U povodu Lila tjedna  – Tjedna ženskog zdravlja  – intervju za NISMO SAME dala je doc. dr. Natalija Dedić Plavetić, prim. dr. med., v. d. pročelnica Poliklinike u Klinici za onkologiju KBC-a Rebro i docentica Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Razgovarala: Ivana Kalogjera

 

Što su kalcifikati u dojkama i kako nastaju?

Kalcifikacija znači odlaganje kalcijevih soli u različitim tkivima. Ona je važan proces u nastanku kostiju, ali se može odvijati i u mekim tkivima, pa tako i u dojkama. Kalcifikati u dojkama javljaju se u sklopu prirodnog starenja, odlaganja kalcijevih soli u stijenke krvnih žila, nakon traume dojke, nakon prethodno provedene radioterapije, odlaganjem u stijenci cisti, nakon infekcije tkiva dojke, kod začepljenja mliječnih kanalića, te kao posljedica razvoja karcinoma dojke, osobito tzv. duktalnog in situ karcinoma koji predstavlja rani karcinom dojke prisutan u mliječnim kanalićima, a koji nije došao u kontakt s krvnim i limfnim žilama, pa stoga nema potencijal širenja u udaljene organe.

Kalcifikati u dojci većinom se otkrivaju slučajno, tijekom mamografskog pregleda dojke. Simptomi u većini slučajeva nisu prisutni. Žene godinama mogu imati prisutne kalcifikate u dojkama, a da toga nisu ni svjesne.

doc. dr. Natalija Dedić Plavetić, prim. dr. med., v. d. pročelnica Poliklinike u Klinici za onkologiju KBC-a Rebro

 

U kojim su situacijama kalcifikati uzrok za uzbunu?

Nakupine kalcija u dojci obično vidimo na mamografskim snimkama kao bijele nakupine različite veličine. Obično su sitne i ne možemo ih napipati. Kalcifikacije su uglavnom benigne tvorbe, a njihova se učestalost povećava nakon nastupa menopauze. Razlikujemo tzv. makrokalcifikacije (velike točke) i mikrokalcifikacije (točke veličine zrna soli). Makrokalcifikacije su obično velike i okrugle na mamogramu, nisu povezane s rakom dojke i nije potrebno njihovo praćenje. Mikrokalcifikacije su sitne i mogu se pojavljivati u nakupinama. Obično su benigne, ali mogu biti i rani znak raka dojke.

Osim veličine kalcifikata bitna je i njihova gustoća te raspored, a osobito je važno uočiti povećanje njihovog broja u kratkom vremenu, što je znak da treba učiniti dodatnu obradu (biopsiju dojke pod kontrolom ultrazvuka ili mamografije, ovisno o tome prikazuju li se na UZV ili samo na mamografiji).  Kalcifikacije u dojkama u većini slučajeva nije potrebno liječiti, ali ih je potrebno redovito pratiti.

Što kada žena otkrije kvržicu?

Prvo se mora javiti svome liječniku obiteljske medicine jer svaka kvržica traži detaljno uzimanje podataka te klinički pregled, a potom upućivanje na daljnje dijagnostičke pretrage,  ovisno o dobi bolesnice i kliničkoj slici (ultrazvuk, mamografija, magnetska rezonanca dojke) temeljem koje će se procijeniti potreba za daljnjom obradom te vrsta i opsežnost daljnjih dijagnostičkih postupaka (citološka punkcija, biopsija širokom iglom, daljnje slikovne pretrage u slučaju sumnje na uznapredovalu bolest, kao što su kompjutorizirana tomografija, scintigrafija kosti, serumski tumorski biljezi Ca 15-3 i CEA,  itd.).

Koji su ostali simptomi raka dojke?

Rak dojke može se prvi put prikazati kao kvržica, uvučena bradavica, patološki iscjedak iz dojke kod žena koje ne doje, zadebljana koža dojke, poput narančine kore, crvena i otečena dojka (tzv. upalni rak dojke), povećani limfni čvorovi, u pazušnoj jami i/ili ispod ili iznad ključne kosti te na vratu, crvenilo i ljuštenje kože na bradavici, itd… Ako se rak otkrije kada je već metastazirao, onda znakovi i simptomi ovise o sijelu metastaza. Tako se može javiti bol u kostima, zaduha kod metastaza u pluća i prisustva tekućine u grudnom kožu, žutilo kože kod jetrenih metastaza, glavobolja i povraćanje kod metastaza u mozgu, itd. Ukratko, simptomi i znakovi jako ovise o tome radi li se o ranoj ili uznapredovaloj bolesti.

