U početku imaš osjećaj da je pred tobom golemo brdo koje nikada nećeš moći preskočiti, no može se.
“Nikada ne odustajte od života, ustrajte u borbi za njega i uvijek budite nasmijani i veseli jer to je ono što će vas podignuti. Bitno je suočiti se s onim što vas je pogodilo, ali to nije razlog za depresiju. To je razlog više da postanete uporno tvrdoglavi u želji za ozdravljenjem. Život nam je svima poklonjen, a kasnije se za njega sami borimo. Svi imamo na to pravo. Znam da ne proživljavaju svi na isti način situacije koje ih pogode, ali bi svi trebali biti spremni sačuvati poklon kojeg smo dobili danom rođenja. Život nekima zna biti zapetljan, no to su oni najhrabriji koji se znaju suočiti s problemom”, moja je poruka na kraju knjige “Dijagnoza optimist” koju sam napisala za vrijeme liječenja od karcinoma dojke.
Knjigu sam napisala tako što sam bilježila sve promjene, situacije i događaje tijekom liječenja, a kako bih svim oboljelima pomogla u situaciji koja svakome od nas neminovno stvara paniku, strah i neizvjesnost. Jer, nitko od nas nije očekivao tu i takvu dijagnozu.
“Često znam reći da rak dolazi onima koji se znaju suočiti s njim, koji hrabro nose njegov teret na leđima, posebnim ljudima među nama.”
Zašto baš ja i zašto baš sada? Bože moj, pa to se događa drugima. Kako dalje? Koliko mi je ostalo? Što će biti s mojim najdražima nakon mene? Svakakve se misli vrte u glavi tek “novopečenog” pacijenta.
To je onaj trenutak u kojem sami sebe preispitujete, trenutak u kojem isplivaju sve vaše hrabre odluke, čvrsti stavovi, obećanja sebi i svijetu.
Oni koji se liječe nemaju puno izbora za savjet, pomoć ili neku lijepu riječ. Pa, kada te u životu pogode takve stvari – nema druge nego pilu okrenuti naopako.
Žaklina Jurić / Foto: privatni album
U početku imaš osjećaj da je pred tobom golemo brdo koje nikada nećeš moći preskočiti, no može se. To može svatko na svoj način. Ali može. Uzima vrijeme – da, to je točno. Uzima i snagu – i to je točno. No, daje budućnost! Dosta pomaže kada shvatiš da je već danas bolje no što je bilo jučer. Imaš ciklus kemoterapije manje i više vremena za sebe. Da, za sebe. Sutra ćeš opet pomirisati dan, veseliti se suncu, ljudima u prolazu, djeci koja se nevino igraju.
Dijagnoza te nauči kako je krajnje vrijeme da samoj sebi postaneš prva. I da počneš primjećivati stvari. I u njima uživati. I živjeti.
Rak je bolest kao i svaka druga. U današnje vrijeme rak je postao kronična bolest koju, ako se otkrije na vrijeme, držiš pod kontrolom čestim pregledima. I tako se uredno da živjeti. To je stanje u kojem treba slušati svoje liječnike.
Rak se događa bilo kome od nas. On te nauči istrpjeti stvari, kako postati miran i vjerovati u sutra. Često znam reći da rak dolazi onima koji se znaju suočiti s njim, koji hrabro nose njegov teret na leđima, posebnim ljudima među nama.
Jer, nije lako biti iscrpljen, bez dlake na tijelu, s podočnjacima i stalnim osjećajem mučnine, a da ti istovremeno golemi osmijeh ukrašava lice. Zato, svi vi koji ovo čitate, a nemate dijagnozu, takvim se ljudima obraćajte s poštovanjem, gledajte ih u oči dok s njima razgovarate, ne promatrajte im operirane dijelove tijela ili gola vlasišta. Ne pitajte ih kako im je ili što su prošli. Bez suvišnih pitanja, molim. Razgovarajte s njima o sutra. Razveselite ih lijepom riječju, zagrlite ih, poljubite – nisu zarazni. Ne bojte se. Oni trebaju ljubav kao i vi. Pokažite im da ih volite, da vam je stalo do njih. Pomozite im da iskoriste dan, jer on sutra nema reprizu. Budite tu i budite uz njih. A vi, dragi pacijenti, lavice i lavovi. Vi ste najljepše što se nekome moglo dogoditi. Nemojte da vas zbunjuju tekstovi koje čitate na internetu o vašoj bolesti. Zanemarite to. Vjerujte svom liječniku i sebi. Vjerujte u sutra.
Sutra je novi dan koji će vam donijeti tako puno toga. Svega kroz što sada prolazite jednog ćete se dana sjećati sa smiješkom na licu. Sve je prolazno, pa i sadašnja faza vašeg života. Opet će sve biti na svom mjestu. Bit ćete zdravi i ponosni na sebe. Ako kojim slučajem pokleknete, skupite snagu i ustanite jer ćete kasnije biti zahvalni sami sebi. Neka vas čuva dragi Bog.
Related posts
U listopadu nosimo roza
Ivanka Nikolić: “Živimo moj rak i ja”
Ivanka Nikolić iz Strizivojne s rakom živi već 18 godina. Ovo je njezina priča. “Ono što mogu poručiti svim ženama je da sam pronašla neviđenu hrabrost u ovoj bolesti.” Autor videa: Suzana Arslani Povežite se s nama na društvenim mrežama! Facebook: Nismo same Instagram: nismosame Twitter: nismosame