Ja ne mogu imati tumor (1)
Otišla sam ja još do tri specijalista, i to sve privatno, i svaki je imao svoju dijagnozu, ali niti jedan nije zapravo znao što se sa mnom događa. A ja sam svaki dan bila sve slabija, sve mršavija i bolovi su bili neizdrživi.
Odazovite se na pozive Ministarstva zdravstva. Meni je to spasilo život!
Moj se život danas dijeli na dva dijela – onaj prije dijagnoze raka i ovaj sada. Mnogi ne razumiju kada kažem da je meni rak donio i dobre stvari: više cijenim život, ljude koje volim, svoju obitelj.
Pa ja ne mogu umrijeti, ne smijem ostaviti svoje cure same!
Ali sa mnom su sve prolazila i moja tri anđela. U njihovim sam očima vidjela strah, strah koji je mene tjerao na borbu.
Naši liječnici te tretiraju kao komad drveta
Naši doktori se, međutim, ponašaju kao da su ljudi koje imaju pred sobom niža bića. Zašto to trpimo mi koji sve to plaćamo iz svoga džepa cijeli život, to stvarno ne znam.
Kažu da će vam otpasti kosa, a ostalih 346 nuspojava kemoterapije nitko ne spominje
Što ću reći kada dođem kući, kako ću reći da imam rak? Kako ću djeci objasniti da je mama bolesna? U glavi sam imala sto pitanja bez odgovora i samo jednu misao: Moje mi je dijete spasilo život! Moram preživjeti zbog njih, ne smijem ih ostaviti tako male, oni me trebaju!
I nakon devet godina kada idem na kontrolu osjetim onaj isti strah kao kada sam saznala da imam rak
Nakon svih šokova odlučila sam živjeti i boriti se tako da i dalje radim, družim se s ljudima, izlazim, kao da se ništa nije dogodilo.
Boli me kada me ljudi prosuđuju po izgledu, a da ne znaju kroz što sam prošla
Posljedice operacije nimalo nisu lagane. I dan danas nosim se s njima. Najteže su mi od svega ipak padali pogledi i komentari ljudi. Jako me to boljelo.
Pronađite aktivnost koja će vas osloboditi negativnih misli! Za mene je to bilo slikanje.
Nakon prve operacije ostala sam bez posla i tada sam se maksimalno posvetila slikanju i aktivirala svu svoju kreativnost što mi je ublažavalo stres
Dok sam primala kemoterapiju pomagala sam kćeri riješiti zadaću
Prikopčana na kemoterapiju rješavala sam domaće zadaće i radne bilježnice moje kćeri, koje ona ne može sama riješiti jer je dijete s poteškoćama u razvoju, a zadaće se moraju riješiti baš sve i uvijek. Škola nije pokazala niti malo razumijevanja za našu situaciju.
Kao i mnoge od nas, jako kasno sam shvatila da moram sebi biti na prvom mjestu
U jednom trenutku, kada sam bila sigurna da je s bolestima gotovo, za vrijeme šetnje s prijateljicom osjetila sam čudnu bol u desnoj dojci. Odmah sam znala da nešto nije uredu. Moje me tijelo opomenulo. Napravila sam mamografiju i ultrazvuk.
