Rak dojke najčešće je sijelo raka u žena u svijetu te predstavlja velik javnozdravstveni problem. Bolest je to od koje u Hrvatskoj obolijeva svaka deseta žena. Kako bi se smanjila smrtnost od raka dojke, Vlada je prije 14 godina, sukladno preporukama Međunarodne agencije za istraživanje raka i Vijeća Europe, usvojila Nacionalni program ranog otkrivanja raka dojke.

O važnosti mamografskog skrininga, s naglaskom na aktualnu situaciju vezanu uz pandemiju koronavirusa, razgovarali smo s nacionalnom koordinatoricom Programa, Andreom Šupe Parun, dr. med. spec. epidemiologije.

S koji je ciljem prije 14 godina uveden Nacionalni program ranog otkrivanja raka dojke?

Program ranog otkrivanja raka dojke, koji se u Hrvatskoj provodi od 2006. godine, namijenjen je svim ženama u dobi od 50 do 69 godina. Predložena strategija je skrining mamografija pa sve žene koje ulaze u tu dobnu kategoriju jednom u dvije godine dobiju poziv na besplatni mamografski pregled. Osnovni cilj programa je otkriti rak u početnom, lokaliziranom stadiju, smanjiti stopu smrtnosti od raka dojke za 15 do 25 posto, a samim time općenito poboljšati kvalitetu života bolesnica s rakom dojke.

Zašto je postavljena granica od 50 do 69 godina?

Tu dob kao granicu za skrining na rak dojke postavila je većina europskih zemalja. Naime, iako se karcinom dojke javlja i u mlađih žena, najveći broj oboljelih upravo je u toj dobnoj skupini. Sve statistike pokazuju da je porast incidencije raka dojke najčešći u dobi iznad 50 godina.

 

 

Prof. dr. Boris Brkljačić, predsjednik Povjerenstva za organizaciju, stručno praćenje i kontrolu kvalitete pri Ministarstvu zdravstva, nedavno je iznio podatak prema kojem je osam posto pacijentica umrlih od raka dojke imalo manje od 50 godina. Razmišlja li se o spuštanju dobne granice za skrining mamografiju?

Povjerenstvo kojem predsjeda prof. dr. Brkljačić predložit će da se za žene za koje postoji visoki rizik obolijevanja od raka dojke osim mamografije i ultrazvuka jednom godišnje uvede magnetska rezonancija. Tu se radi o ženama koje imaju pozitivnu obiteljsku anamnezu odnosno prvog srodnika u obitelji oboljelog od raka dojke, a to su mama, sestra i kći. Drugu skupinu čine žene koje imaju dokazanu genetsku mutaciju na BRCA1 i BRCA2.

U tijeku je šesti ciklus Programa. Koliko žena planirate njime obuhvatiti?

Šesti ciklus počeo je u veljači 2019. i trajat će do kraja veljače 2021. godine. Njime su obuhvaćene sve žene rođene od 1950. do 1969. godine. Riječ je o ukupno 600 tisuća žena koje će tijekom dvije godine dobiti poziv na besplatni mamografski skrining. Ako se žena prvi put ne odazove našem pozivu, tamo gdje za to posto uvjeti poziv se ponavlja.

Kakav je odaziv na skrining programe ranog otkrivanja raka dojke?

Odaziv  na skrining je ovisno o ciklusu od 57 do 63 posto. Prosječno je to 60 posto, no uvjereni smo da je broj žena koje tijekom godine naprave mamografiju sigurno i nešto veći. Najvjerojatnije ih je oko 70 posto. To je, uostalom, prije nekoliko godina pokazala i Europska zdravstvena anketa. Kada smo u sklopu tog istraživanja pitali žene u Hrvatskoj idu li na mamografiju, njih 70 do 80 posto odgovorilo je da idu, svake dvije do tri godine.

