“Život ne postaje lakši, mi postajemo snažniji i otporniji.” – Steve Maraboli
Negativne misli i osjećaji kao što su krivnja i nisko samopouzdanje, a koje nerijetko gradimo prema svom unutarnjem biću, mogu djelovati vrlo destruktivno i demotivirajuće ugrožavajući naše vlastito zdravlje.
Koja je funkcija krivnje?
Primjećujete li da ste često zabrinuti ili ljuti na sebe zbog nečega nad čime nemate nikakvu kontrolu?
Član obitelji je možda učinio da se osjećate kao da niste ispunili njihova očekivanja ili je vaše dijete nezadovoljno kada nekud odlazite i vi razvijate taj uznemirujući osjećaj krivnje?
Važno je shvatiti da drugi ne izazivaju u vama osjećaj krivnje, već to činite vi sami.
Nitko vas ne može natjerati da se osjećate krivima bez vašeg odobrenja.
Vaše negativno samopouzdanje i nisko samopoštovanje održavaju krivnju živom u vašem umu. Kako djeluje osjećaj krivnje?
Krivnja je funkcija vaših misli i često je ovjekovječena negativnim razmišljanjem ili nedostatkom prihvaćanja.
Vaš um možda ponavlja događaje iz prošlosti – zapliće se u more briga ili čak pretjerano razmišlja o trenutnoj situaciji, što dovodi do osjećaja krivnje.
Međutim, u vašoj je moći kontrolirati svoje misli.
Ta iskustva mogu uzrokovati duboko ukorijenjene frustracije u vašem životu.
Samopoštovanje i izgradnja zdravih odnosa s drugima mogu biti ozbiljno narušeni ako ne razradite svoje misli i postupke.
Istine o krivnji
– drži vas zarobljenima u prošlosti;
– omogućuje vam da izbjegnete sadašnjost;
– sprečava vas da rastete;
– utječe na vaše psihičko i fizičko zdravlje.
Osobe koje pate od tjeskobe, depresije, niskog samopouzdanja ili negativnog samopouzdanja, često osjećaju krivnju zbog prošlosti ili su zabrinuti za budućnost.
Ako ste učinili nešto “pogrešno”, priznajte to.
Ako ste pogriješili, vježbajte prihvaćanje; svi griješe.
Zapitajte se, mogu li sada išta učiniti u vezi s tim?
Ako je tako, djelujte prema tome, pokušajte odvratiti pažnju od negativnih misli i krenite naprijed. Držite se podalje od onih koji vam nameću osjećaj krivnje.
Ako ustanovite da određena osoba izaziva osjećaj krivnje ili se osjećate lošije nakon što ste bili u njihovom društvu, napravite stanku ili ograničite vrijeme koje provodite s njom.
Podsjetite se da zaslužujete živjeti u miru, a kako biste razvili pozitivniji odnos prema sebi, morate lijepo razgovarati sami sa sobom.
Pokušajte si reći: “Opraštam sebi i zaslužujem biti bez krivnje.”
Ili: “Ja sam dobra osoba puna ljubavi koja sve što čini, čini najbolje što može.”
Preuzima li krivnja vaš život? Sprečava vas da krenete naprijed ili da se osjećate sretno?
U nekoliko koraka mogli biste početi premošćivati jaz između krivnje i stjecanja samoprihvaćanja.
Napravite dvije kategorije, u jednoj navedite stvari nad kojima imate kontrolu, a u drugoj stvari nad kojima trenutno nemate kontrolu.
Na primjer, muči li vas osjećaj krivnje iz prošlosti zbog odnosa s članom obitelji? Ako je tako, navedite što sada možete učiniti u vezi s tim, odnosno što je izvan vaše kontrole.
To što sjedite i razmišljate o stvarima koje se ne mogu riješiti neće vam pomoći, samo ćete se osjećati nesretno.
Zapisivanje vam može pomoći da vidite istinu.
Možda se trebate ispričati. Možda ste u prošlosti učinili nešto što vas stalno proganja ili muči. Ako je to bilo prije nekoliko godina ili čak sati, nikad nije kasno za ispriku. Pismo, e-mail ili telefonski poziv mogu riješiti taj veliki teret.
Namjera je uspostaviti mir u vama.
Na kraju promislite čemu vas je ta situacija naučila.
Koristite svako iskustvo koje vaš um smatra “krivim” kao alat za poboljšanje vašeg života. Nastojte provesti nekoliko minuta dnevno nabrajajući stvari na kojima ste trenutno zahvalni. Upravo to nam pomaže da se usredotočimo na sadašnjost i pobijedimo osjećaj krivnje.
Ne zaboravite da ponajprije trebate biti dobar čovjek i prijatelj sebi. Tek onda možemo razvijati puteve ljubavi i topline prema ostalima.
Maja Vukoja
Related posts
“Nisi sama – pitaj bez srama!” rubrika je razvijena početkom 2018. godine u sklopu projekta “Nisi sama – ideš s nama!”, a s ciljem pružanja online podrške osobama koje se liječe ili su se liječile od maligne bolesti i članovima njihovih obitelji.
Odmah upozoravamo da takva vrsta podrške nije i ne može biti zamjena za psihoterapiju.
Odgovorom na Vaše pitanje možemo Vam pomoći samo trenutačno, no ako se već duže vrijeme osjećate depresivno svakako bi bilo dobro da posjetite psihologa ili psihijatra i potražite pomoć.
Zašto smo odlučili uvesti baš ovakvu rubriku?
Najmanje jednom tjedno u inbox na Facebook stranici Nismo same stigne nam poruka žene koja nema podršku članova obitelji i prijatelja pa piše da je sama u bolesti. Često nam pišete i da ste tužne, anksiozne, da se sramite svog tijela, osjećate strah od povratka bolesti…
U sklopu našeg projekta ta i druga slična pitanja potpuno anonimno možete uputiti našoj stalnoj suradnici, psihijatrici Maji Vukoji.
U sklopu projekta psihijatrica Vukoja za Nismo same napisala je i 50-ak stručno/popularnih tekstova koje možete pročitati na našoj stranici.
Zahvaljujući potpori Ureda za zdravstvo Grada Zagreba, snimili smo i video poruke u kojima psihijatrica Vukoja odgovara na neka od vaših najčešćih pitanja. Svi video materijali dostupni su na našoj YouTube stranici.
Za Vaša smo pitanja uveli i poseban mail [email protected] s kojega ćete dobiti odgovor na mail adresu koju ostavite u formularu.
Pitanja koja se ponavljaju, ili su od općeg interesa, bit će objavljena na našoj stranici s odgovorom psihijatrice u uopćenoj formi, bez Vaših osobnih podataka.
Samo hrabro naprijed, bez ikakvog srama postavite pitanje koje Vas muči!