Velik dio pokazatelja o stanju u hrvatskom zdravstvu nisu posljedica medicinskih znanja već organizacije i upravljanja zdravstvenim sustavom.
Hrvatska je na ljestvici Europskog zdravstvenog potrošačkog indeksa (EHCI), koji mjeri kvalitetu i dostupnost zdravstvene zaštite, u 2017. godini pala za 82 boda i sad se nalazimo na 26. mjestu, od 35 zemalja, s ukupno 620 bodova. Sama pozicija neke zemlje ovisi o zarađenim bodovima, ali i o tome kako su se i koliko druge zemlje pomaknule u prikupljanju svojih bodova. Iz tog razloga treba imati na umu da sama pozicija zemlje govori manje od ukupnog broja bodova te broja bodova po kategorijama. Međutim, kada se ukupan broj bodova toliko smanji (2016. imali smo 703 boda) i kada neka zemlja sa srednje pozicije padne na rep distribucije, onda je to zaista crveni alarm za odgovorne za zdravstvenu politiku u Hrvatskoj.
Ministar Kujundžić izjavio je kako se „ne osjeća odgovornim za to što je hrvatsko zdravstvo po kvaliteti i dostupnosti zdravstvenih usluga palo za sedam mjesta jer se EHCI indeks mjeri na podacima starim pet-šest godina“. Ova ministrova izjava promašena je iz više razloga. Svaki je ministar odgovoran za rezultate u svom resoru. Ako ministar ima saznanja i argumente koji pokazuju da se neki pokazatelj u međuvremeno popravio, to treba dokazati umjesto što omalovažava čitav indeks tvrdeći kako se ti podaci ne tiču njegove odgovornosti. A upravo je to jedan od velikih problema zdravstvenog sektora kojim se upravlja od ministra do ministra, od vlade do vlade, bez dugoročnog i konzistentnog slijeda koraka u istom pravcu. U ovom vrlo kompleksnom sektoru jedva se što može promijeniti u godinu dana, a jedan politički mandat nije dovoljan za dubinske promjene. Također, politizacija sektora na svim razinama pogubna je za profesionalnost upravljanja. Drugo, iako u EHCI indeksu doista postoje određeni pokazatelji koji se prikupljaju na nešto starijoj bazi podataka, posve je neutemeljeno zaključiti da je čitav indeks loš. To samo pokazuje da ministar ne razumije indeks. Pokazatelje na bazi istih izvora indeks za sve zemlje prati se na isti način. U suprotnom usporedivost bi bila nemoguća. Zbog toga se samo za pojedine pokazatelje uzimaju izvori starijih datuma u kojima postoje podaci za sve zemlje.
Svaka zemlja pojedinačno može na temelju svojih registara, statistika i anketa kontrolirati situaciju i objaviti najsvježije podatke umjesto generalnog odbacivanja vrijednosti EHCI indeksa. Treće, sam EHCI unaprjeđuje se iz godine u godinu, prijavljuju se izmjene i dopune ili se uvode novi pokazatelji, što govori o tome da je svijest o nesavršenosti jasna i da je trud unaprjeđenja transparentan. Zbog svega iznesenog može se zaključiti da ministar ili ne razumije indeks ili problemu pristupa površno u svrhu političke umjesto stručne interpretacije.
No, da vidimo što nam pojedine kategorije ovogodišnjeg indeksa pokazuju. Radi se usporedba samo s prethodnom godinom i to zbog promjene maksimalnog broja bodova po pojedinim kategorijama koja je nastala u 2016. godini. Na taj je način usporedba pouzdanija no što bi bila u odnosu na neku drugu od prethodnih godina.
U prvoj kategoriji stanja – prava i informiranje pacijenata – od maksimalnih 125 bodova osvojili smo 96 bodova. U usporedbi sa 108 bodova iz 2016. godine izgubljeno je 12 bodova i to zbog sedam pokazatelja (od njih 10) kod kojih je došlo do srednjeg rezultata, zapravo stagnacije, umjesto napretka. Radi se o uključenosti udruga pacijenata u donošenju odluka, postojanju prava na drugo mišljenje, postojanju registra licenciranih liječnika, postojanju interaktivnog weba ili 24/7 telefona za zdravstvene informacije, prekogranične skrbi koja se financira za članice EU, vođenju kataloga davatelja usluga rangiranih po kvaliteti i mogućnosti online usluga za pacijente.
