Udruga “SVE za NJU” dodijelila je 3. ožujka Nagradu Vesna Andrijević Matovac (Nagrada VAM) za 2017. godinu Ivani Kalogjeri, osnivačici portala Nismo Same.
Prijedlog da se Nagrada VAM dodijeli upravo Ivani Kalogjeri poslala je Lejla Omerčević iz Siska.
U obrazloženju odluke navodi se kako je Ivana osnovala udrugu i pokrenula portal Nismo same za informiranje i podršku ženama koje su se liječile ili se još liječe od raka. Udruga istog naziva Nismo same pokrenula je projekt “Nisi sama – ideš s nama!” kojemu je cilj pokrivanje troškova odlaska na terapiju žena oboljelih od malignih bolesti. Svojim aktivnostima pridonosi osvještavanju javnosti o potrebama oboljelih žena i pridonosi njihovom boljem ostvarivanju.
SVE za NJU ove godine slavi 10 godina rada. Kad je otvoren Centar za psihološku pomoć ženama oboljelima od raka 2010. u letak smo u prvoj rečenici zapisali: “U bolesti nitko ne bi trebao biti sam…“ Ta usamljenost je prisutna ne samo kad ste fizički sami nego i kad ste okruženi dragim ljudima. Tu vrstu usamljenosti mogu popuniti samo osobe koje su prošle iskustvo slično Vašem i stoga je zajedništvo žena s iskustvom raka i „pričanje svoje priče“ posebno važno i na svoj način ljekovito. Spoznala je to i Ivana kad joj je u svibnju 2015. u 52 godini života dijagnosticiran rak dojke. Njezina priča slična je mnogima i različita kao što se i mi razlikujemo jedni od drugih. Možemo o Ivani pričati kao ženi, majci, novinarki…, ali ovaj put pričamo o ženi koja je mnogima pomogla da pobijede osjećaj usamljenosti osnivanjem udruge Nismo same i istoimenog portala za informiranje i podršku ženama koje su se liječile ili se još liječe od raka. Ona je jedna od onih pojedinaca koji čine razliku. Iako je portal pokrenula 7. ožujka 2017. imamo dojam da je tu puno duže vremena jer je dočekan kao baš ono što ženama nedostaje. Osim iskrenih, često potresnih, ali i pobjedničkih, snažnih priča žena brižljivo bira tekstove koji su aktualni, informativni i korisni. Ivana tu nije stala, zapravo tek je počela. Na stranici su slijedile nove rubrike poput Nisi sama – pitaj bez srama i novi tekstovi uglednih stručnjaka te kampanje poput one Lila tjedan pod sloganom Budi sebi prva.
Ivana istražuje potrebe bolesnica, kritički istražuje zdravstveni sustav i konačno, pokreće projekt Nisi sama – ideš s nama. Cilj projekta je pokrivanje troškova odlaska na terapiju žena oboljelih od malignih bolesti. Paralelno sa Zakladom SOLIDARNA razvija specijalizirani volonterski program podrške ženama koje se liječe u obavljanju kućanskih poslova i brizi za djecu i obitelj.
Nagrada Ivani Kalogjeri uručena je 3. ožujka na prigodnoj svečanosti koja je u Staroj gradskoj vijećnici održana pod pokroviteljstvom predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović, Gradske skupštine Grada Zagreba i gradonačelnika Milana Bandića.
Što je rekla Ivana Kalogjera na dodjeli Nagrade VAM
Udruga “SVE za NJU” dodijelila je 3. ožujka Nagradu Vesna Andrijević Matovac (Nagrada VAM) za 2017. godinu Ivani Kalogjeri, osnivačici portala Nismo Same, za podršku ženama oboljelima od raka i članovima njihovih obitelji. U svom obraćanju Ivana Kalogjera zahvalila se na nagradi i potpori, a što je rekla poslušajte u videu.
U nastavku prenosimo govor Ivane Kalogjere u cijelosti:
Velika mi je čast što sam upravo ja ovogodišnja dobitnica nagrade koja nosi ime po osnivačici udruge “SVE za NJU”, Vesni Andrijević Matovac, koja je mnogim ženama, pa i meni, bila i ostala inspiracija.
Nisam nikada upoznala Vesnu, no postoje tri stvari koje nas vežu. Prvo, obje smo rođene na Božić. Drugo, i Vesna i ja uložile smo cijelu sebe u projekte kroz koje smo htjele podijeliti svoje znanje i iskustvo. Jer, tako što pomažemo drugima, jačamo i same sebe. I treće, obje nas je na našim početcima podržao veliki znanstvenik i još veći čovjek – Ivan Đikić.
