Prenosimo poruku mađarske blogerice Bori Halom, koja svojim primjerom bodri oboljele žene da ustraju na teškom putu do izlječenja, a udrugom koju je osnovala bori se za bolji tretman rastućih problema raka dojke (i) u mađarskom društvu
Piše: Bori Halom, predsjednica udruge Mellrákinfó Egyesület (Udruga za informiranje o raku dojke)
Zovem se Bori Halom, rođena sam 21. svibnja 1973. godine. Majka sam jedne divne kćeri, ime joj je Sara, a u moj je život stigla 1996. godine. Bilo joj je 16 kad je meni dijagnosticiran rak.
U obitelji do tada nismo imali slučajeva raka dojke. Kao sportašica, nisam ni pomišljala da se to meni može dogoditi. Od svoje šeste godine natjecateljski sam se bavila sportom. Trenirala sam jedrenje i skijanje, a ti sportovi ostali su i danas moj hobi. Volim čitati, fotografirati, pisati, putovati, smijati se. Obožavam cvijeće! Od 2004. godine, štoviše, i radim u jednoj međunarodnoj tvrtki za dostavu cvijeća.
Kada mi je 6. studenoga 2012. dijagnosticiran zloćudni tumor u lijevoj dojci, moj se život potpuno izokrenuo.
“Pokušavam pomoći tvojoj obitelji i prijateljima u tome kako oni mogu najviše pomoći tebi. Pogledaj mene! Ovdje sam, živim, sretna sam i zdrava!”
Bori Halom / Foto privatna arhiva
Već tjedan dana nakon toga, točnije 15. studenog 2012., operirana sam, učinjena je mastektomija – odstranili su mi dojku te izvadili sve limfne čvorove. Ugrađena mi je jedna vrsta medicinskog implantata (ekspandera) koji je postupno, iz tjedna u tjedan, punjen fiziološkom otopinom dok nije postignuta odgovarajuća veličina.
Nakon operacije liječnici su mi propisali šest ciklusa kemoterapije. Prvu sam primila 14. prosinca 2012., a završnu 11. travnja 2013. godine. Nakon toga prošla sam, i to u razdoblju između 2. svibnja i 17. lipnja 2013, još i 28 zračenja.
Pet godina moram uzimati antihormonsku terapiju, a počela sam je istovremeno kad sam krenula na zračenja. Propisan mi je lijek Zitazonium, a kao jedna od njegovih nuspojava kod mene se javilo zadebljanje endometrija (sluznice maternice), pa su mi u siječnju 2016. promijenili terapiju, propisali drugi lijek, Letrozol, učinjena je kiretaža, nakon koje su me ponovno vratili na Zitazonium da ga uzimam sljedećih pet godina.
Godinu i pol nakon dijagnoze, 19. veljače 2014., imala sam rekonstrukcijsku operaciju dojke. Tijekom operacije ekspander u lijevoj dojci zamijenjen je silikonskim implantatom, a desnu dojku su prilagodili. Potom su mi, u svibnju te iste godine, tetovirali bradavicu i aureolu. U listopadu sam imala još jednu operaciju na kojoj je napravljena mala korekcija na desnoj dojci, a napravili su mi i bradavicu na lijevoj. U siječnju 2015. imala sam još jedno korekcijsko tetoviranje i time je završena dvogodišnja kalvarija. Od tada ponovno imam dvije lijepe, jednake dojke!
Kako bih pomogla svojim iskustvom i drugima, počela sam pisati blog. Pišem ga i dalje kako bih pomogla možda baš tebi! Možda si upravo sada doznala dijagnozu i nemaš se kome obratiti za savjet? Ili si već do grla u kemoterapiji i ogorčena si? Možda sada započinješ zračenje i bojiš se opeklina na koži? A možda si već prošla sve terapije i sada tvoja okolina misli da je gotovo, ozdravila si… Ali ja znam da ti se duša raspala na tisuću komadića i da sada trebaš nju izliječiti.
Želim tvojoj obitelji, tvojim prijateljima reći kako ti oni mogu najviše pomoći, stoga im poručujem: Pogledajte mene! Ovdje sam, živim, sretna sam i zdrava! Teško je bilo, ali sam sve odradila do kraja! Ako je meni uspjelo, i tebi će! Samo jedno tražim od tebe: misli isključivo na sebe i skoncentriraj se na svoje liječenje!
O raku dojke treba govoriti jer on pogađa svaku desetu ženu!
U Mađarskoj se rak dojke godišnje dijagnosticira kod 7500 žena, od toga više od 2000 slučajeva završava smrću zbog kasnog prepoznavanja!
Treba govoriti o tome, jer je u ranom stadiju rak izlječiv!
Treba govoriti o tome, jer svake je godine sve više bolesnica!
Treba govoriti o tome, jer je pogođeno sve više žena mlađih od 30 godina!
Treba govoriti o tome, jer samo 40 posto žena odlazi na preventivne preglede!
Svojim pratiteljima udruga Mellrákinfó Egyesület (Udruga za informiranje o raku dojke) koju je osnovala Bori Halom obraća se sljedećom porukom:
Naša udruga ima dva cilja: prvi je potpora oboljelim ženama za vrijeme i nakon bolesti, a drugi preuzimanje socijalne odgovornosti. Na forumima i na što više mjesta želimo skrenuti pozornost društva na najčešće maligno oboljenje žena.
Mi, volonterke udruge, prošle smo kroz tu bolest i želimo pomoći i tebi da prebrodiš ovo teško razdoblje.
Znamo, nema dvije jednake žene, nema ni dva ista slučaja, ali vjeruj, ako si oboljela, to ne znači da moraš sve sama izmisliti, mi ćemo ti pomoći, jer poznato nam je kako izgleda taj teški period života. U ljudskoj je prirodi težnja da doznamo što više i primimo savjet nekoga tko je već prošao put na koji smo sami tek zakoračili.
Znamo da se bojiš, znamo da ti nije lako govoriti o tome, znamo da bi najradije držala sve u tajnosti, ali moraš znati – zajedno je lakše!
Prati našu FB stranicu, https://www.facebook.com/mellrakinfoegyesulet/, odnosno web stranicu: http://mellrakinfo.hu/.
Prevela s mađarskog jezika: Eva Horvath-Žaja