U drugoj kategoriji – dostupnost odnosno vrijeme čekanja – od maksimalnih 225 bodova osvojili smo 138 bodova. U usporedbi sa 175 bodova iz 2016. izgubljeno je 37 bodova i to na: lošoj ocjeni pokazatelja direktnog pristupa specijalistu, ostvarivanju veće neakutne operacije unutar 90 dana, pristupu CT-u unutar sedam dana te srednjim rezultatima terapije za dijagnosticiran karcinom unutar 21 dana.
U trećoj kategoriji – ishodi liječenja – od maksimalnih 300 bodova osvojili smo 178 bodova. U usporedbi sa 188 bodova iz 2016. godine izgubljeno je 10 bodova. Ova kategorija najviše utječe na sveukupni rezultat jer ovisi o mnogim drugim kategorijama, naročito prevenciji. Loše su ocijenjeni fatalnost srčanog infarkta, mortalitet djece, preživljavanje oboljelih od karcinoma i MRSA infekcije. Srednji napredak postignut je kod moždanog udara, depresije i u ishodima smrti koje su se mogle izbjeći mjereno u godinama izgubljenog života.
U četvrtoj kategoriji – opseg i doseg (raspon) usluga – od maksimalnih 125 bodova osvojili smo 94 boda. U usporedbi sa 104 boda iz 2016. izgubljeno je 10 bodova i to zbog slabih rezultata u ocjeni neformalnih plaćanja liječniku i dugoročnoj skrbi za starije, dok je srednji napredak ostvaren u rezultatima operacije katarakte i dijalizama obavljenim izvan bolnica.
U petoj kategoriji – prevencija – od maksimalnih 125 bodova osvojili smo 65 boda. U usporedbi sa 71 bodom iz 2016. godine izgubljeno je 6 bodova što nije toliko puno, ali dugoročno će sigurno ostaviti posljedice. Loše su ocijenjeni pokazatelji visokog krvnog tlaka, prevencije pušenja, konzumacije alkohola i tjelesne aktivnosti, dok cijepljenja i smrti u prometnim nesrećama bilježe stagnaciju.
U šestoj kategoriji – lijekovi – od maksimalno 100 bodova osvojili smo 50 bodova. U usporedbi sa 57 bodova iz 2016. godine izgubljeno je 7 bodova i to u pokazateljima implementacije novih lijekova za karcinom, dostupnosti lijekova za artritis i shizofreniju, dok su srednje ocjene ostvarene za potrošnju antibiotika per capita.
Velik dio ovih pokazatelja nisu posljedica medicinskih znanja i vještina već organizacije, financija i upravljanja zdravstvenim sustavom. Dapače, po nekim smo medicinskim uspjesima, kao što su transplantacije, međunarodno visoko rangirani što znači da je medicinski dio zdravstva daleko bolji od samog zdravstvenog sustava. Često se govori o novcu, zapravo o nedostatku novca, kao glavnom ograničavajućem faktoru napretka zdravstvenog sektora, što je zapravo krivo upućena poruka. Svaki je zdravstveni budžet ograničen, a dodatni se novac vrlo teško može troškovno učinkovito upotrijebiti ako postoje takvi razmjeri organizacijske i upravljačke insuficijencije kao što je to slučaj u Hrvatskoj.
Međunarodna usporedba pokazatelja o kvaliteti zdravstvene zaštite iz percepcije korisnika (pacijenta ili potrošača) zdravstvenih usluga razvila se tek posljednjih desetak godina. EHCI od 2005. godine objavljuje švedska organizacija Consumer Powerhouse. Glavni je cilj indeksa doprinijeti osnaživanju zaštite i prava pacijenata odnosno potrošača zdravstvenih usluga. Rezultati istraživanja javno su dostupni. EHCI je s vremenom postao nezaobilazno mjerilo pomoću kojega se mjeri napredak u kvaliteti zdravstvene zaštite potrošača te predstavlja vrlo informativnu i utjecajnu procjenu kvalitete zdravstvene zaštite. On nije idealan, kao što nije idealan ni jedan indeks koji obuhvaća velik broj pokazatelja u različitim kategorijama.
