Javit ću vam se iz bolnice (5)
Dok čekam slušam priču mladića kojemu je na leđima izrasla mala bradavica i pretvorila se u zloćudni tumor. On to ne može vjerovati. Mlad je pun snage i ne priznaje da je bolestan.
Neki novi svijet
Nisam mogla zamisliti da ću s planirane operacije skidanja male benigne izrasline otići još i bez jajnika, jajovoda, maternice i dijela trbušne maramice. Hm. Uz karcinom sam dobila, dakle, i menopauzu.
Dok pišem svoju priču samoj sebi se čudim kako sam jaka
Treba živjeti punim plućima (ne ovim mojim s lezijama ha ha). Bolest treba prihvatiti i pričati o njoj i već smo pola odradile. Razmišljati treba pozitivno, treba maknuti iz života sve ono što nas smeta, pa čak i ljude. I što je najbitnije, treba vjerovati u to da smo zdrave.
S perikom i bez perike, s dojkom ili bez nje –ja sam žena!
Danas sam zahvalna na tome što sam i u bolesti smogla snage da budem ono što jesam – žena. Kada mi je otpala prva trepavica donijela sam odluku da više nikad neću izaći bilo gdje, a da se nisam našminkala, premda samo malo.
Zna mi se dogoditi da noću skočim iz sna i provjeravam puni li mi se trbušna šupljina tekućinom
U to je vrijeme, i to vrlo naglo, umro jedan od mojih najboljih prijatelja. Teško sam podnijela njegov odlazak i suočenje s njegovim karcinomom. Imala sam osjećaj da je dio mene umro s njim, pa sam i svoje probleme pripisivala tuzi, šoku i boli zbog njegova gubitka.
Teško je gledati život mojim očima (4)
Kažu kako zdrav čovjek ima tisuću želja, a bolestan samo jednu: želi ozdraviti. Ja imam još jednu želju. Ne želim umrijeti na proljeće.
Dani kao iz pakla (3)
Danas krećem na četvrtu kemoterapiju. Odlučila sam obući kričavo crvenu majicu koja baš i nije prikladna za mjesto na koje idem, ali njome želim razbiti sivilo oko sebe i unijeti malo topline.
Teško sam se pomirila s tim da nikada neću imati djecu
Prvi susret s onkološkom sobom i svim tim ženama za mene je bio strašan. No, nakon pola sata provedenih na odjelu shvatila sam da su neke od žena i mlađe od mene.
Zašto svi nemamo jednako pravo na život?
Hajdemo prestati ulagati u fontane i slične stvari. To nam neće produžiti u živote. Hajdemo početi napokon ulagati u nešto što znači život.
Čovjek bi morao biti spreman za smrt (2)
Ja sam se bojala da će iza mene ako mi se nešto dogodi ostati nered, zato sam uvijek prije no što negdje putovala sve očistila.
Ivanka Nikolić: “Živimo moj rak i ja”
Ivanka Nikolić iz Strizivojne s rakom živi već 18 godina. Ovo je njezina priča. “Ono što mogu poručiti svim ženama je da sam pronašla neviđenu hrabrost u ovoj bolesti.” Autor videa: Suzana Arslani Povežite se s nama na društvenim mrežama! Facebook: Nismo same Instagram: nismosame Twitter: nismosame