Do razlike u postocima vjerojatno dolazi zato što mi nemamo podataka o tome koliko žena mamografski pregled obavlja u vlastitom aranžmanu ili u sklopu sistematskog pregleda koji organiziraju radne organizacije. No, daleko od toga da bi i s odazivom od 65, 70 posto trebali biti zadovoljni. Ima tu još puno prostora za napredak. Dokaz za to je primjer skandinavskih zemalja u kojima je odaziv veći od 90 posto.

 

Što mislite, zašto se mnoge žene ne odazivaju na poziv?

Mislim da za to postoje tri razloga. Prvi je taj da žene misle „Ništa me ne boli, ne trebam ići na pregled“. To je pogrešno. Svi znamo da se rak dojke može razvijati godinama, a da žena nema nikakve smetnje. Vrlo često je upravo mamografija ta koja će otkriti promjenu u dojci koja se ne može napipati. Ako žena ima guste dojke s puno žljezdanog tkiva, tu je jako važan i ultrazvuk.

Drugi razlog je strah. Ljudi znaju reći: „Ne idem na pregled jer što ako mi nešto otkriju“.

Treće, nisam sigurna koliko su u malim ruralnim sredinama žene informirane o tome koliko je važno da redovito idu na preglede, mada se i tu vidi napredak, a on je u velikoj mjeri zasluga i rada udruga.

Kakvi su rezultati skrininga tijekom prvih pet ciklusa?

Za sada imamo rezultate za prva četiri ciklusa. S obzirom na to da se oslanjamo na Registar za rak, u kojem su zadnji dostupni podaci za 2017. godinu, podaci za peti ciklus još se obrađuju.

U prva četiri ciklusa otkriveno je 5422 karcinoma dojke. Sukladno tome procjenjuje se da ih je do danas otkriveno negdje oko 7000.

Najviše je karcinoma otkriveno u prvom ciklusu, više od 2000 novih slučajeva. To je i logično jer su to žene koje nisu išle na mamografiju i da nije bilo skrininga ti bi karcinomi bili otkriveni kasnije.

Naime, ono što je tu dodatno važno u odnosu na situaciju prije 2006., danas se karcinomi dojke u puno većem postotku otkrivaju u ranom lokaliziranom stadiju, što znači da je bitno smanjen postotak žena u kojih je tumor dojke otkriven s regionalnim i udaljenim metastazama.

Usporedni prikaz stadija bolesti kod žena koje su se odazvale na skrining mamografiju u odnosu na one koje nisu bile na skriningu, pokazuje da je kod žena u sklopu skrining programa 60 posto tumora dojke otkriveno u lokaliziranom stadiju, dok je u drugoj skupini taj postotak između 40 i 45 posto.

To je svakako i jedan od razloga pada mortaliteta od raka dojke u RH uz sve bolju dijagnostiku i oblike liječenja raka dojke.

Rekli ste da je prosječni odaziv 60. Kako je to izgleda regionalno? Gdje je odaziv najbolji, a gdje najlošiji?

Raspon odaziva prema županijama kreće se između 45 i 80 posto. Najveći odaziv, u rasponu od 70 do 80 posto, imaju Međimurska, Bjelovarsko-bilogorska, Brodsko-posavska i Požeško-slavonska županija. Najlošiji odaziv je u Šibensko-kninskoj i Ličko-senjskoj županiji. Uzrok lošim rezultatima svakako je i velik postotak građana koji su prijavljeni na tim područjima, a realno tamo ne žive.

Kako izgleda procedura poziva?

Žena na kućnu adresu dobije poziv na mamografiju. U pozivu točno stoji u koju se instituciju mora javiti, kojeg datuma i u koliko sati. Ako joj slučajno ne odgovara taj termin, postoje dva broja na koja se može javiti i promijeniti vrijeme pregleda. Jedan je broj telefona lokalnog zavoda za javno zdravstvo, a drugi – 08008586 – broj je nacionalnog call centra. Na oba broja žena može ostaviti svoje podatke. Nakon toga je kolege iz županijskih centara kontaktiraju i ona dobije novi termin. U paketu koji s pozivom ženama stiže na kućnu adresu nalaze se brošura sa svim informacijama o raku dojke, kupovnica, koja služi kao uputnica, i jedan upitnik koji je žena dužna ispuniti.

