Često nas pitate kako biti sretan ako izgubiš voljenu osobu ili ako si bolestan. Glume li ti ljudi da su sretni?
Piše: Maja Vukoja, dr. med, spec. psihijatar
O sreći volimo diskutirati, volimo je definirati, a ponajviše volimo dijeliti savjete kako biti sretan, kao da se radi o receptu za obiteljski kolač.
Američki psiholog Daniel Kahneman, dobitnik Nobelove nagrade, kaže da mnogi ljudi iskreno žele biti sretni, ali svoj ‘put ka sreći’ nekako voze u krivom smjeru.
Kahneman razlikuje pojmove ‘sreća’ i ‘zadovoljstvo’. Sreću opisuje kao trenutno iskustvo koje nas preplavi svojom toplinom i intenzitetom, dok je zadovoljstvo dugoročan osjećaj. Zadovoljstvo se bazira na stabilnim temeljima i konstantno uloženom trudu koji posljedično daje željene rezultate.
Mjerenjem ‘svakodnevne sreće’ Kahneman je došao do zaključka da druženje s prijateljima daje visoku razinu efikasnosti. Mnogi ljudi, zauzeti određenim zadanim ciljevima i obavezama, ne stavljaju socijalizaciju na listu prioriteta, što dovodi do zaključka da za srećom ne žudimo dovoljno jako kao što tvrdimo.
Točnije, nedovoljno se trudimo biti sretni.
Na sreću i zadovoljstvo utječe i puno drugih faktora, kao što su uspješno postignuti ciljevi, financijska stabilnost i sl. No, samo do određene granice koja nam omogućava dostojanstven život i zadovoljava nužne potrebe.
Drugim riječima, ako nisi gladan, gol i bos, ako imaš krov nad glavom, imaš sposobnost biti jednako sretan kao i najbogatiji čovjek na svijetu.
Paradoksalno, upravo bogati ljudi su zapravo često nesretni.
Kahneman sreću dijeli i na dvije vrste.
Onu sreću koja je vezana uz pamćenje i sreću koja je vezana uz trenutno iskustvo.
Zadovoljstvo je retrospektivno.
Sreća je ta koja se pojavljuje u realnom vremenu.
Ovdje i sada.
Onoliko koliko se sjećamo lijepih trenutaka, toliko će biti i naše zadovoljstvo.
Zato mnogi ljudi tako silno žele zabilježiti trenutke fotoaparatom ili kamerom.
Oni time produžuju sjećanje na pozitivne trenutke.
S druge strane događa se da u tim trenucima često zaboravimo uživati. Preokupirani smo kvantitetom u svim aspektima života, žudimo ka megalomaniji, tome da budemo svuda viđeni, uvijek u najboljem izdanju.
Razmislite o svojim pozitivnim događajima u jučerašnjem danu, minulom tjednu, mjesecu, godini.
Koja su vaša najljepša razdoblja?
Jeste li tada istinski uživali?
Kada ste posljednji put šetali kroz šumu?
Kada ste pozvali drage ljude na druženje?
Kada ste bili u kinu, kazalištu ili na koncertu?
Kada ste si pripremili ljekovitu kupku ili kupili cvijet?
Razmislite, što ste dobro učinili za sebe, a što za druge?
Stara izreka kaže da je svatko od nas u životu doživio dovoljno loših trenutaka da bi mogao biti nesretan.
Ali zašto?
Zašto si dati to pravo?
U posljednje me vrijeme često pitaju kako biti sretan ako izgubiš voljenu osobu ili ako si bolestan. Ljude zanima glume li ti ljudi da su sretni.
Odgovor je: NE!
Nakon prolaska kroz mračnu stranu življenja, nakon zdravog žalovanja u kojem se ne sramimo svoje tuge, nemoći i potrebe da nam se pomogne, počnemo drugačije gledati na život.
Najednom primjećujemo stvari koje do tada nismo primjećivali, prestanemo se nervirati oko sitnica.
Upravo tada počinjemo uživati u svakom dobrom danu!
Kažem svakom dobrom, jer sreća, ili po Kahnemanu zadovoljstvo, nije apsolutno stabilna crta.
Bit će dana kad ćete se naljutiti, bit će dana kada ćete plakati i dana kad ćete se umotati u deku i težiti samoći.
To ne znači biti nesretan niti nezadovoljan!
Zato i kažemo da sreća nije ono što posjedujemo. Sreća je umijeće!