EHCI indeks nastao je kao rezultat projekta „Integrirani pristup uspostavljanja zdravstvenih pokazatelja u europskoj zajednici“ čija je inicijativa započela još 1998. godine, a financirala ga je Europska komisija. Cilj je bio utemeljiti grupu zdravstvenih pokazatelja za korisnike zdravstvenih usluga u zemljama EU. Projekt je vodio nizozemski institut „Dutch National Institute of Public Health“. Svrha projekta bila je uspostaviti dosljedne grupe pokazatelja zdravstvene zaštite koje će najbolje poslužiti praćenju zdravstvenih nacionalnih programa na bazi jasnih kriterija, a koje će podržati sve članica Europske unije. Prvi EHCI indeks iz 2005. godine obuhvatio je dvanaest zemalja (Belgiju, Estoniju, Francusku, Njemačku, Mađarsku, Italiju, Nizozemsku, Poljsku, Španjolsku, Švedsku, Veliku Britaniju i za usporedbu Švicarsku), a uključivao je 20 pokazatelja. Odabir zemalja u prvom valu temeljio se na reprezentativnom uzorku zemalja s velikim i malim brojem stanovnika, kao i onih koji su stare i nove članice EU. Uzorak nije imao nikakve veze sa stanjem ili karakteristikama financiranja pojedinih nacionalnih zdravstvenih sustava. Nakon lansiranja prvog EHCI indeksa zdravstvene zaštite potrošača uslijedile su tzv. policy preporuke za unaprjeđenje alata praćenja pokazatelja za korisnike zdravstvenih usluga i osnaživanja prava pacijenata. Indeks mjeri uspješnost specifičnih potreba po pitanju dijagnoza, grupa bolesti i potreba zdravstvene zaštite čiji rezultati pomažu vladama i njihovim zdravstvenim sustavima da unaprijede zdravstvenu zaštitu i pojačaju odnosno poboljšaju položaj njihovih korisnika.
EHCI indeks 2006. godine obuhvatio je 25 zemalja EU i Švicarsku, a broj pokazatelja popeo na 28 raspoređenih u pet kategorija. U sljedećim godinama broj kategorija popeo se na šest, a rastao je i broj pokazatelja. Posljednje izvješće iz 2017. godine obuhvatilo je 35 zemalja. Osim europskog indeksa zdravstvene zaštite potrošača ista kuća povremeno donosi i druge indekse koji su usmjereni ciljano na pojedine specifično određene bolesti poput HIV-a, dijabetesa, karcinoma dojke, karcinoma gušterače itd. Osim usporednih rezultata za pojedine bolesti prati se i konzumacija nekih štetnih proizvoda (primjerice cigareta) ili se ocjenjuje specifična zdravstvena zaštita. Danas EHCI indeks predstavlja dobar putokaz tko je i koliko unaprijedio svoj nacionalni indeks zdravstvene zaštite u usporedbi s drugim zemljama i u odnosu na vlastite promjene kroz vrijeme (horizontalni i vertikalni pomaci). Hrvatska se u EHCI indeks uključila 2008. godine.
Sadržaj i struktura indeksa
Struktura EHCI indeksa mijenja se iz godine u godinu dodavanjem pojedinih pokazatelja, unaprjeđenjem postojećih ili ukidanjem nekih manje vrijednih, ali je u osnovi ostala vrlo slična onoj iz 2005. godine. EHCI indeks 2009. godine obuhvaćao je 38 pokazatelja, a u 2012. godini već 46 pokazatelja. Što je više pokazatelja zemljama je teže dostići više bodova budući da ni jedna zemlja nije najbolja u svemu. Posljednji EHCI indeks iz 2017. godine sastoji se od šest grupa kategorija s pripadnim pokazateljima, ukupno ih je 49. Prva kategorija identificira stanje u pravima i informiranju pacijenata, druga dostupnost odnosno vrijeme čekanja, treća uspoređuje ishode liječenja, četvrta važe opseg i doseg usluga, peta ocjenjuje prevenciju, dok je šesta, posljednja, posvećena lijekovima. Ukupno zbroj bodova uvijek je iznosio 1000, ali se težina (udio) pripadnih bodova po pojedinim kategorijama mijenjala tijekom vremena. Broj bodova povećavao se i ostao najveći u kategoriji ishoda liječenja. To je sasvim logično budući da ishodi liječenja ovise o mnogim drugim pokazateljima iz drugih kategorija kao što su liste čekanja i preventivne aktivnosti. Izvori prikupljanja podataka kombiniraju se i temelje na javno dostupnih međunarodnim i nacionalnim statistikama, javnim propisima i nezavisnim istraživanjima po pojedinim zemljama. Ocjena uspješnost na razini svakog pokazatelja mjeri se na ljestvici od 1 (loš rezultat – prikazuje se crvenim palcem prema dole), 2 (srednji rezultat – prikazuje se narančastim palcem u vodoravnom smjeru) do 3 (dobar rezultat – prikazuje se zelenim palcem prema gore).
