Kakvo je psihičko stanje nacije, s obzirom na sve veći rast broja zaraženih koronavirusom, kao i hospitaliziranih i umrlih, zbog bolesti Covid-19? Pita li se to itko od odgovornih, razmišljaju li o tom aspektu cijele ove krize? Kako stvari stoje, o tome računa vode tek rijetki pojedinci i stručnjaci, koji i dalje pokušavaju ukazati na to koliko ćemo dugoročno ispaštati zbog svega što nam se događa u 2020. godini. 

Naime, paralelno s brojkama, koje svjedoče o posljedicama borbe s nevidljivim neprijateljem – virusom, raste i strah ljudi, što ostavlja duboke posljedice na psihu. O utjecaju pandemije na psihu ljudi, pojačanu proljetnom karantenom i dodatno potresom u Zagrebu, 13 profesorica i znanstvenica s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prve su provele istraživanje. Željele su saznati – kako smo svi mi? Covidovih 13, kako su ih od milja nazvali njihovi studenti, tim su istraživanjem još u lipnju pokušale ukazati na važnost psihičkog zdravlja uslijed ove pandemije, ali i potresa. Baš kao i na zabrinjavajuće rezultate svog istraživanja. No, čini se kako su mnogi odgovorni ostali slijepi i gluhi na njihova upozorenja, iako novi podaci govore o dodatnom pogoršanju psihičkog stanja, u odnosu na rezultate iz prve faze pandemije. 

„Podaci iz istraživanja koje su proveli naši kolege tijekom ljeta i početkom jeseni govore, na žalost, o pogoršanju i to, iz ove perspektive sada, u relativno mirnom razdoblju. Događa se upravo ono na što smo upozoravali. Ovo je dugotrajna kriza, koja poprima obilježja kroničnosti, i već smo početkom jeseni počeli pokazivati znakove psihičke i emocionalne iscrpljenosti. Uz to, ne smijemo zaboraviti ni financijsku situaciju, koja je značajan prediktor psihičkog zdravlja. Zato naš istraživački tim idući tjedan kreće s drugim valom istraživanja „Kako smo?“, pa pozivam sve čitateljice i čitatelje portala Nismo same da se odazovu i sudjeluju u istraživanju, i pomognu nam da saznamo kako su i kako im pružiti što adekvatniju pomoć“, ističe dr. sc. Anita Lauri Korajlija, izvanredna profesorica na Katedri za zdravstvenu i kliničku psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. 

 

dr. sc. Anita Lauri Korajlija:  U studiji se pokazalo da je psihičko zdravlje najviše narušeno u žena, kod onih koje su poštivale mjere izolacije i onih koje su doživjele više stresnih događaja odjednom.

 

Četvrtina zdravih ljudi ima psihičke poteškoće 

A prethodni rezultati već su dali dosta razloga za brigu. U istraživanju, koje je provedeno u svibnju, sudjelovalo je više od 3500 ljudi u Zagrebu, od 18 do 95 godina starosti, prosječne dobi od 39 godina, a čak 83 posto ispitanika činile su žene. Njima se pridružilo i 780 učenika, od prvog razreda osnovne do četvrtog razreda srednje škole. Istraživački tim usporedio je svoje rezultate sa sličnim istraživanjima u drugim europskim zemljama. I pokazalo se da su Hrvati, uz Španjolce, psihički najlošije prošli. Odnosno, kako je to istaknula dr. sc. Korajlija, zabrinjavajući su podaci o velikom broju osoba koje imaju izrazito visoke razine depresivnosti, anksioznosti i stresa.  Zašto smo baš mi, Hrvati, anksiozniji i depresivniji od ostalih građana Europe? 

