Pismo prenosimo u cijelosti:
“Zbog nezadovoljstva i frustracije onkološkom skrbi u Hrvatskoj, i iz želje da pomognemo svojim sugrađanima od 2016. godine svi smo se aktivno uključili u podizanje javne svijesti o potrebi izrade i provođenja, oživotvorenja, Nacionalnog plana protiv raka. U radnoj skupini koja ga je pisala imali smo svojih 18 predstavnika, koji su sve svoje znanje, teško stečenu ekspertizu i strast u njega uložili. Prosinac 2020., kad je Hrvatski sabor napokon usvojio Nacionalni strateški okvir protiv raka, većina pamti kao najsretniji trenutak te strašne godine.
Danas je 26. ožujka 2025. i … NSOPR stameno stoji negdje u nekim ladicama, s jednim kljastim Akcijskim planom 2024.-2025. o čijem provođenju nitko nije izvijestio javnost.
Te daleke 2020. nitko se od građana ove zemlje nije nadao da ćemo se svakodnevno susretati s ovim situacijama i dalje. U nastavku dijelimo nekoliko životnih priča onkoloških pacijentica, vrlo recentnih, s kojima se svakodnevno susrećemo.
Gospođa, majka četvero djece, u listopadu 2024. godine rodila je najmlađe dijete. Mjesec dana nakon poroda napipala je kvržicu na dojci i obratila se liječniku opće prakse, koji je njezin slučaj procijenio kao upalu žljezdanog tkiva. Uslijedio je razvoj apscesa, a prilikom dolaska na hitni prijem (dolazila je više puta) nije upućena na dodatne pretrage. Pregledali su je (u drugoj instituciji) tek kad je potegnula vezu. Tamo joj je, nakon što su institucije mjesecima ignorirale njezine simptome dijagnosticiran karcinom dojke i započela je s agresivnom terapijom. Od prvih simptoma do početka liječenja protekla su četiri mjeseca, a kontrolni ultrazvuk nakon kemoterapije zakazan joj je tek za godinu dana.
Ovo nije izoliran slučaj. Gospođa iz Slavonije, koja ne posjeduje ni internet ni pameti telefon, nakon dijagnoze maligne bolesti već 14 mjeseci čeka dodatne pretrage o kojima će ovisiti njezino liječenje. Još nije započela s terapijom. Druga pacijentica, također iz Slavonije, s dijagnozom malignog tumora mozga ne može ostvariti pravo na bolovanje jer specijalist u nalazu to izrijekom nije napisao pa joj liječnica opće prakse ne želi otvoriti bolovanje. Pacijentici iz Zagorja, kojoj je nakon dijagnoze maligne bolesti indicirano zračenje, u bolnici u kojoj je operirana rečeno je da zbog tehničkih razloga mora sama pronaći bolnicu koja će je primiti na zračenje, no nigdje nije uspjela dobiti termin.
Gospođa iz Zagreba, koja je dijagnozu raka dojke dobila 2019. navodi da je KBC u kojem se liječi izvanredna ustanova ali od početka liječenja nema svog onkologa. Ima svog kirurga, ginekologa, radiologa ali ne i onkologa. Zbog stalnih kvarovi na aparatima MRI i aparata za zračenje dolazi do pomicanja onkoloških pregleda za mjesec ili dva što je kod onkoloških pacijenata nedopustivo zbog brzih promjena dijagnoza. Nalazi MRI, UZV-a, CT-a se čekaju dva i više tjedana. Određeno joj je bilo 25 zračenja, što je pet tjedana terapije. No zbog stalnih kvarova aparata to se produžilo na skoro tri mjeseca.
Inače, istoj je gospođi prekinuto liječenje u KBC-u jer je više navodno nisu imali čime liječiti, pa je potražila pomoć u drugom KBC-u u Zagrebu, gdje je nastavila sa svojim liječenjem. Od tada su prošli mjeseci, kojih se nerado sjeća, ali joj je stanje trenutačno stabilno.
Gospođa iz Zadra, inače zdravstvena djelatnica više od tri desetljeća, liječi se u KBC-u u Zagrebu od 2020. godine, kada joj je učinjena obostrana mastektomija. Javila nam se jer nakon kontrolnog pregleda onkologa ne može zakazati kontrolni ultrazvuk dojke i abdomena prema preporuci, za 7-8 mjeseci. Nakon što se obratila Ministarstvu zdravstva, koje je tražilo očitovanje bolnice, dobila je odgovor da joj ne mogu dati termin jer nemaju dovoljno radiologa i da zbog preopterećenosti odlaze na rad vani ili privatno te da neka ima razumijevanja za njihovu situaciju. Predložili su joj da traži radiologa po domovima zdravlja.
O svemu je obavijestila Ministarstvo zdravstva, no ovaj put, odgovor nije dobila.
Tijekom proteklih šest mjeseci, gotovo svaka nova pacijentica koja nam se obratila svjedoči o istim problemima: preglede moraju plaćati iz vlastitog džepa ili ih obavljati “preko veze” kako bi dobile pravodobnu skrb.
Svjedočanstvo jedne naše članice:
Osobno iskustvo kao onkološke pacijentice dodatno potvrđuje ozbiljnost problema. Uslijed liječenja razvila sam osteoporozu, koja je dovela do utrnulosti desne noge i ruke. Iako sam dobila uputnicu za EMNG pretragu, ponuđeni termini su tek za godinu dana, a na molbu za hitan prijem rečeno mi je da hitni slučajevi “nisu predviđeni”.
Svi primjeri koje smo iznijeli odnose se na žene oboljele od raka. To ne znači da se ne događaju i muškarcima. To samo znači da nam se oni puno manje javljaju, jer oni ne smiju biti prestrašeni i slabi, ne smiju pokazati da su nemoćni.
Ovakvo stanje zdravstvenog sustava je neprihvatljivo i tražimo hitne mjere za osiguranje pravodobne i kvalitetne medicinske skrbi svim onkološkim pacijentima. Ne možemo dopustiti da zbog sustavnih propusta životi budu izgubljeni.
Od NSOPR-a se u gotovo četiri i pol godine nije dogodilo gotovo ništa. Što se dogodilo s onkološkom mrežom ustanova? Zašto svjetlo dana nije ugledala nacionalna onkološka baza podataka? Zašto nema jasnih informacija za pacijente ni prioritetnih termina? Što se događa s nacionalnim programima ranog otkrivanja raka? Što je s Nacionalnim planom palijativne skrbi? Postoji li i kad će biti dostupan točan plan i raspored instalacije i početka rada kupljenih linearnih akceleratora?
Voljeli bismo znati odgovore na ta pitanja. Voljeli bismo vama i svim građanima ponuditi odgovore na ta pitanja. Ali, pošto odgovore uporno ne dobivamo, molimo vas, postavite ih za nas odgovornima. Hrvatskom saboru, koji je jednoglasno usvojio donošenje NSOPR-a. Ministarstvu zdravstva, koje je Hrvatski sabor imenovao provedbenim tijelom. Vladi Republike Hrvatske, kao vrhovnoj izvršnoj vlasti. Trebaju nam odgovori. A još više od riječi, treba nam pravovremena i adekvatna sveobuhvatna onkološka skrb za sve oboljele.”
