Sa sjetom gledamo slike prošlog proljeća i pitamo se što se to u međuvremenu dogodilo, gdje smo se izgubili putem, a nismo mogli ni slutiti…

Kad ono…

… život nam se svima preokrenuo, ne znamo do kada će ova situacija trajati i što nas očekuje kasnije.

Je li ovo naša nova svakodnevica? – pitaju me ljudi s kojima se uhvatim u egzistencijalnim razgovorima.

U stanju smo svojevrsne kolektivne bolesti, a svaka bolest je puna neizvjesnosti i borbe, to već predobro znate.

Kako preživjeti?

Dopustite sebi da se u ovoj situaciji ponekad osjetite i loše!

Nismo roboti. 

Isplačite se kada osjetite potrebu, ne možemo 24 sata biti normalni u nenormalnoj situaciji.

Morate olakšati dušu kako biste lakše prošli kroz dan.

Nekada će vam se u jednom danu preokrenuti toliko raspoloženja da ćete imati osjećaj da vas je netko zavrtio na kolu sreće i da ne znate gdje ćete se zaustaviti.

Najvažnije je da imate krov nad glavom, da niste gladni i da se što je više moguće čuvate socijalnih kontakata.

Pomozite ljudima oko sebe.

Znam da ovo što ću sada reći zvuči kao fraza, ali proći će.

Sve prođe i dođe nešto novo.

Doći će nove ljepote i novi izazovi.

Činjenica je da je svima nama život kakav smo poznavali trenutno stao i da ćemo pretrpjeti određenu emocionalnu i novčanu štetu.

To moramo prihvatiti i odžalovati kao svojevrstan gubitak.

Pokušajte iskoristiti ovo što nam se događa kako biste promotrili sebe i spoznali što se mijenja u vama.

Javljaju li se u vama novi strahovi? Zamiru li oni stari? Čini li vam se nebitnim nešto čime ste se prije zamarali? Cijenite li više ono što ste prije uzimali zdravo za gotovo: nebo, pticu, cvijet, stih, zagrljaj?

Sve što nije uobičajeno, neminovno nas mijenja, ali to ne mora isključivo biti loše.

Koliko samo snage izvire iz svakog od nas kad nas život natjera na preživljavanje.

Koliko novih dobrih ljudi prepoznamo kao i dozu čiste dobrote u sebi samima.

Zadržite određenu rutinu!

Čak i ono što vam je naporno, dosadno ili suhoparno, pomoći će vam da budete sabrani, pomoći će vam da opstanete.

Najgore je prepustiti se beznađu i besmislu po principu ‘čemu to kad je ionako sve postalo besmisleno.’

Ne zapuštajte sebe!

Pogledajte film, pročitajte knjigu, slušajte glazbu, vježbajte!

Družite se, može i na daljinu.

Pišite…

Vijesti pogledajte maksimalno dva puta dnevno.

Postoji razlika između informiranosti i opsjednutosti nizom negativnih podataka koji samo povećavaju vašu anksioznost.

Mnoge osobe su prošle slično razdoblje za vrijeme rata, možda da njih pitate što ih je držalo i podizalo u teškim trenucima.

Neki koji su proživjeli rat sada prolaze svojevrstan oblik retraumatizacije.

Naučite nešto iz toga!

Povežite se ponovno s bližnjima iako vam sada mogu više i jače izazivati ljutnju i frustracije.

I to se doista događa.

Svakoga dana.

Niste jedini.

Imajte razumijevanja, ovo je nešto što se događa svima nama.

I svatko prolazi trenutnu krizu na svoj način.

Ako se teško nosite s navedenim situacijama, potražite pomoć stručnjaka.

Mogu se pojaviti izraženi anksiozni poremećaji, depresija, poremećaji spavanja, hipohondrija, a kod psihotičnih bolesnika nerealni strahovi koje ni oni sami ne znaju i ne mogu objasniti.

Još uvijek su nam dostupni dežurni telefoni za krizna stanja, hitne intervencije i online podrške.

Posavjetujte se i oko eventualne farmakoterapije, za početak nazovite svog liječnika opće prakse.

Nadam se da će sve ovo u skoroj budućnosti biti prošlost i da ćemo iz svega izaći kao bolji i snažniji ljudi.

 

“U dubini zime, naučio sam da u meni leži nepobjedivo ljeto.” 

Albert Camus