„Zanimljiv je to trend, koji pratimo i primjećujemo već godinama u istraživanjima, ali za sada, na žalost, nemamo jasan odgovor na to pitanje. Vjerujemo da je barem nekoliko razloga u podlozi toga, odnosno nekoliko naših specifičnosti. Mi smo prošli rat, koji nas je učinio ranjivijima za psihičke posljedice budućih kriza, potom smo prošli razdoblje poraća, s cijelim nizom teškoća, ekonomske krize i nesigurnosti. A dio razloga sigurno se skriva i u našem, hrvatskom temperamentu, po kojem smo vjerojatno sličniji Španjolcima, nego Šveđanima. To znači da smo nešto otvoreniji u izražavanju emocija, uznemirenosti i problema. No, sve su to još uvijek samo naše pretpostavke“, tumači dr. sc. Korajlija. 

 

 

Uz aktualnu pandemiju, ljudi u Zagrebu dodatno su psihički stradali i zbog potresa, koji se nesretno ‘poklopio’ taman kada je uvedena i karantena. Previše je to stresnih događaja odjednom, s kojima se teško nose i psihički najjači pojedinci. Gotovo polovica ispitanika imala je izražene razine depresivnosti i/ili anksioznosti, kao i stresa. A čak je 24,8 posto ljudi pokazalo psihičke smetnje, iako ih nikad dotad nisu imali. Možemo li sada reći da smo barem posljedice potresa ostavili iza sebe? Naime, potres je u istraživanju ocijenjen najvećim stresorom, uz samu pandemiju.  

Pogoršanje psihičkog stanja povezano je sa strahom 

„U odnosu na razdoblje netom nakon potresa, kod većeg dijela ljudi došlo je do smanjenja straha i uznemirenosti nakon potresa. Još uvijek se uznemire kad se sjete toga dana, ali ipak o njemu uglavnom ne razmišljaju. No, kod dijela ljudi psihičke posljedice i dalje su prisutne, kod nekih čak i u obliku razvoja PTSP-a. Kod takvih strah od potresa na neki način upravlja životom, osjetljivi su na zvukove, podrhtavanja… Takvi bi trebali čim prije potražiti pomoć jer ona nije znak slabosti, već će im pomoći ublažiti psihičke patnje“,  kaže dr. sc. Korajlija. 

 

 

U studiji se pokazalo da je psihičko zdravlje najviše narušeno u žena, kod onih koje su poštivale mjere izolacije i onih koje su doživjele više stresnih događaja odjednom. Kao stresni događaji izdvajaju se razdvojenost od partnera, ranjivih članova obitelji ili neadekvatni uvjeti za rad od kuće. Također, brige o ekonomskim i društvenim posljedicama pandemije povezane su s pogoršanjem psihičkog stanja. 

Pogoršanje je povezano sa strahom. Osobe koje su istaknule da je njihovo stanje jednako, ili čak i bolje nego prije pandemije, češće su izjavile da se ne boje ni potresa ni koronavirusa. Nameće se onda pitanje kako na ljudsku psihu djeluju svakodnevna objavljivanja brojki i općenito upravljanje krizom iz vladajućih struktura. 

„Mislim da su trenutačno vladajući tijekom proteklih osam mjeseci prošli cijeli ciklus, od dobrog nošenja s krizom, jasnog i transparentnog komuniciranja i uživanja visoke razine povjerenja građana, do trenutačne situacije, koja izgleda prilično kaotično. Često se odluke obrazlažu loše ili polovično i povjerenje je prilično nisko. Od početka im je psihičko zdravlje građana bilo ne na drugom, već na n-tom mjestu. Sada pogotovo. Važno je da se uključe i relevantni stručnjaci mentalnog zdravlja, stručnjaci koji su od početka uključeni u praćenje mentalnog zdravlja naših građana, koji će im jasno govoriti stvari koje im se možda neće dopasti. Naša su očekivanja da će biti najmanje 30 posto populacije psihički ugroženo u ovoj krizi. Meni se to ne čini mala, a svakako ne zanemariva brojka“, odgovara dr. sc. Korajlija. 

