Bjelovarčanka koju je liječenje zloćudnog tumora na krajniku toliko promijenilo da je nakon izlaska iz bolnice poznanici na ulici nisu prepoznavali, prebrodila je najteže trenutke uz svoju poeziju, a kako sada stihove teško govori – postala je pjesnikinja s fotoaparatom u ruci.
Utisnula sam ti dušu u dlan
i poput vitica grahorica
obavijam ti se oko prstiju.
I gle, već sam bršljan
tvog tamnozelenog kaputa.
U svilenim vlasima svjetlucam
bisernim sjajem imelinih bobica.
Ja sam i ona meka papučica
satkana od smaragdne mahovine.
