Sunčici Kunić, učiteljici u Katoličkoj školi, rak limfnih čvorova dijagnosticiran je u dobi od 33 godina. Tijekom liječenja Sunčica je zapisivala ono što osjeća, a svoje iskustvo opisala je i u vrlo nadahnjujućoj priči koja je objavljena na našoj stranici. Dvije godine nakon dijagnoze napisala je poruku podrške svima znanim i neznanim ljudima koji upravo vode bitku za svoj život, a koju prenosimo u cijelosti.
Piše: Sunčica Kunić
Dvije godine poslije. Znam neke predjele sebe koji su tada oživjeli. Trenutak nije bio trenutak. Bio je život. Proljeće sam promatrala s posebnom pažnjom jer nisam znala je li to moje posljednje proljeće.
Pozdravljala sam maslačak na livadi iza kuće čudeći se njegovoj ljepoti. Smijala sam se selicama koje su nadlijetale samostan. Nije bilo klasičnih problema niti klasičnih radosti. Koračala sam po svojim periferijama, nailazila na zaboravljene detalje proživljenih dana koji su me trajno obilježili. Granica sam se pribojavala sve dok nisam shvatila da su one početak Tvoje bezgraničnosti.
Pribojavala sam se i nemoći sve dok nisam shvatila da je ona početak Tvoje svemoći. Dao si mi još biti tu. Dao si mi još proljeća.
Šapnuo mi je jednom, kad sam se bojala, Tvorac života, da život jest trenutak. I da živim život živeći trenutak, ovaj sada, jedini koji imam. Pretjerano, da ne kažem grozničavo, planiranje i briga oko realizacije života koji se tek ima zbiti, oduzima trenutke koji žele biti proživljeni, koji se zovu život, moj život, tvoj život. I baš zato što je trenutak, shvatila sam da smo kadri svašta proći i preživjeti…
i veliku sreću i veliku tugu, i bolest, neizvjesnost, neznanje, čekanje, traganje, snagu, nemoć, nemir, mir… i nastaviti živjeti!
I da! Pobjeda nije uvijek i nužno zdravlje. Pobjede su svaki dan mali i tajnoviti koraci poznati samo nama. Koraci koji nas vode do onog dobrog koje svatko krije u dubini. Znam da to svatko krije u sebi, znam. To mi je rekla moja mama. Pobjeda je doći do prepuštenosti i slobode srca.
Pobjeda je prepustiti mu jakost razuma i slabost tijela i dati da te vodi Njegova nevidljiva ruka. Dati da te vodi Bog koji je Ljubav.
Sunčica Kunić/ Foto privatna arhiva
Related posts
Ivanka Nikolić: “Živimo moj rak i ja”
Ivanka Nikolić iz Strizivojne s rakom živi već 18 godina. Ovo je njezina priča. “Ono što mogu poručiti svim ženama je da sam pronašla neviđenu hrabrost u ovoj bolesti.” Autor videa: Suzana Arslani Povežite se s nama na društvenim mrežama! Facebook: Nismo same Instagram: nismosame Twitter: nismosame