Posao je za svaku osobu izuzetno važan, ne samo zbog prihoda, već i zbog veće kvalitete života, samoostvarenja, socijalnog statusa i osobnog identiteta. Što mi znamo o osobama koje su u Hrvatskoj oboljele o raka i njihovom radnom statusu?
U Hrvatskoj je svake godine više od 21 000 novodijagnosticiranih bolesnika s rakom. Od toga je više od 10 000 žena. U bolnicama se prikupljaju podaci o oboljelima za registar za rak, no oni nisu uvijek potpuni i dovoljno informativni, posebno kada bismo htjeli znati što osobe koje su oboljele od raka rade i što su po zanimanju.
U Hrvatskoj do sad nisu rađena istraživanja vezana uz radni status oboljelih osoba, niti je praćeno što se kasnije, kad završe tretmani, događa s tim osobama u smislu kvalitete njihova života i rada. Nije poznato u kojim ih je zanimanjima najviše i mogu li poslije zbog zdravstvenog stanja ostati na istim poslovima. Također, nije poznato što se događa s osobama koje su bile zaposlene na određeno vrijeme pa nakon što obole izgube posao.
Tijekom posjeta jednoj grupi psihološke potpore ženama koje su oboljele od raka, u razgovoru sam s njima, doznala kako od njih 10 nije niti jedna više ne radi. Njihove su priče bile različite, bile su različitog stupnja obrazovanja i različitog radnog statusa prije obolijevanja, no sve su se složile da s tim da teško pronalaze posao, da ga teško zadržavaju i da imaju osjećaj da je njihovo dugo bolovanje jedan od razloga zašto nisu konkurentne na razgovorima za posao. Potencijalnim poslodavcima bi otvoreno govorile o svojoj bolesti, no nisu naišle na podršku, već na tiho odbacivanje. Što je s ostalim ženama? Jesu li ove priče slučajne ili su česte?
Kao liječnik, specijalist medicine rada, zaposlena trenutno u KBC-u Zagreb na poslovima voditelja Odjela za kvalitetu, zainteresirala sam se za projekt koji je pokrenula EU mreža znanstvenika. Zanimalo me je što se događa s našim oboljelima i kakve probleme imaju. Uvidjela sam kako mi u Hrvatskoj imamo puno prostora za poboljšanje.
U EU zemljama ovaj je problem prepoznat znatno ranije i pokrenute su konkretne inicijative i intervencije. U pojedinim zemljama i prilagodbe radnog vremena oboljelima od raka. Prema EU podacima većina osoba koje su preživjele rak i završile s tretmanom imaju poteškoća sa zapošljavanjem. Procjenjuje se da ih je za 40 posto više nezaposlenih nego osoba koje nisu imale rak. Svake godine u Europskoj uniji od karcinoma oboli 3,2 milijuna osoba. Polovica ih je u radno aktivnoj dobi. Medicina napreduje svakodnevno i sve je bolje preživljavanje oboljelih od raka. Međutim, veliki broj osoba je u riziku od nezaposlenosti što narušava i kvalitetu života i njihovu financijsku situaciju.
Iz tog je razloga u EU pokrenut projekt pod skraćenim nazivom CANWON (Cancer and Work Network), inicijativa koja okuplja znanstvenike i stručnjake koji se bave istraživanjima vezanim uz rak i rad. Projekt je trajao od 2013 do 2017. godine. Tijekom trajanja projekta prikazivani su rezultati istraživanja i rađene su usporedbe između zemalja članica. Teme su bile: prognostički faktori, analize troškova, uloga poslodavaca i intervencije koje će poboljšati postojeće stanje.
Na to hoće li osoba raditi nakon dijagnoze utječe više faktora kao što su spol, osobne karakteristike, stadij bolesti , socijalni faktori, trajanje bolovanja i dotadašnji posao.
Zaključci projekta su kako bi bilo potrebno donijeti zajedničke EU smjernice koje bi usmjerile i radnike i poslodavce i zdravstvene radnike kako pomoći osobama koje su oboljele od raka da zadrže svoj posao. Jedan od dokumenata je i Deklaracija o raku i radu.
Moj je osobni zaključak da se svi zajedno moramo pokrenuti kako bismo podigli svijest o problemu i kako bismo zajedničkim snagama pomaknuli naš svijet na bolje.
Kao liječnik i znanstvenik podržavam anketu koju će provesti Nismo same i Onkologija.hr, a u čijoj sam izradi i sama sudjelovala, pa Vas pozivam da se uključite u što većem broju kako bismo imali relevantne podatke na temelju kojih ćemo moći provoditi daljnje akcije.
U budućem planu je istraživanje o kvaliteti života te utjecaja posljedica bolesti i liječenja na sposobnost za rad. Rezultati će biti osnova za mjere intervencije na individualnoj i društvenoj razini, čiji rezultat bi bio poboljšanje povratka u svijet rada.