I sama sam bila korisnica Centra za psihološku pomoć Udruge “SVE za NJU”, koji je osnovala ta hrabra žena. Prvo sam mislila da kroz bolest mogu proći sama, a onda sam shvatila da ne mogu i potražila sam pomoć.
Kada sam usred kemoterapije ostala i bez posla, a svi koji me poznaju znaju da sam radoholik, razmišljala sam na koji način mogu dati svoj doprinos destigmatizaciji bolesti, pomoći drugim oboljelim ženama, motivirati zdrave da odlaze na redovite kontrole, jer svi znamo da se rak najbolje liječi kada je otkriven u ranoj fazi. Meni su na razne načine pomogli moji prijatelji, i ja sam taj lanac podrške htjela vratiti. A kako si utvaram da najbolje od svega znam pisati, došla sam na ideju da pokrenem web stranicu na kojoj bismo mi žene dijelile naše priče i kroz njih ohrabrivale jedna drugu. I tako su nastale Nismo same.
Danas mogu reći da su bolest i gubitak posla, koliko god to zvučalo čudno, najbolje što mi se moglo dogoditi. Okrenula sam svoj život za 180 stupnjeva i pronašla u sebi nevjerojatnu hrabrost i snagu da napravim radikalne promjene i pokrenem nešto novo što već dugo nije samo moj projekt. Usudila bih se reći da su Nismo same prerasle u pokret žena koje su, kako je to lijepo u svojoj priči opisala draga Ivanka Nikolić, shvatile da bolest nije kraj, već novi početak.
A ono što je posebno zanimljivo, taj je pokret prešao granice Hrvatske pa smo na stranici podijeli priče i iz Srbije, BiH i Kosova. I vjerujem kako bi, da prevedemo te priče na engleski, krug naših čitatelja bio još širi. Zanimljivo je da mi se često javljaju i potpuno zdravi ljudi, sveučilišni profesori, kolege novinari, koji mi pišu da redovito prate našu stranicu jer ih priče koje dijelimo ohrabruju.
Hvala svima vama koji ste danas tu, koji me volite i podržavate moj rad, jer to mi daje snagu da živim.
Posebno se želim zahvaliti na podršci mojoj djeci, mojim prijateljima te svim ženama koje su mi dale povjerenje i napisale priče za Nismo same. Ja znam da to nije bilo lako. I meni samoj, koja se više od 30 godina bavim novinarstvom, nije bilo lako sjesti i staviti na papir svoju intimu, ogoliti se. No, isto tako vjerujem da je taj čin jedna vrst terapije. Hvala, drage moje. Stalno ponavljam, i u to duboko vjerujem: Nismo same nije samo moj projekt i ova nagrada nije samo moja nagrada. Bez vas i vaših priča, Nismo same bi bila samo jedna od mojih vizija kako napraviti bolje društvo.
Hvala i dragoj Lejli Biščević Omerčević, koja me predložila. Spojile su nas Nismo same. Kao i velik broj drugih žena, Lejla se javila u inbox i zamolila me da je spojim s osobom koja ima isti tip tumora, pa sam je spojila s prošlogodišnjom dobitnicom nagrade, dragom Ljiljanom Pranjić, koja mi je puno puta bila podrška, i na tome joj hvala.
Veliko hvala Maji Dodić i Ivici Krznariću, koji su mi dali onaj početni vjetar u leđa; hvala kolegicama Tanji Rudež, Mary Novosel, Ljubici Vuko, Diani Glavini i Branki Valentić Vojvodić, koje su pisale tekstove za Nismo same; hvala Suzani Arslani na pričama koje je snimila; hvala nutricionistici Sanji Jelušić i psihijatrici Maji Vukoji te svim drugim stručnjacima koji su se svojim autorskim radom volonterski uključili u projekt. Hvala dragim kolegicama iz Zaklade Solidarna na podršci projektu prijevoza žena na i s kemoterapije „Nisi sama – ideš s nama“, za koji smo dobili potporu Zaklade Solidarna i Zaklade Adris, a za čiji je start sve spremno. Moram reći da me u četvrtak zvala divna sestra Vesna sa KBC-a Zagreb, i rekla mi kako ljudi ne vjeruju da im netko želi pokloniti siguran, ugodan, uz to još i besplatan prijevoz s kemoterapije. Eto kamo smo došli da nam se nešto što je normalna podrška, koju u većini razvijenih europskih država pruža sustav, čini kao bajka.
Nadam se da ću svojim primjerom ohrabriti i druge ljude da ne posustaju u najtežim životnim okolnostima. Jer, kao što vidimo, i iz okolnosti koje nas navode na zaključak da nema izlaza može se izroditi nešto fantastično.
