 posto slučajeva. Kod manjeg broja žena infekcija duže traje i može se dogoditi da imaju „lošu sreću“, odnosno da HPV virus u svojoj kroničnoj infekciji pobjedi sve obrambene mehanizme organizma i u jednom trenutku života napravi štetu.

Što savjetujete ženama kada dobiju pozitivan nalaz na HPV? Što trebaju činiti?

Sve ovisi o tome koliko su stare. Ako se radi o mladim djevojkama, preporuka je zdravstvenog sustava, pogotovo „bogatijih“ zemalja, da se njima brisevi ni ne uzimaju jer se računa da će virus proći sam od sebe. Kod nešto starijih žena, primjerice u dobi od 30 do 35 godina, uzimanje HPV brisa ima značajno veću prognostičku važnost. Kada se utvrdi da su pozitivne na HPV radi se citološka analiza, iako u nekim zemljama smatraju da je dovoljno napraviti kolposkopiju, i ako se pokaže da na vratu maternice postoje premaligne promjene visokog stupnja (CIN 2 i CIN3) primjenjuje se histologija. Dakle, uzima se uzorak tkiva, što je zlatni standard dijagnosticiranja bilo kakvih promjena na vratu maternice, ali i na kompletnom donjem genitalnom traktu.

Koliko žene vode brigu o svom zdravlju?

Žene sve više vode brigu o svom zdravlju. Obrazujući se za ginekologa-onkologa odrastao u priči da žene ne vode brigu o svom zdravlju. No, danas mi se čini da su se vremena promijenila. Ono što me više muči jest činjenica da nam sve češće promiču karcinomi kod žena koje se redovno kontroliraju, nad čim se moramo zamisliti mi kao struka.

U čemu je problem?

Najveći je problem nesavršenost metoda. Papa test je super metoda, spasila je milijune života svuda u svijetu, ali ona nije savršena. To hoće li Papa test biti savršeno uzet ovisi o mnogo faktora. Teško je to objasniti pacijentu jer je to teško objasniti i nama samima. Citologija nije savršena metoda kojom ćete dobiti 100-postotno dijagnosticiranje. HPV test pouzdaniji je od Papa testa, ali ni on nije savršen. Prema studijama koje su radili Amerikanci, u kombinaciji Papa testa i HPV dijagnostike promakne oko pet posto karcinoma. Znači ništa nije savršeno.

Zato su najvažnije redovite kontrole. Ako su sustav ili metoda promašili jednom, ipak je manja vjerojatnost da će promašiti tri puta za redom.

To opet ne znači da se Papa testovi moraju raditi nebrojeno puta. Ako je žena napravila HPV test koji je bio uredan, kao i Papa test, ona bi trebala ponoviti Papa test nakon tri do pet godina. To su preporuke Europske federacije za kolposkopiju, ali samo za one žene koje su napravile oba testa, i citološki i HPV test. Ako žena ima više od 65 godina, i uredan Papa i HPV test, više ga ne mora raditi jer raku, da bi se razvio, treba 7 do 14 godina.

Neki vaši kolege sugeriraju da se ipak testiraju i mlade žene.

Ja imam osobni problem, stalno kažem da se mladim curama ne treba raditi HPV test i onda mi dođe djevojka od 16 godina. Kad je pitam koliko dugo ima spolne odnose ona kaže četiri godine. Dakle, ako raku treba otprilike 7 do 14 godina, kod nje se već tada, a pogotovo u dobi od 20, 25 godina, stvarno može razviti rak. Pogotovo kad je u pitanju mlado tkivo koje burno reagira na bilo kakve infekcije pa tako i na HPV, tako da mlade djevojke često znaju imati visoke stadije premalignih promjena (CIN 2 ili CIN 3). To prvo pustimo i čekamo hoće li se njihov organizam izboriti s HPV-om, a tek onda idemo u kirurške zahvate. Tu su najvažnije stalne kontrole po uputi liječnika.

Žene moram upozoriti i da ako im HPV test bude u redu, kao i Papa test, to opet ne znači da na pregled ne moraju doći daljnjih deset godina. Dapače, sve se žene moraju redovito kontrolirati. Imali smo primjera žena koje su bile izuzetno monogamne, kao i njihovi partneri, pa im se razvila bolest.

Može li kondom zaštititi od HPV-a?

Sama je čestica HPV-a manja od pora na kondomu, ali nema boljeg mehaničkog sredstva zaštite od kondoma. Mi preporučujemo kondom, ne samo zbog kontracepcije već i zbog spolno prenosivih bolesti. A najznačajnija je spolno prenosiva bolest upravo HPV.

Vi operirate žene koje imaju karcinom vrata maternice, u kojoj su dobi najčešće te žene.

KBC „Sestre milosrdnice“ svake godine s ponosom objavljuje podatke o broju žena koje smo izliječili. Mi liječimo premaligne i rane maligne promjene vrata maternice. Godišnje imamo 200-injak kirurških zahvata, a sve u cilju da ne dođe do pravoga raka. To su sve žene s nalazom visokog stupnja lezija, CIN 2, CIN 3 ili karcinomi in situ koje mi operiramo minimalnim kirurškim metodama kako do raka uopće ne bi došlo. Ako se dijagnosticira invazivni rak vrata maternice, onda su to najčešće žene u dobi od 30-ak. To su onda velike operacije. Ovisno o stadiju, dobi žene i njezinoj reproduktivnoj zadovoljenosti, određujemo je li dovoljno radikalno zračenje ili je potrebna radikalna operacija. Europska federacija izdala je naputak o tome što činiti ovisno o procijenjenom stadiju bolesti, koji zahvat treba poduzeti, koji stupanj operativnog zahvata, odnosno onkološkog liječenja.

S čim se Vama kao kirurgu-onkologu najteže suočiti u Vašem poslu?

Najteže mi je kad sam nemoćan. Malo prije je kod mene je bila jedna gospođa koja je imala karcinoma jajnika, došla mi je s nalazom PET/CT-a koji je dobar, i ja se nadam da je ona sada izliječena. A onda imate mladu ženu kojoj uđete u trbuh i vidite da je njezino stanje inoperabilno. Istina, kod raka vrata maternice ne sjećam se kada smo imali takve nalaze da smo rekli da moramo dići ruke, pogotovo što je to rak koji je dosta zahvalan ne samo za brzu dijagnostiku nego i za liječenje. Ako se ne može operirati zračenje daje dosta dobre rezultate.

Predsjednik ste Hrvatskog društva za kolposkopiju i bolesti vrata maternice. Čime se bavi društvo?

Društvo je osnovano 2000. godine, a utemeljitelji su bili prof. dr. sc. Goran Grubišić i prof. dr. sc. Nikola Ljubojević. Kolposkopija je samo jedan dio mozaika prepoznavanja i dijagnosticiranja promjena, ne samo na vratu maternice već i na donjem genitalnom traktu općenito, a sad se to širi i na anus.

Mi sudjelujemo u donošenju smjernica, ali nikada sami već uvijek u suradnji s Hrvatskim liječničkim zborom i ostalih šest ginekoloških društava koja se bave bolestima kojima se bavi i Kolposkopsko društvo. Između tih društava postoji sinergija, ali i različiti pogledi. Djelujemo multidisciplinarno, a naše je društvo samo dio tog mozaika dijagnosticiranja ranih malignih i premalignih promjena na vratu maternice i  donjeg genitalnog trakta.