Znamo li što uzrokuje rak dojke? U kojem je postotku to nasljedna bolest?

Rak dojke je bolest čiji je mehanizam nastanka vrlo složen i obično se radi o kombinaciji više uzročnih čimbenika. Rizični čimbenici raka dojke obično su povezani s izloženošću ženskim spolnim hormonima te starijom dobi. Nasljedni rak odgovoran je za otprilike pet do deset posto slučajeva, a najčešće se radi o promjeni u genima BRCA1 i BRCA2. Čak i u slučajevima da je kod pojedinca dokazano da je nositelj patološke promjene u genima, to ne mora značiti da će svi takvi pojedinci za života oboljeti o raka dojke. Rak dojke je česta bolest, tako da činjenica da je netko imao, primjerice, jednu srodnicu s rakom dojke ne znači nužno da se radi o nasljednom obliku raka. Nositeljice mutacije u genu BRCA1 imaju 55 do 65 posto rizik razviti rak dojke tijekom svog života. Kod onih koje nose mutaciju u genu BRCA2 taj rizik je manji i iznosi 45 posto.  

Koji je glavni rizični čimbenik za razvoj maligne bolesti dojke?

Uz izuzetak nasljednih oblika raka dojke, danas nije točno poznato što dovodi do pojave raka dojke, ali su utvrđeni brojni čimbenici koji povećavaju rizik za razvoj raka dojke. Ne postoji samo jedan rizični čimbenik za nastanak raka dojke, većinom je to međudjelovanje više rizičnih čimbenika. Najznačajnijim se smatra izloženost ženskim spolnim hormonima (estrogenima), te je primijećeno da veći rizik raka dojke imaju žene koje su imale ranu dob nastupa prve mjesečnice, kao i kasnu dob nastupa menopauze, te su samim time bile dulje vrijeme izložene visokim razinama ženskih spolnih hormona. Rizični čimbenik za rak dojke je  i kasna dob prvog poroda. Rizik je povećan i kod nerotkinja te žena koje nisu dojile. Izloženost estrogenima povećava se i debljinom, uzimanjem vanjskih estrogena kroz korištenje oralnih kontraceptiva i hormonskog nadomjesnog liječenje. Starija dob neovisan je čimbenik rizika te se starenjem stanovništva povećava pojavnost raka dojke. Konzumacija alkohola također povećava rizik nastanka raka dojke.

Možemo li utjecati na neke faktore rizika obolijevanja od raka dojke?

Ženski spol i starija dob svakako su rizični čimbenici na koje ne možemo utjecati. Međutim, na neke druge rizične čimbenike možemo utjecati. Konzumacija alkohola važan je rizični čimbenik koji treba smanjiti na najmanju moguću mjeru jer rizik nastanka raka dojke raste sa svakom čašicom više. Regulacija tjelesne težine utječe na smanjenje rizika, jer se time smanjuje i proizvodnja estrogena izvan jajnika putem enzima aromataze u perifernom masnom tkivu. Izloženost vanjskim ženskim spolnim hormonima u oralnim kontraceptivima i hormonskom nadomjesnom liječenju mora biti pod nadzorom liječnika i uz posebnu pozornost na pregled dojki. Prije takve terapije potrebno je pregledati dojke, kao i redovito tijekom uzimanja. Redovita tjelesna aktivnost povoljno utječe kako na prognozu bolesti kod već oboljelih žena, tako i na smanjenje rizika nastanka raka dojke. Osim što olakšava održavanje idealne tjelesne mase, značajno smanjuje gubitak koštane gustoće i  smanjuje rizik nastanka prijeloma kosti te pozitivno utječe na funkcioniranje našeg imunosnog sustava.

Ljudi često misle da je rak dojke jedna bolest. Jesu li u pravu?

Ranije se mislilo da je rak dojke jedna bolest, kako mi liječnici volimo reći, jedan klinički entitet. Danas razlikujemo nekoliko podtipova bolesti, pri čemu gotovo tri četvrtine karcinoma dojke čine hormonski ovisni podtipovi  (luminalni A, luminalni B i luminalni B HER2 pozitivan). Razlikujemo još i tzv. Her-2 obogaćene (engl. Her-2 enriched) te trostruko negativne karcinome dojke (TNBC). Oni se međusobno razlikuju po brzini rasta, riziku povrata bolesti, odgovoru na terapiju, a time i u ishodima bolesti. Podtip tumora najtočnije se određuje molekularnim profiliranjem tumora (tzv. intrinzički podtip, dobiven, primjerice, Prosigna testom), dok u rutinskoj praksi koristimo tzv. imunohistokemijsko bojanje.

