Na portalu „Zdravlje za sve“ Nastavnog zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ objavljen je tekst predsjednice Udruge NISMO SAME, Ivane Kalogjere, koji prenosimo u cijelosti uz dozvolu uredništva.
Piše: Ivana Kalogjera
Često sam kao novinarka intervjuirala ljude koji su tvrdili da im je bolest bila prekretnica u životu. Što ta sintagma doista znači shvatila sam tek kada sam se razboljela od raka dojke, a potom usred kemoterapije ostala i bez posla.
Jednom je netko napisao da me je bolest pokrenula na način koji nisam mogla ni zamisliti. Bio je u pravu. Koliko god to zvučalo čudno, bolest i gubitak posla za mene su bili nešto najbolje što mi se moglo dogoditi. Ali, ne samo za mene, već i za širu zajednicu.
Jer, da nije bilo moje bolesti ne bi bilo ni Nismo same, projekta koji je u svega nekoliko mjeseci postao prostor za umrežavanje hrabrih žena koje su pobijedile rak ili još uvijek vode bitku s bolešću, prostor na kojem su one bez oklijevanja, straha i srama mogle podijeliti svoje iskustvo s drugim ženama, ali i prostor na kojem smo otvorili mnoge tabu teme vezane uz bolest: stigmatizacija, gubitak posla, nerazumijevanje partnera i okoline…
Žene koje su podijelile svoje priče na Nismo same istinska su inspiracija ne samo oboljelima od raka, već općenito ljudima koji ne uzimaju život zdravo za gotovo.
Nerijetko mi se javljaju i potpuno zdravi ljudi, sveučilišni profesori, kolege novinari, koji redovito prate našu stranicu. Kažu da ih priče koje dijelimo ohrabruju, potiču na razmišljanje i promjene.
Od 7. ožujka 2017. godine, kada je na portalu kojeg uređujem i vodim objavljena prva priča, do danas podijelila sam 152 intimne ispovijesti žena oboljelih od raka i tri priče muških članova njihove obitelji.
Kada me pitaju što su danas Nismo same najčešće kažem da je to pokret hrabrih žena. Mislim da ta sintagma najbolje dočarava koncept koji se razvio oko stranice koju mnoge žene doživljavaju kao neiscrpan izvor energije za svoju najvažniju bitku – bitku za vlastiti život. Mi žene okupljene oko priče Nismo same pokazale smo im, kako je to slikovito u svojoj priči opisala Ivanka Nikolić, da maligna bolest ne mora značiti kraj, već da ona može biti i početak jednog novog života.
Zbog velike potrebu za psihološkom podrškom, početkom 2018. godine na internetskoj stranici smo otvorili i posebnu povjerljivu rubriku “Nisi sama – pitaj bez srama” s ciljem pružanja online podrške osobama koje se liječe ili su se liječile od maligne bolesti i članovima njihovih obitelji.
Otvorili smo i posebnu adresu elektroničke pošte [email protected] putem koje žene oboljele od karcinoma, ali i članovi njihovih obitelji, mogu dobiti podršku i uvide u svoje psihičko stanje te smjernice oko realizacije konkretnog psihološkog/psihijatrijskog liječenja i praćenja ako se na to odluče. Na pitanja odgovara naša suradnica, Maja Vukoja, psihijatrica s KBC-a Zagreb.
Projekt Nisi sama – ideš s nama!
Udruga Nismo same vodi i sada već svima poznati projekt taksi prijevoza žena na kemoterapiji “Nisi sama – ideš s nama!”. Riječ je o posve novoj socijalnoj usluzi za žene koje se liječe u zagrebačkim bolnicama. Projekt je startao 14. ožujka 2018. godine, a do sada njime je bilo obuhvaćeno 116 žena. Naš je dugoročni cilj uspostaviti novu socijalnu uslugu koja bi bila dostupna svim građanima oboljelima od malignih bolesti, a po uzoru na praksu u brojnim zapadnoeuropskim državama.
Inicijalna sredstva za projekt dobili smo putem natječaja Zaklade Solidarna i Zaklade Adris, a većinu novca za pokrivanje troškova projekta prikupili smo sami u dvije velike humanitarne akcije za koje smo dobili veliku potporu Grada Zagreba, koji je pokrio većinu troškova kampanje, ali i brojnih tvrtki i građana koji su donirali za projekt – od Vukovara do Dubrovnika.
Sve što radimo, radimo kako bismo ženama oboljelima od raka i članovima njihovih obitelji pružili podršku i pokazali da nisu sami i ostavljeni. I to ljudi prepoznaju.
O tome koliko su Nismo same promijenile pogled na bolest i oboljele osobe općenito, najbolje svjedoče poruke žena koje nas prate i koje nam pišu kako nikada ne bi bile tako hrabre i samopouzdane da nije bilo projekta Nismo same.
