Pozdrav svima, zovem se Mirjana, imam 42 godine i majka sam 13-godišnjeg sina. I ja sam sama za vrijeme tuširanja napipala kvržicu veličine 2 cm. Nakon toga sam zamolila moju doktoricu da me pošalje na mamografiju. Na nalazu se ništa nije vidjelo, sve je bilo u redu pa su me poslali još i na UZV. Prošla su već četiri mjeseca, a kvrga je već dobrano narasla, toliko da se dojka već deformirala. Pokazala sam liječnici kvrgu i zamolila je za pomoć. Ona je pogledala i rekla da ništa ne vidi te me je uputila da se naručim na MR, ali rekla je da nije ništa hitno. Tada sam već bila dobrano u stresu, a kvrga je nastavila rasti. Prošla su još dva mjeseca do MR-a…

Dan kada sam dobila nalaz nikada neću zaboraviti. Kad sam pročitala ‘zloćudna novotvorina dojke’ nisam znala ni gdje se nalazim, ni koji je dan, ni koliko je sati… Uopće ne znam kako sam se uspjela dovesti kuću. Cijeli sam putem plakala i razmišljala o sinu, o tome kako me on sada najviše treba jer ulazi u osjetljive godine, a jako smo vezani.

 

Dan kada sam dobila nalaz nikada neću zaboraviti. Kad sam pročitala ‘zloćudna novotvorina dojke’ nisam znala ni gdje se nalazim, ni koji je dan, ni koliko je sati… Uopće ne znam kako sam se uspjela dovesti kuću. Cijeli sam putem plakala i razmišljala o sinu, o tome kako me on sada najviše treba jer ulazi u osjetljive godine, a jako smo vezani.

 

Fotografije: Mirjana Horvatić/ privatni album

 

Svijet mi se srušio! Mučilo me je i kako ću majci reći za dijagnozu, tata je tek umro… Kad sam rekla mami, ona me je nekako smirila. Sve me je to toliko iscrpilo da sam prespavala cijelo popodne, a kad sam se predvečer probudila opet muka, jad, žalost. Javila sam se kolegici koja se upravo liječila i ona mi je preporučila da se javim u KB Sestre milosrdnice. Sama sam se iz Ludbrega dovezla vlakom do Zagreba pa onda taksijem do bolnice. Sama sam čekala na hodniku, sva zbunjena, a u glavi mi se nizalo 1000 problema. Prvo su me poslali na punkciju, pa opet na punkciju i na kraju onkologu. Kad me je liječnik vidio bio je jako ljut. „Ženo, pa gdje ste vi do sad? Ovo je karcinom“, rekao je.

Ispričala sam mu gdje sam sve bila i kad sam se prvi put javila liječniku. Nije mogao vjerovati da mi nitko nije napravio biopsiju. Ljutito je nazvao kolegu i vikao na njega. Kad sam došla da mi očitaju nalaz biopsije liječnik mi je rekao da sam stigla u zadnji tren. Ona ogromna kvrga bila je benigni tumor, ali nalaz je pokazao da imam i zloćudnu kvržicu na dojci i još dvije u aksili. Hvala Bogu, metastaza nije bilo. Rasplakala sam se, a primarijus me tješio. Zauzeo se za mene i sazvao konzilij da odluče koja bi terapija bila najbolja za mene, s obzirom na dob. Na kraju su donijeli odluku da ću primati imunoterapiju. Prošla sam devet ciklusa imunoterapije, a ovih dana slijedi operacija.

Strašno se bojim, ali neću se predati jer imam za koga živjeti. Svim ženama koje se nađu u mojoj situaciji toplo preporučujem da se ne zatvaraju u sebe. Uključite se u udruge. Ja sam se uključila u udrugu Nismo same koja mi organizira besplatan taksi prijevoz na terapije. To mi puno pomaže jer otkako sam se razboljela nalazim se na bolovanju, uz to živim sama i imam mala primanja. Beskrajno im se zahvaljujem na pomoći.

Uključila sam se i predivnu udrugu Narcise iz Ludbrega. Imale smo jednom tjedno aktivan dan, s njima se osjećam predivno i zaboravljam na svoje stanje. Ne želim se zatvarati, počela sam si ugađati, počela sam pjevati u predivnom ženskom sastavu i to mi je psihička terapija. I o meni su govorili da dobro izgledam, da svuda idem, da nisam bolesna kako se čini. No, ne zamaram se, došlo je vrijeme da ugodim samo sebi. Ima već dosta žena koje su se našle u istoj situaciji kojima sam bila podrška. Vidim da mi dobro ide, a mene veseli kad mogu nekoga utješiti.

I za kraj, svim ženama savjetujem da se bore, da se ne predaju jer život je lijep.

Ja znam da ću biti pobjednica!