Bolovanje (6. dio)
Tijekom svih mjeseci koliko sam se liječila, kolege iz ureda svaki bi me tjedan nazvali da vide kako sam i da mi zažele što brzi oporavak. Skoro svaki mjesec na kućnu bih adresu dobila i buket cvijeća s njihovim željama za brzo ozdravljenje.
Od danas me zovite chemobrain (5. dio)
Sjećam se da sam tada već počela nositi periku, pa neću zaboraviti kako je bilo smiješno kada sam išla na vađenje krvi za treću kemoterapiju i kako me sestra pitala koju boju za farbanje kose koristim jer mi baš super stoji frizura.
Operacija i već sam kod kuće (4. dio)
Taj 20. rujna slavim kao drugi rođendan! Sjećam se kako sam skakala od sreće kada sam čula da niti jedan drugi organ nije zahvaćen i da je sve u redu, a povišene je vrijednosti vjerojatno uzrokovala tableta protiv menstrualnih bolova.
Moja MammaCare medicinska sestra (3. dio)
Dodijeljena mi je tzv. MammaCare, medicinska sestra koja mi je svakodnevno bila dostupna na telefon za bilo kakva pitanja o kojima je mogla razgovarati te nas je savjetovala kako da se pripremimo za nadolazeće dane, što je i kako izgleda rak dojke, koje će testove raditi prije operacije itd.
Sama u čekaonici (2. dio)
Iz prvog pokušaja dobila sam bolnicu, a na telefon mi se javila super ljubazna gospođa i na savršenom engleskom pitala želim li doći već sljedeći dan. Ostala sam u šoku te, naravno, pitala jesam li dobro čula da mogu doći već sutradan ili se to ona sa mnom šali (s obzirom na traume oko naručivanja na pregled u bolnici u Lijepoj našoj).
Kako mogu biti bolesna kad sam zdrava (1. dio)
A možda se, kao što me uvjerava moja mama, ništa ne promijeni i možda će žene kad pročitaju moju priču biti još više frustrirane jer su od raka dojke oboljele baš u Hrvatskoj.