U kojoj je fazi rak dojke izlječiv? O čemu ovisi ishod liječenja?

Izlječivost raka dojke, a time i ishod bolesti, ovise ponajprije o stupnju uznapredovalosti bolesti, što nazivamo stadijima bolesti (stadiji I-IV), ali jednako tako i o podtipu raka dojke, što ujedno određuje i njegovu osjetljivost na pojedine vrste liječenja. Ovisno o podtipu raka dojke razlikuju se i mogućnosti liječenja. Naime, za neke podtipove raka dojke imamo dostupno više vrsta učinkovitih lijekova, dok za pojedine podtipove nema adekvatnih učinkovitih opcija.

Ako je rak dojke lokaliziran na dojku, pa čak i ako se proširio na limfne čvorove pazuha, on se smatra ranim rakom dojke i izlječiv je u visokom postotku. Ako se radi o lokalno uznapredovaloj bolesti koja se ne može operirati, onda se pokuša prvo smanjiti primjenom kemoterapije sa ili bez biološke terapije (ovisno o podtipu bolesti). Taj stadij bolesti još uvijek može biti izlječiv, osobito ako dobro odgovori na primijenjeno liječenje. Ponekad je bolest toliko lokalno uznapredovala da se nikada ne može kirurški ukloniti (lokalno uznapredovali rak dojke), a ponekad se pojave presadnice (metastaze) u udaljenim organima (tzv. metastatski rak dojke). U oba slučaja radi se o tzv. uznapredovalom raku dojke (engl. advanced breast cancer) koji više nije izlječiv. Cilj liječenja tada je sprječavanje napredovanja bolesti uz očuvanje kvalitete života. Iako neizlječiv, rak u tom stadiju može odgovoriti dobro na primijenjeno liječenje te se može postići višegodišnje preživljenje bolesnica. Pritom je potrebno paziti da imaju i najbolju moguću kvalitetu života.

Što Vas kao liječnicu ohrabruje kada je u pitanje liječenje raka dojke?

Ohrabruje me činjenica da svakim danom bolje razumijemo i možemo objasniti mehanizme uključene u nastanak i napredovanje raka dojke. Time otvaramo i sve više mogućnost da te molekularne promjene, karakteristične za pojedine podtipove raka dojke, iskoristimo kao njihovu Ahilovu petu te ih ciljano „napadnemo“ novim lijekovima kreiranima prema baš tim molekularnim promjenama. Također, bolje dijagnostičke mogućnosti i određivanje sve više karakteristika specifičnih baš za točno određene tumore kod pojedinih bolesnika, omogućava nam tzv. personalizirani pristup svakom pojedinom bolesniku. Napretka ima, možda ne toliko brzog koliko bismo priželjkivali, i mi liječnici koji se bavimo liječenjem raka i naši bolesnici i njihovi bližnji.  

Gdje je Hrvatska kada je u pitanju dostupnost najnovijih terapija za liječenje raka dojke u odnosu na druge zemlje?

U ovom trenutku u Hrvatskoj je dostupna većina lijekova koja se koristi za liječenje raka dojke, uz nekoliko iznimaka. Na listi lijekova HZZO-a nisu nam dostupni: 1. citostatik eribulin koji se koristi za liječenje tzv. trostruko negativnog raka dojke, a koji je u mnogim zemljama već godinama u rutinskoj uporabi; 2) everolimus (mTOR inhibitor) koji spada u tzv. ciljane lijekove, koristi se kod metastatskog hormonski ovisnog raka dojke s prisutnom endokrinom rezistencijom (na listi je za neka druga tumorska sijela, npr. bubreg); 3) nedavno od strane FDA odobreno monoklonsko protutijelo koje spada u tzv. imunoterapiju raka, atezolizumab, a  koje se koristi za liječenje metastatskog trostruko negativnog raka dojke; 4) olaparib, PARP inhibitor, koji je odobren nedavno od strane Europske agencije za lijekove (EMA) za liječenje metastatskog, nasljednog raka dojke s dokazanom mutacijom u tzv. BRCA1 i BRCA2 genima (dostupan je za liječenje raka jajnika). Svi navedeni lijekovi prošli su klinička ispitivanja za liječenje pojedinih podtipova metastatskog raka dojke i bilo bi nužno imati ih dostupne i za naše bolesnice. Jednako tako, u pojedinim bi dvojbenim situacijama bilo dobro imati na raspolaganju, na teret osiguranja, i testove namijenjene tzv. molekularnom profiliranju tumora (Oncotype Dx, Prosigna).