“Ako ne promijenite smjer, mogli biste završiti tamo kamo ste krenuli.” – Lao Ce

Jeste li danas tamo gdje želite biti u životu? Podiže li se vaša letvica uspjeha i sreće sa svakom godinom sve dalje od dosega?

Svi se borimo s očekivanjima; bilo da se radi o usporedbi s dalekim sanjarenjima, trenutačnim projektima ili često lažnim na društvenim mrežama predstavljenim aspektima života drugih ljudi.

Postoje kulturološka očekivanja, poput bračnog statusa i podizanja obitelji, kao i ekonomska očekivanja.

Čak i kad zarađujemo za pristojan život, želimo više.

Sreća je možda najneuhvatljivija potraga koja spada u naša očekivanja.

Dakle, kako upravljati očekivanjima u životu?

Sve je relativno, ali ako ne znate postaviti letvicu, ne znate koliko visoko trebate skočiti.

Biti ovdje i sada, svjesno je najmoćniji način da reducirate, ne samo usporednu tjeskobu, već i da učinkovitije stignete tamo kamo želite.

Konkretno, upravljajte očekivanjima.

Često znamo da nešto želimo, ali rijetko to možemo definirati. Najbolji način da shvatite što za vas znači sreća jest da to napišete na papir.

Uzmite si vremena, prilagodite vrijeme tome kako se razvijate kao osoba, ali što je najvažnije, rastavite koncept sreće na specifične i mjerljive elemente.

Isprobajte vježbu razmišljanja koja će vam pomoći da konkretnije definirate sreću. Uzmite olovku i papir i promotrite stvari koje vas čine sretnima. Evo kako je to izgledalo za mene: obitelj, sloboda, prava količina izazova, avantura, kućni ljubimci, prijateljstvo, dobra glazba.

Sada, kada imate popis širokih elemenata, razradite svaki od njih jednostavnim izjavama “Kada budem mogla/mogao…”

Ove izjave trebaju opisati stanje pod kojim omogućujete povezani osjećaj sreće. Na primjer, “Kad mogu vidjeti svoju obitelj tri puta godišnje, osjećam se sretno.”

Ili, “Kad imam dovoljno novca da si platim obrazovanje koje će mi osigurati promjenu karijere, osjećam slobodu.”

Sada apstraktni koncept poput slobode pretvorite u nešto mjerljivo. Možete izmjeriti koliko novca stoji dodatno obrazovanje i koliko vam treba dana godišnjeg odmora kako biste posjetili obitelj tri puta godišnje.

Ako već niste zastali kako biste isprobali ovu jednostavnu vježbu, potičem vas da to učinite sada. Ako jeste, možda mislite ‘ovo je porazno jer sam tako daleko od nekih svojih ‘uvjeta kad mogu’ ili ‘daleko sam od postizanja nekih svojih uvjeta sreće’.

Svrha vježbe je dobiti konkretniji odgovor kada je riječ o upravljanju očekivanjima. Nema ništa gore od jurnjave za nedefiniranim ‘više’. Kada sjednemo i izračunamo što nam je potrebno kako bismo svoju trenutačnu stvarnost uskladili s našim očekivanjima, možemo se učinkovitije na njih fokusirati. Ako ih možemo izmjeriti, možemo ih i riješiti.

Ustanovili smo da je rad na nečemu konkretnom bolji od ulaska u nerealnu utrku.

Ali to još uvijek ne rješava osjećaj relativne inferiornosti ili neuspjeha, jer težnja implicira da još nismo tamo. Način opuštanja napetosti između mjesta na kojem ste sada i mjesta na kojem želite biti jest uzemljenje u sadašnjem trenutku i neprestano provjeravanje svega u vašem životu što potiče zahvalnost.

Planiranje je tako ključni element kada se radi o uspostavljanju ravnoteže između očekivanja i stvarnosti.

Dodatno, kako biste učinkovitije upravljali očekivanjima morate se prestati uspoređivati s drugima. Vidimo sve više slučajeva u kojima su društveni mediji pojačali komparativnu anksioznost. Postoji organski čimbenik ugrađen u činjenicu da smo svi skloni predstavljanju samo najboljih verzija sebe na društvenim mrežama. Objavljujemo samo slike i priče o našim egzotičnim odmorima, skupim noćnim izlascima ili našim discipliniranim vježbama.

Znamo da ljudi to rade, ali to dovodi do podsvjesnog zaključka da su svi osim nas cijelo vrijeme savršeni.

Stoici i mnogi istočnjački filozofi propisivali su da se ne uspoređujemo s drugima nego da se uspoređujemo sami sa sobom.

“Jedini s kim bi se trebao uspoređivati si ti. Vaša misija je postati bolji danas nego što ste bili jučer.” – John C. Maxwell

Kada to raščlanite i razmislite o tome, jedina logična referentna točka za poboljšanje je vaš prošli učinak. Ako treniram za maraton, ne mogu se fiksirati na prethodna vremena drugih natjecatelja. Možda su puno viši od mene, rade to mnogo dulje ili su možda čak uzimali lijekove za poboljšanje učinka.

Naučiti kako upravljati vlastitim očekivanjima dobitna je situacija. Znamo da život daleko ispod svojih ideala uzrokuje psihičke tegobe. Jednako je istina da nas nedefinirana ili bespotrebno rastuća očekivanja zarobljavaju.

Stoga je vrijedno našeg vremena da sjednemo i shvatimo što nam je točno potrebno da bismo se osjećali ispunjenima. Čak i ako uvijek ne uspijemo u ovoj potrazi, bit će nam drago da smo pokušali.

Zato se klonite društvenih medija ili barem budite iskreni prema sebi jer suprotno može dovesti do neizbježnih i nezdravih usporedbi s drugima.

I za kraj, iskazivanje zahvalnosti je najbolji način da shvatimo koliko smo daleko stigli. Ako uvijek imamo glave zakopane u pijesak radeći za nešto ‘više’, ne uspijevamo shvatiti svoj prošli i sadašnji uspjeh. To je ključno jer ne samo da stječemo veliki osjećaj zadovoljstva trenutačnim stanjem u našim životima, već dobivamo i važne povratne informacije koje nam govore jesmo li na pravom putu.