Prema navodima britanskog popularno-znanstvenog časopisa New Scientist, imunoterapija je u kliničkim pokusima dosad primijenjena kod više od 300 pacijenata, često sa spektakularnim rezultatima koji su u nizu slučajeva doveli do potpunog povlačenja bolesti.
Iako će uskoro tek napuniti tri godine, mala Britanka Layla Richards već je simbol imunoterapije, koju mnogi znanstvenici smatraju revolucijom u liječenju raka. Layla je rođena kao bucmasta i, na prvi pogled, zdrava beba, no u dobi od 3,5 mjeseca dijagnosticirana joj je akutna limfoblastična leukemija (ALL). Odmah je uslijedila kemoterapija, a zatim i transplantacija koštane srži kako bi se zamijenile njezine oštećene krvne stanice, ali nažalost bez uspjeha. Očajnim roditeljima liječnički tim iz poznatog londonskog pedijatrijskog centra Great Ormond Street Hospital zatim je predložio eksperimentalnu terapiju koja dotad nije bila primijenjena na ljudima. Unatoč riziku, supružnici Richards pristali su, jer je to bila jedina nada za spas njihove male djevojčice. Gotovo dvije godine nakon što je primila “dizajniranu” imunološku terapiju, Layla Richards i dalje je zdrava.
Ideja imunoterapije ima dugu povijest. Naime, 1890. godine američki kirurg William Coley otkrio kako se pacijentica s tumorom vrata čudesno oporavila nakon što je dobila ružno bakterijsko oboljenje kože. Coley je zatim namjerno bolesnicima u tumore injektirao bakterije što je kod nekih usporilo rast tumora ili čak dovelo do izlječenja. No, rezultati su bili nepredvidivi, a bilo je i nuspojava. Iako to Coley tada nije znao, naš imunološki sustav stalno motri nastanak tumorskih stanica. Kada se nekome otkrije tumorski čvor, to samo pokazuje da je njegov imunološki sustav zakazao. Znanstvenici stoga posljednjih petnaestak godina razvijaju terapeutski pristup koji bi doveo do stvaranja imuniteta na tumor.
Jedan je od pionira na tom području dr. Steven Rosenberg s Nacionalnog instituta za tumore u Bethesdi. On je 2006. godine od pacijenata oboljelih od melanoma, najzloćudnijeg tumora koža, izolirao T-stanice imunološkog sustava koje su važan arsenal imunološke obrane organizma u borbi protiv virusa i bakterija. Zatim je te stanice genetski modificirao kako bi napadale stanice melanoma. Kada su vraćene u organizam pacijenata, modificirane T-stanice počele su uništavati tumor. U Rosenbergov klinički pokus bilo je uključeno 17 pacijenata u uznapredovaloj fazi melanoma, a kod dvojice tretman se pokazao uspješnim. Jedan od njih bio je Mark Origer kojemu liječnici početkom 2005. godine nisu predviđali više od tri do šest mjeseci života. No, zahvaljujući Rosenbergovom eksperimentalnom tretmanu, Origer se oporavio i poživio do 2011. godine dočekavši pritom i vjenčanje kćeri jedinice. Rosenberg je posljednjih godina „imunološki inženjering“ uspješno primijenio i kod pacijentice u uznapredovalom stadiju raka debelog crijeva te pacijentice oboljele od kolangiokarcinoma, rijetkog tumora žučnih vodova.
