„Potrebno je svaki dan previjati dušu, stavljati na nju lijek, dok ne ozdravi.“
Tomislav Ivančić
Depresija je bolest koja se često odvija u tišini, a aktualna situacija oko nas pojedincu ne pomaže pronaći smisao.
Neću se puno osvrtati na stručnu literaturu. Na osnovu vlastitog iskustva u radu s ljudima, problematiku depresije pokušat ću na razumljiv i jednostavan način približiti svakom čitatelju.
„6:30 je, zvoni sat, dođe mi da vrištim, ali ni za to nemam snage…
Beživotno ustajem, ispred mene je još jedan dan borbe.
Djeca čvrsto spavaju, izgledaju tako mirno i nevino.
Znam, moram ih probuditi. Protestirat će, teškom mukom će se oblačiti i jesti, dok ih ne odvedem u vrtić i školu.
Nakon svega, kratko ću odahnuti, ubrzo me čeka posao u kojem ne nalazim svrhu. Kod kuće me na kraju dana čeka suprug s kojim ne mogu preživjeti dan a da se ne posvađamo, dok su djeca željna igre i pažnje.
Roditelji su živi, ali se više ne mogu sami brinuti o sebi, a prijatelji su toliko u vlastitim problemima da ne čuju moje…
Uza sve, guši me ovo moderno ropstvo izazvano virusom korone i iščekivanje kada će dogoditi novi potres…
Nikud ne idem, a ako i odem, odem sa strahom da će se dogoditi nešto loše.
Sjećam se prvih dana braka.
‘Je li moguće da postoji takav čovjek?’, pitala sam se.
Gdje li je sada? Je li ga ‘oprala’ gorčina? Besmisao?
Na kraju dana borim se sa svima. Nastojim ne započeti svađu, ali sukob je uvijek tu. A kad djeca napokon odu spavati, on i ja, moja životna ljubav i ja, sjedimo svatko u svom dijelu stana i preživljavamo, svjesni da ovo što nam se događa nije ono o čemu smo maštali.
Liježem u krevet umorna od života, počinjem kopati po prošlosti i na kraju svega ne mogu zaspati.
Dižem se i tražim nadu u stražnjem kutku frižidera, u kojem me čeka ostatak voćnog kolača moje svekrve. Progutam ga u tri zalogaja dok me već proganja grižnja savjesti…
Vraćam se u krevet, san me napokon obuzme i vidim sebe kako plivam slobodno u moru, bez težine tijela, bez razmišljanja, pa me buđenje dočeka kao šamar. Ispred mene opet stoji onaj isti život koji ne znam, a ponekad ni ne želim živjeti.“
Depresija je postala pravi izazov i za liječnike i za pacijente od kojih u posljednje vrijeme često čujemo ovakve ispovijesti.
Naročito je porastao osjećaj besmisla, bezvoljnosti i fatalizma, uz nagli porast konzumacije alkohola i droga.
Za početak, od izuzetne je važnosti ukloniti stigme koje su se davno nadvile nad ovom bolešću te su i dalje prisutne.
Depresija je ozbiljan poremećaj!
To ne znači da je neizlječiva, ali ne može nestati sama od sebe zato što smo tako odlučili. Naročito ne pod pritiskom bližnjih čiji nam dobronamjerni savjeti mogu štetiti.
Depresija nije posljedica lijenosti niti pogrešnog stava!
Ne možemo nekoga kriviti zbog toga što se ne osjeća dobro, niti ga uvjeravati da je sve umislio.
Od depresije češće obolijevaju žene, naročito uslijed hormonalnih promjena zbog menstruacije, trudnoće i poroda. No, isto tako žene češće potraže pomoć.
Depresivni poremećaji ne zaobilaze ni djecu!
Upravo zbog kemijskog disbalansa, uz realne životne probleme, osoba je nemoćna sagledati život na bolji način, samo zato što zna da bi tako trebalo biti ili zato što joj je netko to rekao.
