Novo istraživanje došlo je do iznenađujućih rezultata: čak i žene s normalnom tjelesnom težinom imaju povišen rizik za obolijevanje od invazivnog hormonski uvjetovanog raka dojke ako imaju povišenu tjelesnu masnoću, piše Medical News Today.
Prema informacijama Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (Centers for Disease Control and Prevention) među većim rizičnim faktorima za obolijevanje od raka dojke su “prevelika tjelesna težina i pretilost nakon menopauze”.
Nedavna istraživanja dokazuju, međutim, kako pretilost nije jedini rizični faktor.
Istraživanje koje je u siječnju ove godine predstavljeno na konferenciji koju je organiziralo Američko udruženje za istraživanje raka (American Association for Cancer Research) pod nazivom “Pretilost i rak: Mehanizmi etiologije i rezultati”, pokazuje kako je tjelesna masnoća važan rizični faktor čak i ako osoba ima normalan indeks tjelesne mase.
“Prije se nije znalo imaju li osobe s normalnim indeksom tjelesne mase i povišenom tjelesnom masnoćom povišen rizik za obolijevanje od raka”, objasnio je autor istraživanja dr. Neil Iyengar iz newyorškog Memorial Sloan Kettering centra za rak.
“Rezultati našeg istraživanja pokazali kako je rizik za obolijevanje od invazivnog raka dojke povišen kod žena u postmenopauzi koje imaju normalan indeks tjelesne mase, ali imaju povišenu tjelesnu masnoću, što znači da je velik postotak populacije u riziku da će oboljeti od raka, a da to ni ne zna”, rekao je dr. Iyengar.
Veza između tjelesne masnoće i rizika za obolijevanje od raka dojke nije potpuno objašnjenja u istraživanju budući da je teško izračunati koliki postotak nečijeg indeksa tjelesne mase otpada na masnoću, a koliko teže kosti i mišići.
“Razina tjelesne masnoće mjeri se indeksom tjelesne mase koji pokazuje omjer nečije težine i visine. Indeks tjelesne mase dobra je metoda za procijeniti tjelesnu masnoću, no on nije dobar način za točno izračunati postotak tjelesne masnoće budući da se masa mišića i težina kostiju ne mogu odvojiti od tjelesne masnoće”, rekao je koautor istraživanja prof. Thomas Rohan s medicinskog fakulteta Albert Einstein u New Yorku.
Kako bi izračunali tjelesnu masnoću znanstvenici su koristili dvostruke X-zrake (DXA metoda) koje mjere više elemenata tjelesne kompozicije pa tako mogu odvojiti razinu tjelesne masnoće od drugih elemenata koji utječu na tjelesnu težinu.
Dr. Iyengar i njegovi kolege podatke su prikupili od Inicijative za žensko zdravlje koja već dugo radi na istraživanju u čijem su fokusu žene u postmenopauzi, u dobi od 50 do 79 godina. U tom istraživanju znanstvenici su analizirali podatke žena koje imaju normalan indeks tjelesne mase, od 18.5 do 25, a kojima nikada nije bio dijagnosticiran rak. U istraživanju je sudjelovalo 3460 žena, a pratili su ih 16 godina. Pratio se razvoj invazivnog raka dojke. Kod žena kojima je bio dijagnosticiran rak promatralo se je li tumor hormonski uvjetovan, tj. rastu li maligne stanice zbog izloženosti estrogenu.
Do završetka istraživanja 182 žene koje su u njemu sudjelovale oboljele su od invazivnog raka dojke, od toga njih 146 imalo je hormonski uvjetovan rak dojke.
Dok su analizirali podatke, znanstvenici su otkrili kako su žene s normalnim indeksom tjelesne mase, ali visokom razinom tjelesne masnoće, u dvostruko većem riziku da će oboljeti od hormonski uvjetovanog raka dojke za razliku od žena s normalnim indeksom tjelesne mase i niskom razinom tjelesne masnoće.
Znanstvenici su također zaključili kako se taj rizik povećava za 35 posto sa svakim petim kilogramom tjelesne masnoće, čak i ako osoba ima normalan indeks tjelesne mase.
“Razina tjelesne aktivnosti bila je niža kod žena s višom razinom tjelesne masnoće”, rekao je dr. Iyengar. Dodao je kako to pokazuje “koliko je tjelesna aktivnost bitna, čak i za one osobe koje nisu pretile i nemaju višak kilograma.”
Znanstvenici su naglasili kako će rezultati njihovog istraživanja iznenaditi liječnike, ali se nadaju da će žene kada budu znale da su u većem riziku da obole od invazivnog raka dojke moći prevenirati bolest.
“Rezultati do kojih smo došli vjerojatno će iznenaditi mnoge liječnike i pacijente budući da je indeks tjelesne mase trenutno standardna metoda za procjenjivanje rizika za obolijevanje od raka, a vezano uz pretilosti kao rizični faktor”, rekao je dr. Andrew Dannenberg s newyorškog Edward Meyer centra za rak.
