Oko 10 posto karcinoma ne vidi na MRI i stoga uvijek treba u procjeni koristiti sve tri slikovne metode, mamografiju, ultrazvuk i MRI.

 

Karcinom dojke heterogena je bolest te se niz njegovih vrsta bitno razlikuju u pogledu invazivnosti, duljine preživljavanja i prognoze. Precizna dijagnoza i procjena proširenosti karcinoma u dojci iznimno su važne za planiranje adekvatnog liječenja, odnosno tipa kirurškog liječenja, kemoterapije, hormonoterapije i radioterapije. Može se očekivati bolji ishod liječenja ako se tumor otkrije u ranoj fazi i kada nije metastazirao izvan dojke.

Radiološka dijagnostika ključna je u otkrivanju karcinoma, razlikovanju benignih i malignih lezija, u pravilnoj procjeni proširenosti bolesti i planiranju liječenja te u kontinuiranom poslijeoperacijskom praćenju pacijentica, koje je praktički doživotno. Radiološke slikovne metode koje se rutinski koriste u dijagnostici dojke su: mamografija, ultrazvuk i magnetska rezonancija (MRI).

MRI je najnovija, najsofisticiranija metoda u dijagnostici dojke, o kojoj se najmanje zna u javnosti.

MRI dojke radi se trideset godina, ali se u posljednje vrijeme primjena izrazito širi. Tome je pridonio veliki napredak na području tehnologije. MRI dojke mora se raditi na supravodljivim uređajima visoke snage magnetskog polja (1.5-3 Tesla), uz korištenje posebnih obostranih zavojnica za dojke, te uz intravensku primjenu paramagnetskih kontrastnih sredstava (u tekućem obliku). Danas se rutinski koriste i tzv. difuzijske sekvence, a ispituju se i skraćeni protokoli za screening uporabom MRI. Detaljna uloga MRI u dijagnostici bolesti dojke još je predmet brojnih istraživanja.

 

nismo same

Prof. dr. Boris Brkljačić: Noviji radovi navode da se MRI mogu uočiti i mnogi početni, duktalni karcinomi in situ bez mikrokalcifikacija, koji se ne vide niti na mamografiji, niti na UZV.

 

MRI se koristi za:

  1. pacijentice sa silikonskim implantatima;
  2. pacijentice koje su imale parcijalnu resekciju dojke te je potrebno razlikovati ožiljak od lokalnog recidiva tumora;
  3. pacijentice koje imaju metastaze u aksilarne limfne čvorove iz nepoznatog primarnog tumora, a tumor dojke se ne uočava na mamografiji i ultrazvuku;
  4. prije započinjanja i za procjenu uspješnosti neoadjuvantne kemoterapije, kod žena čiji se karcinom primarno liječi kemoterapijom, a ne operacijskim putem;
  5. prijeoperativno za bolesnice s dijagnosticiranim karcinomom dojke radi procjene proširenosti tumora te utvrđivanja multifokalnosti/multicentriciteta i bilateraliteta, i to obavezno kod tzv. invazivnih lobularnih karcinoma, a kod drugih tipova karcinoma ovisno o pojedinačnom slučaju;
  6. u probiru žena s visokim rizikom za karcinom dojke.

Dijagnoza promjena u dojci na MRI temelji se na analizi morfologije/izgleda uočenih lezija, na prikazu patološke prokrvljenosti tih lezija (odnosno pojačanog nakupljanja kontrasta) kao i na ograničenju difuzije vode u karcinomima.

MRI je izuzetno osjetljiva metoda koja prikazuje gotovo sve karcinome, ali i mnoge benigne promjene u dojkama. MRI omogućuje točniji prikaz i otkivanje većeg broja lezija, te točniju procjenu proširenosti karcinoma u dojkama.

Noviji radovi navode da se MRI mogu uočiti i mnogi početni, duktalni karcinomi in situ bez mikrokalcifikacija, koji se ne vide niti na mamografiji, niti na UZV. Međutim, poznato je da se oko 10 posto karcinoma ne vidi na MRI i stoga uvijek treba u procjeni koristiti sve tri slikovne metode, mamografiju, ultrazvuk i MRI, i međusobno ih korelirati.

Pokazano je da MRI može u mnogim slučajevima prikazati žarišta tumora i bolje procijeniti proširenost i in situ i invazivnih karcinoma dojke, u slučajevima kada se ta žarišta ne vide ni na ultrazvuku ni na mamografiji, što je posebno značajno u vrlo gustim dojkama. Suvremeni kirurški pristup karcinomu dojke je da se karcinom odstrani u cijelosti, po mogućnosti pri prvoj operaciji, te o proširenosti procesa ovisi tip operacijskog zahvata. No sve više žena ide na primarnu kemoterapiju, prije operacijskog zahvata, ovisno o tipu i smještaju karcinoma dojke, a kod tih žena je uloga MRI iznimno važna. Prije započinjanja kemoterapije ili prije operacijskog zahvata nužno je bioptirati tumor. To se u pravilu radi pod nadzorom ultrazvuka, rjeđe pod nadzorom mamografije, a u posebnim, relativno rijetkim slučajevima, moguće je i pod nadzorom MRI.

Osobito je važno na adekvatan način obaviti skrining u posebnoj skupini žena s visokim rizikom razvoja karcinoma dojke.

Prema preporukama American Cancer Society jednom godišnje na MRI i mamografiju trebaju ići:

  • žene s vrlo povišenim životnim rizikom obolijevanja od karcinoma dojke od 20 do 25 posto ili višim, a na temelju procjene rizika koja se uglavnom temelji na obiteljskom riziku;
  •  žene koje genetskim testiranjem imaju utvrđenu mutaciju BRCA 1 ili BRCA 2 gena;
  • žene koje imaju srodnika u prvom koljenu s BRCA 1 ili BRCA 2 genskom mutacijom, a nisu same prošle genetsko testiranje:
  • žene koje su imale radioterapiju toraksa u dobi od 10-30 godina života;
  • žene koje imaju rijetke sindrome (Li-Fraumeni, Cowden ili Bannayan-Riley-Ruvaicaba) ili imaju srodnike u prvom koljenu s tim sindromima.

ACS smatra kako MRI screening ne treba raditi kod žena čiji je životni rizik obolijevanja od karcinoma dojke manji od 15 posto.