U rizičnu skupinu spadaju pacijenti kojima je uklonjeno puno limfnih čvorova, koji su prošli terapiju zračenjem i koji su gojazni
Limfni sustav sastoji se od limfnih žila koje sakupljaju i transportiraju limfu te od limfnih organa (limfni čvorovi, slezena, krajnici, timus i Peyerove pločice).
Limfne su žile rasprostranjene kroz cijelo tijelo poput krvnih žila.
Limfni organi građeni su od limfnog tkiva te imaju važnu imunosnu funkciju. Limfociti (bijele krvne stanice) nastaju i pohranjeni su u limfnom tkivu i imaju sposobnost prepoznavanja stranih stanica, kancerogenih stanica i mikroba te reagiraju na njih.
Nepostojanjem limfnog sustava, višak vode, bjelančevina i proizvoda metabolizma nakupljao bi se u tkivima, što bi rezultiralo naticanjem, a na kraju i nekrozom tkiva (Wittlinger i Wittlinger 2004.).
Natalija Režek, bacc. phsioth., limfoterapeut
LIMFA
Limfa je bezbojna tekućina sličnog sastava kao krvna plazma. Sastoji se od proteina, vode, limfocita, metabolički obrađene masnoće, makrofaga i ostalih stranih tvari. Limfa teče samo u jednom smjeru, zbog zalistaka koji ne dopuštaju vraćanje. Za njezin su protok ključni zalisci, pulsiranje arterija, peristaltika crijeva te kontrakcija mišića.
LIMFNI ČVOROVI
Limfni čvorovi organizirane su nakupine limfatičnog tkiva koji stvaraju limfocite i imaju ulogu biološkog filtra limfe te samim time prepoznaju i uništavaju mikroorganizme. Svaki limfni čvor i grupa limfnih čvorova prima limfu iz određenog područja tijela. U ljudskom tijelu postoji 600 do 700 limfnih čvorova, najviše ih se nalazi u abdomenu, pazusima, preponama i vratu. Mogu biti različitih oblika i veličina, a svaka promjena navedenog ukazuje da se organizam „bori“ s nečim.
LIMFEDEM
Limfedem je posljedica nakupljanja tekućine i bjelančevina u međustaničnim prostorima. Postoji više vrsta limfedema, a najčešći je sekundarni oblik limfedema koji nastaje kao posljedica kirurškog odstranjenja limfnih čvorova sa zračenjem ili bez u tretmanu raka dojke, zdjeličnih organa, debelog crijeva te prostate u muškaraca. Može se također javiti nakon ozljeda, ožiljaka, traume ili infekcije limfnog sustava. Može nastati brzo nakon operacije ili zračenja, ali se može pojaviti i mjesecima ili godinama nakon toga. U rizičnu skupinu spadaju pacijenti kojima je uklonjeno puno limfnih čvorova, koji su prošli terapiju zračenjem i koji su gojazni. Najčešće se javlja na ekstremitetima, trupu, abdomenu, glavi, vratu i genitalijama. Ako se ne tretira, limfedem progredira što rezultira zadebljanjem tkiva, stvaranjem fibroza, papiloma, a samim time i većom mogućnošću nastanka infekcija kao što su erizipel, celulitis ili limfangitis.
DIJAGNOZA LIMFEDEMA
Dijagnoza se najčešće postavlja temeljem anamnestičkih podataka i pregleda bolesnika. Od dijagnostičkih postupaka upotrebljavaju se: UZV, color Doppler, limfoscintigrafija, limfografija, MR, CT.
Prilikom fizioterapijske procjene limfnog edema prvo moramo uzeti anamnezu (uzrok nastanka, koliko dugo je limfedem prisutan, brzinu nastanka i progresiju limfedema, popratne bolesti, lijekovi, bol), procijeniti stanje kože (fibroze, testiranje na pritisak, pigmentacija, temperatura, ožiljci, rane), vaskularni status (procjena arterijske cirkulacije zbog mogućnosti kompresijske terapije). Prilikom fizioterapijske procjene također se provode mjere obujma ekstremiteta koje nam služe za utvrđivanje razlike obujma između ekstremiteta zahvaćenog limfedemom i nezahvaćenog ekstremiteta, ali i za evaluaciju stanja prije, tijekom i poslije tretmana (Szuba i Stanley, 1998.; Zuther, 2005.).
ZNAKOVI I SIMPTOMI LIMFEDEMA
Simptomi sekundarnog limfedema su osjećaj težine, punoće, nelagode, smanjena pokretljivost te bol. Glavni znak je edem mekog tkiva. Prema stadijima limfedem dijelimo na
0. ili stadij latencije – Subkliničko stanje bez vidljivog edema unatoč reduciranom transportnom kapacitetu limfnog sustava. Takvo stanje može potrajati mjesecima i godinama prije no što edem postane vidljiv. Predstavlja rizik za stvaranje limfnog edema.
I. ili reverzibilni stadij – Karakterizira ga „meki“ edem jer nakon pritiska prstom ostaju udubine. Ne postoje sekundarne promjene, elevacijom je moguće smanjiti edem
II. stadij – Poznat je i kao ireverzibilan limfedem. Tkivo otvrdnjava zbog čega nastaje limfostatska fibroza. Česte su i infekcije tkiva. Kod ovog stadija pozitivan je Stemmerov znak
III. stadij ili limfostatska elefantijaza – U ovom stadiju ekstremno se povećava obujam. Ovdje se pronalazi tipična tekstura tkiva s tipičnim promjenama kože (hiperkeratoza, infekcija kože i noktiju, ulceracije.). Kao i kod II. stadija, pozitivan je Stemmerov znak (Zuther, 2005.).
Ustrajnim liječenjem i primjenom preventivnih mjera mogu se ublažiti simptomi i usporiti ili potpuno zaustaviti napredovanje bolesti. Rijetko, dugotrajni limfedem dovodi do limfoangiosarkoma (Stewart–Trevesov sindrom), obično u bolesnika nakon mastektomije te u bolesnika s filirijazom.
TERAPIJA LIMFEDEMA
Konzervativno liječenje sastoji se od primjene kompletne dekongestivne fizioterapije limfedema koja uključuje:
- Ručnu limfnu drenažu
- Kompresivno bandažiranje
- Kineziterapiju
- Njegu kože
- Edukaciju pacijenta
Cilj kompletne dekongestivne fizioterapije limfedema je smanjenje volumena limfedema i sprječavanje ponovnog nakupljanja limfe i proteina, kao i sprječavanje infekcija i komplikacija. Primjenom kompletne dekongestivne terapije povećava se transport limfe, stvaraju se novi putevi za limfnu drenažu, poboljšava se kvaliteta života.
PREVENCIJA LIMFEDEMA
Prevencija je najsigurnija i najdjelotvornija terapija kojim možemo spriječiti ili odgoditi pojavu limfedema ili spriječiti pogoršanje stanja.
Prevencija uključuje:
- ručnu limfnu drenažu: priznata fizioterapijska tehnika kojom aktiviramo limfni sustav i uspostavljamo ravnotežu tekućina u organizmu;
- aktivnosti: obavezno nošenje kompresivnog rukava ili nogavice kod izvođenja vježbi (o programu vježbi dogovorite se sa svojim fizioterapeutom), bavljenje sportom (izbjegavati kontaktne sportove);
- njega tijela: upotreba hidratantnih losiona za njegu kože, izbjegavati saune i tople kupke, njega noktiju, zaštita od sunca, pravilan izbor i nošenje ortopedskih pomagala;
- prehrana: korigirati tjelesnu težinu, s nutricionistom napraviti plan prehrane.