Na žalost, ističe, takvo stanje će se odraziti i na onkološke bolesnike jer pandemija za njih nosi i nekoliko dodatnih stresova. Uz strah od zaraze koronavirusom, s obzirom da su posebno rizična skupina, suočili su se i s pitanjima dostupnosti liječenja, odgađanjem pregleda i tretmana, zabranom posjeta, čime se dodatno pojačava osjećaj socijalne izoliranosti… 

„Sve to situaciju čini još težom za njih. Mislim da ne moram isticati koliko je za tjelesni oporavak važna i psihološka stabilnost i osjećaj socijalne podrške. U situaciji u kojoj je jako puno toga izvan naše kontrole, važno je vratiti osjećaj kontrole tamo gdje možemo. Primjerice, kako ćemo organizirati i ispuniti dan, koga ćemo nazvati i s kim porazgovarati, što ćemo pogledati (nikako vijesti), što poslušati, gdje prošetati. Male stvari koje nam mogu poboljšati osjećaj dobrobiti i pomoći da, u dijelu koji možemo kontrolirati, ispunimo dan sa što više ugodnih aktivnosti“,  kaže dr. sc. Korajlija. 

Besplatna psihološka pomoć 

Za one kojima je teško da sami postignu poboljšanje, postoji i niz aktivnosti pomagačkih struka, koje su ponudile besplatnu psihološku pomoć, ubrzo nakon potresa i s početkom pandemije.  Većina toga je i dalje dostupna, a dr. sc. Anita Lauri Korajlija izdvaja dva dostupna kanala pomoći. Aktivni su i dalje telefoni za psihološku pomoć Hrvatske psihološke komore i Hrvatskog psihološkog društva, koji su organizirani u svim županijama, a nude besplatnu psihološku pomoć svakim radnim danom, od 10 do 18 sati. Za vrijeme pandemije pokrenut je i projekt „Kako si?“, koji je iz studentskog aktivizma pretvoren u ozbiljan portal, na kojem se nudi pomoć kroz e-savjetovanja, i različiti tekstovi, predavanja i materijali. 

 

 

„Mislim da su pomagačke struke ponovno pokazale koliko su potrebne i korisne, ali ne samo u ovim okolnostima, nego i inače. Osobno bih voljela da je više inicijative i brige o psihičkom zdravlju građana došlo i od vlasti, stožera i nadležnih ministarstava. Ponavljam, ovo nije samo razdoblje ugroženosti tjelesnog zdravlja. Vrlo je važno izaći iz ove krize, ali je važno i kakvi ćemo iz nje izaći. Jer, čeka nas još puno posla u oporavku“,  napominje dr. sc. Korajlija. 

Za kraj nudi savjet kako da se svi lakše nosimo s ovom pandemijom: 

„U muzeju u Jasenovcu izložen je prsten na kojem piše – I to će proći. U ovakvim situacijama uvijek se sjetim tog prstena. Vjerujem da će ovo proći. Na žalost, nije izvjesno koliko brzo, pa je važno da budemo strpljivi. Umjesto da smo usmjereni na ono što nam pandemija uzima, važno je svaki dan podsjetiti se na ono dobro što imamo u životu, malih stvari koje ponekad podrazumijevamo, ljudi oko nas, koje uzimamo zdravo za gotovo. I zaista planirati samo dan po dan. Svaki dan napraviti barem jednu stvar koja nas veseli i koja nam je ugodna, koja nas opušta. Ako ste u mogućnosti, vježbajte tehnike relaksacije, usmjerenosti na ovaj trenutak (mindfulness), zahvalnosti, duhovnosti, fizičke vježbe. Čuvajmo se za onaj trenutak kad ćemo moći reći – prošlo je! To će značiti da smo izašli, vjerojatno ranjeni, ali ne nužno i slabiji“, rekla je dr. sc. Korajlija.  

 

* Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije.