Liječnici nisu vjerovali da ću preživjeti
Kirurgu sam na kontrolu prvi put nakon operacije otišla 2. veljače 2017. godine. Kada me je vidio bio je šokiran. Rekao je da izgledam super. Priznao je da mi nisu davali veliku šansu da ću preživjeti.
Bolovanje (6. dio)
Tijekom svih mjeseci koliko sam se liječila, kolege iz ureda svaki bi me tjedan nazvali da vide kako sam i da mi zažele što brzi oporavak. Skoro svaki mjesec na kućnu bih adresu dobila i buket cvijeća s njihovim željama za brzo ozdravljenje.
Od danas me zovite chemobrain (5. dio)
Sjećam se da sam tada već počela nositi periku, pa neću zaboraviti kako je bilo smiješno kada sam išla na vađenje krvi za treću kemoterapiju i kako me sestra pitala koju boju za farbanje kose koristim jer mi baš super stoji frizura.
Operacija i već sam kod kuće (4. dio)
Taj 20. rujna slavim kao drugi rođendan! Sjećam se kako sam skakala od sreće kada sam čula da niti jedan drugi organ nije zahvaćen i da je sve u redu, a povišene je vrijednosti vjerojatno uzrokovala tableta protiv menstrualnih bolova.
Smijeh kao obrambeni mehanizam (2. dio)
“Mlađa kći dugo je bila ljuta na bolest. Ali nikada nije propustila dan a da me ne pogladi po ćelavoj glavi i kaže kako sam joj lijepa.“
Smijeh kao obrambeni mehanizam (1. dio)
Osobna karta mojeg „podstanara“. Dijagnoza je glasila: Invazivni, agresivni tumor, gradus III, trostruko negativni, 14 od 15 limfi zahvaćeno. Odlično, mislila sam, kod mene nije ni moglo biti nešto blaže. Haha, šalim se naravno.
Moja MammaCare medicinska sestra (3. dio)
Dodijeljena mi je tzv. MammaCare, medicinska sestra koja mi je svakodnevno bila dostupna na telefon za bilo kakva pitanja o kojima je mogla razgovarati te nas je savjetovala kako da se pripremimo za nadolazeće dane, što je i kako izgleda rak dojke, koje će testove raditi prije operacije itd.
Sama u čekaonici (2. dio)
Iz prvog pokušaja dobila sam bolnicu, a na telefon mi se javila super ljubazna gospođa i na savršenom engleskom pitala želim li doći već sljedeći dan. Ostala sam u šoku te, naravno, pitala jesam li dobro čula da mogu doći već sutradan ili se to ona sa mnom šali (s obzirom na traume oko naručivanja na pregled u bolnici u Lijepoj našoj).
Kako mogu biti bolesna kad sam zdrava (1. dio)
A možda se, kao što me uvjerava moja mama, ništa ne promijeni i možda će žene kad pročitaju moju priču biti još više frustrirane jer su od raka dojke oboljele baš u Hrvatskoj.
Nikada neću zaboraviti dan kada sam saznala da imam rak
Danas sam nova JA! Dala sam otkaz na poslu i pomažem suprugu pomalo oko privatnog biznisa i živim duboko uvjerena da sam ja pobjednica. Kosu sam izgubila, ali nisam nosila ni periku ni marame. Najbolje sam se osjećala ćelava. I nije me bilo briga što će netko reći.
Ivanka Nikolić: “Živimo moj rak i ja”
Ivanka Nikolić iz Strizivojne s rakom živi već 18 godina. Ovo je njezina priča. “Ono što mogu poručiti svim ženama je da sam pronašla neviđenu hrabrost u ovoj bolesti.” Autor videa: Suzana Arslani Povežite se s nama na društvenim mrežama! Facebook: Nismo same Instagram: nismosame Twitter: nismosame