Smijeh kao obrambeni mehanizam (2. dio)
“Mlađa kći dugo je bila ljuta na bolest. Ali nikada nije propustila dan a da me ne pogladi po ćelavoj glavi i kaže kako sam joj lijepa.“
Smijeh kao obrambeni mehanizam (1. dio)
Osobna karta mojeg „podstanara“. Dijagnoza je glasila: Invazivni, agresivni tumor, gradus III, trostruko negativni, 14 od 15 limfi zahvaćeno. Odlično, mislila sam, kod mene nije ni moglo biti nešto blaže. Haha, šalim se naravno.
Moja MammaCare medicinska sestra (3. dio)
Dodijeljena mi je tzv. MammaCare, medicinska sestra koja mi je svakodnevno bila dostupna na telefon za bilo kakva pitanja o kojima je mogla razgovarati te nas je savjetovala kako da se pripremimo za nadolazeće dane, što je i kako izgleda rak dojke, koje će testove raditi prije operacije itd.
Sama u čekaonici (2. dio)
Iz prvog pokušaja dobila sam bolnicu, a na telefon mi se javila super ljubazna gospođa i na savršenom engleskom pitala želim li doći već sljedeći dan. Ostala sam u šoku te, naravno, pitala jesam li dobro čula da mogu doći već sutradan ili se to ona sa mnom šali (s obzirom na traume oko naručivanja na pregled u bolnici u Lijepoj našoj).
Kako mogu biti bolesna kad sam zdrava (1. dio)
A možda se, kao što me uvjerava moja mama, ništa ne promijeni i možda će žene kad pročitaju moju priču biti još više frustrirane jer su od raka dojke oboljele baš u Hrvatskoj.
Nikada neću zaboraviti dan kada sam saznala da imam rak
Danas sam nova JA! Dala sam otkaz na poslu i pomažem suprugu pomalo oko privatnog biznisa i živim duboko uvjerena da sam ja pobjednica. Kosu sam izgubila, ali nisam nosila ni periku ni marame. Najbolje sam se osjećala ćelava. I nije me bilo briga što će netko reći.
