Moliti da nam se oproste dugovi i drugima praštati dugove, ide zajedno. To su vrata koja se istim ključem otvaraju. /Tomislav Ivančić/

 

Život je pun neočekivanih uspona i padova. Obično su oni najbliži ti koji najviše utječu na nas te nam mogu nanijeti najveću bol onda kada se osjetimo izdanima. Osjećaji ljutnje, zamjeranja i tuge mogu biti preplavljujući.

Što učiniti kada vas netko povrijedi? Pokušajte prepoznati otkuda dolazi bol. Nije svaka povreda namjerna. Treba isključiti mogućnost krive interpretacije događaja. To ne mijenja činjenicu da se vi osjećate loše, ali možda ćete drugačije pristupiti situaciji. Duboko proanalizirajte sve što se dogodilo i vjerujte svom instinktu.

Kad nas netko povrijedi, skloni smo misliti najgore o toj osobi. Pokušajte biti objektivni. Fokusirajte se na sadašnjost. Jer povreda nas može vratiti u loša razdoblja prošlosti. Nova bol može trigerirati staru i tada je doživljaj puno intenzivniji. Trebat će neko vrijeme i distanca da procesuirate emocije. I to je u redu.

Za razgovor morate biti spremni i što racionalniji. Razmislite što i na koji način želite reći osobi koja vas je povrijedila. To nije lako i zato je bolje imati plan. Time povećavate šansu da izbjegnete sukobe. Ponekad su najjednostavniji načini najbolji. Recite što vas je povrijedilo i navedite to kao činjenicu.

Vaši osjećaji su vaša istina. I moraju izaći na površinu bez da napadate osobu preko puta. Zatim tražite objašnjenje. Ne očekujte da će sve rane zacijeliti nakon jednog razgovora. Velikim bolima treba vremena da zacijele. Potražite savjet vezan uz svoju situaciju od neutralne osobe koja je stručna za rješavanje međuljudskih odnosa. Ne preuzimajte odgovornost za ono što niste učinili, ali prepoznajte svoju ulogu u cijeloj priči i sagledajte da niste možda i vi u nečemu pogriješili.

Koliko god je teško, pokušajte ostati smireni i kontrolirajte se. Duboko udahnite, napravite stanku kad osjetite da vam je teško kako ne biste rekli i ono što ne mislite. To je vještina i treba vremena da se nauči. Pokušajte razumjeti koje probleme ima druga strana. Ponekad upravo ranjeni ljudi ranjavaju druge. Naravno, to nije opravdanje. Važno je da razumiju što su učinili.

Ako postoji nada za oporavak odnosa, bitne su pozitivne izjave s obje strane: “Stalo mi je do tebe.”

“Poštujem te.”

“Želim popraviti naš odnos.”

“Želim ostaviti prošlost iza nas.”

“Želim da se bolje razumijemo i budemo otvoreni jedno prema drugome.”

U svakom slučaju, nastavili odnos ili ne, sada slijedi najteži dio: oprost. Oprostiti ne znači prihvatiti nečije ponašanje. Oprostiti znači krenuti dalje. Postaviti neke nove granice. Kada ne možemo oprostiti, ispunjavamo svoje srce gorčinom. Tada se javljaju prave psihičke tegobe u vidu anksioznih i depresivnih simptoma, zbog pada razine serotonina i dopamina našem mozgu.

Mnogi ljudi bore se s oprostom. Često su ili nesposobni oprostiti ili prerano krenu dalje mehanizmom nesvjesnog potiskivanja misleći da su brzo prešli preko određenih povreda, a da nisu proradili svoje emocije niti riješili svoju situaciju.

Obje verzije ometaju proces oporavka. Nemogućnost oprosta čini nas osjetljivijima na bol jer dolazi do pojačane osjetljivosti u dijelu mozga zaduženom za emocije. Kao što smo ranije naveli, često ne možemo shvatiti da naši osjećaji gorčine imaju korijenje u traumatskim događajima iz prošlosti nad kojima nismo imali kontrolu. Stoga bi istraživanje o dubljem uzroku gorčine moglo biti od velike pomoći.

Najteže je prodrijeti u tzv. toksični oprost. On je nezdrav način kada se čovjek pretvara da nije povrijeđen, da je nešto prebolio ili okončao, u svrhu obrane od samoga sebe. Ili, oprost radi održavanja mira i zadovoljstva drugih osoba koji su destruktivni za naše zdravlje i odnose.

Naučite nešto iz lošeg iskustva kako biste napredovali kao osoba, i pratite svoj rast. Ne upadajte u zamku samosažaljenja! Potražite nove izvore užitka. Družite se. Budite fizički što aktivniji. Što smo ispunjeniji, to se lakše nosimo s boli.

I zapamtite, svi ponekad patimo. Ne dozvolite da vam teški trenuci postanu težak život. Oprost koji dajemo drugima, poklanjamo sebi. A sebi ga najviše dugujemo.