Nakon obavljenog mamografskog pregleda nalaz u roku od 15-ak dana stiže na kućnu adresu.

Dakle, žena iz sandučića izvadi nalaz i onesvijesti se kad pročita da nalaz pokazuje sumnju na malignu bolest. Može li se to ženi nekako drugačije priopćiti?

Vodili smo i o tome računa pa imamo dogovoreno da u slučaju da je nalaz suspektan na rak dojke, mamografska jedinica zove ženu, objasni joj da je nalaz suspektan i da treba doći na daljnju obradu koja uključuje ultrazvuk ili biopsiju, ovisno o procjeni radiologa. Mamografski nalazi očitavaju se prema BI-RADS kategorizaciji, a kad je BI-RADS 4 ili 5 treba napraviti daljnju obradu budući da nitko ne može samo na temelju mamografske snimke biti siguran da je u pitanju maligna bolest. Prednost je žena uključenih u skrining što one odmah dobiju termin za daljnju obradu.

Koliko na sve ovo o čemu sada razgovaramo utječe aktualna situacija vezana uz epidemiju koronavirusa. Jedno vrijeme skrining program je bio prekinut. Strahujete li da će se to ponovno dogoditi?

Imali smo prekid tijekom lockdowna, od 16. ožujka do 10. svibnja. To su nepuna dva mjeseca tijekom kojih se nisu pozivale žene, a one koje su imale termin morale su ga propustiti. No, to smo nadoknadili tako da je svaka žena nakon 10. svibnja, kada se Program ponovno aktivirao, mogla nazvati ili županijski zavod za javno zdravstvo ili nacionalni call centar i dobiti novi termin. Mnoge su to i učinile. Prema nekim prvih informacijama, unatoč cijeloj situaciji trenutačni je odaziv 50 posto, no to nije u potpunosti slika stvarnog stanja budući da se, čim je poziv upućen, računa da je žena pozvana i da se nije odazvala sve dok se stvarno ne pojavi na mamografskom pregledu.

O tome što će biti dalje, ne bih vam znala reći. Za sada nemamo naznake da će program biti zaustavljen, no ako će se pretrpati zdravstveni kapaciteti i ako će se razboljeti puno liječnika, sestara i tehničara, odluke će se sigurno morati prilagoditi situaciji.

 

 

Kakve bi bile posljedice da se program zaustavi na dulje vrijeme?

Kada bi se program zaustavio jedan dio karcinoma sigurno ne bismo otkrili na vrijeme. Ako znamo da smo u zadnjem ciklusu otkrili između 700 i 800 karcinoma dojke, to je velika brojka. No, ja vjerujem da njih, ostane li ovakva situacija, zbog prekida koji je bio kraći od dva mjeseca neće biti. Pogotovo zato što su sve žene koje su propustile termin ponovno dobile poziv.

Koja je vaša uloga u projektu kao nacionalnog koordinatora?

Nacionalni koordinator odgovoran je za ukupnu koordinaciju, organizaciju i evaluaciju Programa.

Prema posljednjim podacima Europske komisije Hrvatska je po mortalitetu od raka dojke iznad prosjeka EU-27 zemalja, dok smo po ukupnoj smrtnosti peti.

To znači da se sav naš trud i rad isplatio i da imamo rezultate rada jer su zadovoljena dva osnovna cilja. Mortalitet nam je u padu, a u isto vrijeme danas se veći postotak tumora dojke otkriva u početnom lokaliziranom stadiju, što je bio prvi cilj. Osam sam godina na ovom mjestu i osobno sam jako sretna i zadovoljna jer radim posao koji je društveno koristan i koji daje rezultate, mada prostora za napredak još uvijek ima.