Najčešći simptomi depresije:
– sniženo raspoloženje
– plačljivost
– nemir
– poremećaji spavanja i apetita
– smanjen libido
– razdražljivo ili agresivno ponašanje
– gubitak volje i osjećaja užitka
– socijalna izolacija
– suicidalne misli i namjere
– zapuštanje vlastite higijene
– izrazito negativno razmišljanje
– zlouporaba alkohola i droga
Simptomi se mogu pojaviti kod oba spola, iako se kod muškaraca depresija češće skriva iza agresivnog ponašanja, ovisnosti i napada panike.
Kod sve većeg broja ljudi depresija je vješto prikrivena!
“Izgledala je tako uspješna i sretna, a onda smo čuli da je počinila samoubojstvo“, rečenica je koju često čujemo.
Ljudi koji pate od depresije prema van mogu biti nasmijani, vedri, uvijek sređeni. No, kad dođu kući, i kad ostanu sami sa sobom, već po naučenom principu prepuštaju se negativnim mislima, bezvoljnosti ili raznim oblicima ovisnosti i destruktivnim promišljanjima.
Postoji puno načina koji pomažu u liječenju depresije. No, važno je što prije farmakoterapijski uspostaviti ravnotežu te naglasiti koliko je važna suradnja liječnika i pacijenta po pitanju uzimanja lijekova.
Često me pitaju: ‘lijekovi ili psihoterapija’?
Odgovor je – oboje.
Farmakoterapija je pomoć čovjeku koji ponovno uči kako živjeti, ali na drugačiji način no što je to činio.
Bitno je ojačati iznutra, vidjeti u čemu smo griješili, što nas je to putem previše potrošilo.
Ne zanemarujte svoje ispušne ventile!
To su one male, a zapravo velike, stvari koje si priuštimo kroz svakodnevicu kako bismo ostali sabrani: umjetnost, socijalna aktivnost, tjelovježba, bliski kontakt sa životinjama i druge aktivnosti uz koje i nakon kojih se osjećamo dobro.
Prehrana je vrlo važna!
Namirnice bogate aminokiselinom koja se zove triptofan izravno sudjeluju u izgradnji serotonina.
Triptofana najviše ima u namirnicama iz mora, jajima i orašastim plodovima.
Također, potreban nam je i dovoljan unos crvenog voća i zelenog povrća.
Ne izbjegavajte sunce!
Umjereno izlaganje sunčevim zrakama djeluje pozitivno na rad mozga i raspoloženje, uz obogaćivanje organizma D vitaminom.
Neke bolesti mogu imitirati simptome depresije, kao i anksioznosti, a depresija i anksioznost u velikom se broju slučajeva pojavljuju zajedno.
Kod svakog pacijenta treba imati u vidu stanje štitnjače, status hormona nadbubrežne žlijezde i spolnih hormona te isključiti dijabetes i anemiju.
Osobe koje pate od kronične boli, malignih i autoimunih bolesti, sklonije su riziku oboljenja od depresivnog poremećaja, budući da bol i fizička nemoć u organizmu ruše razinu serotonina i dopamina (važnih za buđenje volje, motivacije i ugode), zbog čega lijekovi koji potiču njihovo oslobađanje, osim što pomažu u suzbijanju bolova, preveniraju razvoj depresije.
Neliječena depresija može dovesti do demencije, zbog anatomskog i fiziološkog propadanja mozga, do dublje problematike ovisnosti, gubitka posla, narušene obiteljske dinamike, porasta tjelesnih bolesti i komplikacija te do najgoreg ishoda – oduzimanja vlastitog života.
Ako primijetite simptome depresije kod sebe ili svojih bližnjih, ne zanemarujte ih!
Svima nam je potreban pozitivan poticaj i slušanje bez osude.
Mali koraci i geste mogu nekome spasiti život.
Kao što netko može spasiti vaš život.
