Hrabra Goranka Perc (45) 30. kolovoza iz Zagreba je preko Madrida i Biarritza otputovala u Saint Jean Pored de Port, francuski gradić smješten u podnožju Pirineja, odakle je krenula u svoju misiju: propješačit će 800 kilometara dug Put svetog Jakova koji vodi u Santiago de Compostelu, grad u kojem se nalaze moći svetog apostola Jakova.
Svoju hodnju Goranka je posvetila svim ženama oboljelima od raka, a razloge svoje odluke opisala je u priči koju smo objavili prije puta.
Gorankine zapise, doživljaje i fotografije s hodnje, svakodnevno objavljujemo na Facebook stranici Nismo same, a za one koji nas ne prate na Facebooku pripremili smo kratak pregled Gorankinog puta tijekom prvog tjedna hodnje.
Danas je nedjelja, 17. rujna, i 18. dan Gorankinog hoda. Do jučer je prehodala više od 450 kilometara, što znači da u prosjeku dnevno prijeđe 28 kilometara.
“Jako sam željela ići na Camino, no često sam se pitala je li to sebično od mene. S druge pak strane, ako se ja ne usudim živjeti ono što želim kako će se isto usuditi moj sin.”
Goranka Perc / Nismo same
Baš kao i prvi tjedan puta, ni drugi nije bio lak. Jedanaestog dana hoda naišla je na takav uspon da je, kako je napisala, mislila da će do vrha morati – puzati.
“Jučer sam vam se hvalila ravnicama koje su navedene u mom vodiču, a umjesto ravnica dočekao me – uspon. I to uspon od 12 posto nagiba i spust s nagibom od 18 posto. Ne znam vam točno dočarati kako je izgledao put kojim sam prošla, ali u nekim trenucima uspon je bio tako strm da sam pomislila da ću morati puzati.
I da ne zaboravim, čitavim putem sunce je peklo bez prestanka. Naravno, opet samo lijeva strana. Vidjela sam hodočasnike koji su ručnicima omotali lijevu ruku… Fotkam vam čim vidim sljedećeg”, napisala je Goranka te otkrila kako se zahvaljujući događaju toga dana još jednom uvjerila kako je sve u našoj glavi.
“Jučer sam pročitala da me čekaju ravnice i slatko usnula sanjajući ih. Moj um nije bio spreman na današnji napor. Fizički sam spremna jer sam prošla dosta uspona, ali moja glava nije se slagala. Morala sam primijeniti svakakve trikove kako bih zavarala glavu. I uspjela sam. Fokusirala sam se na cilj i razmišljala o tome koliko sam se puta žalila na kišu i oblake! Eto, sad mogu uživati u svakom trenutku sunca i topline”, napisala je.
Jučer je Goranka prenoćila u mjestu Arcahueja koje je svega osam kilometara udaljeno od Leona, trećeg većeg grada na putu koji vodi u Santiago de Compostelu.
“Na samom početku Camina, Leon mi činio tako daleko, a sutra ću biti tamo!!!”, navela je u poruci svojim vjernim pratiteljima. A njih je iz dana u dan sve više.
U srijedu su Ivana Kalogjera, osnivačica Nismo same, i Goranka Perc gostovale na Prvom program Hrvatskoga radija u emisiji “Isti i različiti”, urednice Morane Kasapović.
Goranka je tom prigodom rekla da je ovaj put bila njezina dugogodišnja želja, a kada se razboljela od maligne bolesti odlučila je ostvariti svoj san i prehodati Camino. Tim je činom, rekla je, željela ohrabriti i druge žene te na svom primjeru pokazati da se snovi mogu ispuniti, samo treba hrabrosti i upornosti.
U jednom od svojih prošlotjednih javljanja s Camina, Goranka je priznala kako je, u trenucima dok se lomila oko odluke ići na Camino i ispuniti svoj san ili odustati od njega, najviše razmišljala o tome kako će tih mjesec dana bez nje provesti njezina obitelj. Posebice njezin devetogodišnji sin David koji joj na ovom putovanju najviše nedostaje.
Nismo same na Caminu
Goranka je prešla 400 kilometara!
“Jako sam željela ići na Camino, no često sam se pitala je li to sebično od mene. S druge pak strane, ako se ja ne usudim živjeti ono što želim, kako će se on usuditi.
Negdje u isto vrijeme dok sam se lomila oko odluke, moja prijateljica Ljiljana u jednom svom postu spomenula je knjigu Brune Šimleše “Škola života”. Kupila sam knjigu koja me strpljivo čekala na noćnom ormariću. Kako je Camino u neku ruku put mog života, na put nisam mogla otići bez knjige. I gle čuda, jedna od prvih tema u “Školi života” upravo je sebičnost koja je mene brinula. Bruno Šimleša na tu temu piše: ‘Dragi moji roditelji, najdragocjenije što možete pružiti svojoj djeci jest primjer sretnog i ispunjenog života’.
Eto, to je upravo ono što ja pokušavam primijeniti”, napisala je Goranka koja je za odlazak na Camino dobila veliku potporu svoje obitelji i prijatelja.
S vremenom su se podršci najbližih priključili i brojni drugi ljudi, poznati i nepoznati. Podrška je to kojoj se nije nadala, a Goranku svaki put dirne do suza.
“Danas je za mene bio velik dan! Dan s velikim V i velikim D! Prošla sam pola puta!!!
Sada sam na 409. kilometru i osjećam se kao da sam osvojila Oscara! Što će tek biti kada dođem na cilj?
U mislima zahvaljujem svima na podršci, kao na pravoj dodjeli Oscara.
Moram stalno ponavljati koliko sam vam svima zahvalna. Ovaj Camino prehodali su deseci tisuća žena prije mene. Svakoj od njih se divim. I zato se ne osjećam kao da radim nešto posebno”, napisala je Goranka u poruci koju nam je s Camina poslala u četvrtak 14. rujna.
Osim tekstualnom porukom, sreću i zahvalnost zbog 400 prijeđenih kilometara, s nama je podijelila i putem video poruke. Svima koji prate Nismo same Goranka je pripremila i iznenađenje: dirljivom porukom uživo nam se obratio i Brian, 64-godišnji hodočasnik iz Škotske. Posebno je dirljiv dio u kojem je Brian otkrio da Camino hoda za svoju 37-godišnju snahu, koja je već drugi put oboljela od raka. Svim oboljelim ženama na kraju je poručio da nisu same.
“Please believe me: You are not alone!”, rekao je. (U prijevodu: Vjerujte mi, niste same!)
Brianu želimo da sretno stigne na cilj, a njegovoj snahi brzo ozdravljenje.
Detalje Gorankinog puta za sve žene oboljele od raka pratite na našoj Facebook stranici.
Keep going Gora! Svi smo uz tebe!
