Hrabra Goranka Perc (45) 30. kolovoza iz Zagreba je preko Madrida i Biarritza otputovala u Saint Jean Pored de Port, francuski gradić smješten u podnožju Pirineja, odakle je krenula u svoju misiju: propješačit će 800 kilometara dug Put svetog Jakova koji vodi u Santiago de Compostelu, grad u kojem se nalaze moći svetog apostola Jakova.
Svoju hodnju Goranka je posvetila svim ženama oboljelima od raka, a razloge svoje odluke opisala je u priči koju smo objavili prije puta.
Gorankine zapise, doživljaje i fotografije s hodnje, svakodnevno objavljujemo na Facebook stranici Nismo same, a za one koji nas ne prate na Facebooku pripremili smo kratak pregled Gorankinog puta tijekom prvog tjedna hodnje.
Do jučer, 7. rujna, naša predivna Goranka propješačila je točno 221,67 kilometara!
Obeshrabrili je nisu ni žuljevi koje je dobila, ni jako sunce, ni kiša…
“Svaki put kad pomislim na sve vas koji me pratite moje noge lete! Grijete mi srce i dušu i dajete nadljudsku snagu.”
Goranka Perc / Nismo same
O tome kako se osjećala kada je u Zagrebu ostavila svoje najdraže, obitelj i prijatelje, i krenula u ostvarenje svog sna napisala je:
“Još na zagrebačkom aerodromu, na stepenicama koje vode prema sigurnosnoj provjeri, steglo me oko srca. Nekoliko stepenica niže ostao je čitav moj život. Trenutak straha, uzbuđenja i tuge. Ali i beskrajne volje i sreće što imam priliku krenuti na ovo putovanje s velikim P.”
Keep going Gora!
Goranku je na putu preko Pirineja dočekalo iznenađenje!
Nakon noći provedene u Saint Jean Pored de Portu, Goranka se preko Pirineja spustila u španjolsku regiju Baskiju.
Mrtva umorna nakon prvih 25 kilometara, koje je othodala po vrlo zahtjevnom terenu, ali sretna, javila se porukom iz samostana Roncesvalles:
“Današnji sam dan iščekivala mjesecima. Prvi dan mog hodanja. Prvi doručak na Caminu s cimerima iz Australije, prvo svitanje sunca, prvi uspon… Mojih prvih 25 kilometara preko Pirineja! Nije bilo lako, ali uživala sam u svakoj sekundi…
Jako sam se veselila ovom mom prvom danu, bila sam strašno uzbuđena. Ni sanjala nisam kakvo me uzbuđenje čeka na vrhu. Penjući se uz već ne znam koji uspon u daljini sam ugledala stari bunker na kojem je pisalo – GORA. Nemate pojma koliko me to razveselilo. A kada sam se približila, mom veselju nije bilo kraja. Ispred Gora pisalo je “keep going”. Keep going GORA! Kakva prekrasna nagrada i poruka!!!”, napisala je uzbuđeno Goranka zahvališi na podršci svima koji je prate.
U Roncesvallesu Goranka je s ostalim hodočasnicima prisustvovala misi na španjolskom jeziku o čemu je napisala: “Na kraju mise svećenik je pozvao sve nas hodočasnike da dođemo do oltara, a onda je nabrojao sve zemlje iz kojih dolazimo. Spomenuo je, naravno, i Hrvatsku. Tog sam se trenutka osjećala kao da sam osvojila prvo mjesto na nekom prvenstvu. Svećenik nas je sve blagoslovio, a onda su ugasili svjetla, i svi su počeli pjevati na latinskom. Nisu svi ljudi koji dolaze na ovo hodočašće vjernici, ali ta energija i osjećaj neke pripadnosti, ganuli su me do suza”.
Goranka je prešla prvih 100 kilometara
No Description
Put je Goranku dalje vodio kroz mjesta Zubiri, Larrasoaña, Zuriáin, Iroz, Zabaldica, Villava, Burlada do Pamplone, prvog većeg grada na putu do Santiago de Compostele.
Iz Pamplone je produžila do Cizur Menora, mjesta u kojem je prenoćila noć s nedjelje na ponedjeljak. Kada smo joj rekli da su njezine video poruke pregledane više tisuća puta (drugi video koji je snimila nakon prvih 100 kilometara puta u tom je trenu bio pregledan više od 22 tisuće puta!), skromna kakva jest, malo je zastala.
“Kad sam odlučila ići na Camino odluka je pala unutar moja četiri zida. Moj suprug Tomi najbolja je osoba koju poznajem i odmah mi je dao potpunu podršku. Svoju sam odluku potom rekla Ivani, Ljiljani, Ireni i Renati. Bile su oduševljene i to mi je dalo dodatni vjetar u leđa.
Danas mi je Tomi rekao da me ne želi plašiti ali da je video ‘Keep going Gora!’ pogledan jako puno puta.
Nisam od suza, ali ta je rečenica otvorila put mojim suzama. Svakodnevno sam u kontaktu s mojom dragom Ivanom, koja je moja spona s vama i koja mi je prenijela koliko me ljudi prati. Ne mogu vam riječima opisati koliko mi to znači”, napisala je u poruci koju nam je poslala te večeri.
Otkrila je da je umorna, ali presretna što nam može prenositi svoju zahvalnost, pozitivu i sreću.
“Svaki put kad pomislim na sve vas koji me pratite moje noge lete! Grijete mi srce i dušu i dajete nadljudsku snagu. Hvala vam za svako slovo i svaku misao. Hvala bezbroj puta!
S takvom podrškom imam osjećaj da mogu prehodati svijet!”, napisala je Goranka u poruci.
Ono što ovaj put čini posebno zanimljivim, ljudi su koje je upoznala, a koji na Camino dolaze iz svih dijelova svijeta. Motivi njihovog puta vrlo su različiti.
Posljednja tri dana Goranki društvo pravi Dionisio Bongiovanni, 62-godišnji Talijan, koji je na Camino krenuo nakon što je isti put prošao i njegov sin. Goranki je rekao da nema neki poseban razlog zbog kojeg je krenuo na put, ali je priznao da ga je ovo putovanje počelo mijenjati.
U Redecilli del Camino, seocetu u kojem je prespavala jučerašnju noć, Goranka je upoznala i gospodina Gi, 86-godišnjeg Francuza koji je na put krenuo još 12. svibnja iz malenog mjesta 50 kilometara udaljenog od Pariza.
“Gi hoda jer kaže da ga svaki novi dan na Caminu čini neizmjerno sretnim. Njega ne brine to kako će doći do Santiaga. Baš suprotno. Pita se što će kad jednom dođe na cilj”, napisala je Goranka otkrivši kako unatoč napornog puta tijekom proteklih tjedan dana nije imala ni jednu negativnu misao.
Putem je i pjevala. Kako, u pravilu, na put kreće rano ujutro, između pola šest i šest, svakoga jutra pjevuši Milenu, svima poznatu pjesmu Novih fosila.
Rano jutro, pola 6, svakoga jutra putuje naša hrabra Gora, a mi putujemo s njom. Detalje Gorankinog puta za sve žene oboljele od raka pratite na našoj Facebook stranici.
Keep going Gora! Svi smo uz tebe!
