Bez obzira na to tko je obolio od raka, član vaše obitelji, prijatelj ili samo poznanik, kada je nekome koga poznajete dijagnosticiran rak najčešće ne znamo što bismo toj osobi rekli. Želimo reći pravu stvar, ali uvijek postoji strah: Što ako će ono što kažemo zvučati krivo? Iako je svačije iskustvo s karcinom drugačije, magazin Prevention objavio je 10 vrlo zanimljivih savjeta o tome što reći, a što ne reći oboljelima od raka.
1. Nemojte reći: „Ne mogu prestati plakati, cijelu sam noć brinuo/la o tebi.“
Važno je da ne preuzmete na sebe emocionalnu nestabilnost oboljele osobe. “Zapamtite, osoba koja ima rak, ima raka”, upozorila je Marleen Meyers, onkologinja u Perlmutter centru za raka u New Yorku. I vi imate pravo plakati, ali vrlo često, objasnila je, vidjet ćete da ljudi koji imaju rak pokušavaju biti pribrani za one oko sebe. Moramo shvatiti da je ipak važnije da oboljele osobe vode računa o sebi.
Što je bolje reći: „Osjećam se užasno zbog toga što to moraš prolaziti. Ako želiš slobodno plači, razgovaraj ili ne moj razgovarati sa mnom. Ti ćeš mi pokazati što želiš.“
2. Nemojte reći: „Budi sretan/a što nemaš neku drugu vrstu raka.“
„Bez obzira na to od koje je vrste raka oboljela neka osoba i u kojem je bolest stadiju, to je dijagnoza koja mijenja život, čak i ako prognoze nisu opasne po život“, upozorila je Ann Pietrangelo, autorica knjige „Uhvati taj pogled: živjeti, smijati se i voljeti unatoč trostruko negativnom raku dojke“. Oboljele, dodala je, ne treba podsjećati na to da stvari mogu biti gore. Usporedba različitih vrsta karcinoma nikome ne pomaže.
Što je bolje reći: „Ako želiš, pričaj mi o svojoj bolesti i vrsti raka koju imaš. Htio/htjela bih znati više o tome kroz što prolaziš.
3. Nemojte reći: „Tako si jak/a.“
„Ljude kojima je dijagnosticiran rak stalno se ‘bombardira’ različitim fotografijama i motivacijskim porukama“, rekla je Jenn McRobbie, autorica vodiča za pomoć prijatelju u krizi „Zašto se ponaša tako čudno?“. „Zovu nas borcima, ratnicima i govore nam da moramo pobijediti ovu bitku. Te slike nekima mogu pomoći da svoja iskustva drže više pod kontrolom, ali isto tako nekoga mogu natjerati da misli da sve radi krivo samo zato što je imao loš dan“, rekla je te dodala kako osoba kojoj stalno govorimo da je jaka na kraju može pomisliti kako ne smije pokazati da je ranjiva. Može pomisliti i da će, pokaže li da je ranjiva i slaba, izgubiti bitku.
Što je bolje reći: “Divim ti se s kakvom se gracioznošću nosiš sa situacijom u kojoj si se našao/la.“ Kad koristite pojam gracioznost to ne znači da osobi koja boluje od karcinoma želite poručiti da je jaka ili slaba. Dapače, želite joj pokazati da razumijete da ima bolje i lošije dane.
4. Nemojte reći: “Ako ništa, izgledaš mršavije.”
Vaš prijatelj možda izgleda drugačije, ali nemojte naglašavati njihove fizičke promjene. „Ljudi koji boluju od raka itekako su svjesni promjena u svom fizičkom izgledu poput gubitka kose ili promjena na koži“, rekla je Georgia Anderson, članica tima palijativne skrbi Američkog instituta za rak. “Oboljeli često tuguju zbog promjena svog fizičkog izgleda i ne treba im još netko da im na to ukazuje“, dodala je.
Što je bolje reći: Anderson predlaže da date iskreni kompliment. Primjerice: „Manikura ti izgleda super!” Ili, jednostavno kažete osobi koliko ste sretni što ju vidite i na tome ostanete.
5. Nemojte reći: “Jesi li pušač?”
“Istina je da neka zdravstvena ponašanja povećavaju rizik za obolijevanje od raka, ali sada nije vrijeme da krivite tu osobu”, upozorila je Anderson. Dodala je kako će ljudi s dijagnozom često sami sebi predbacivati zašto su baš oni oboljeli, a našim im propitivanje o njihovim zdravstvenim navikama samo trljamo sol na ranu. “Važno je znati kako postoji mnogo faktora koji mogu doprinijeti razvoju bolesti: genetika, okolina, zdravstveno ponašanje, a često i glupa sreća (više o tome pročitajte ovdje).“ U svojoj sam karijeri radila s pacijentima koji nikada nisu pušili, pili ili jeli meso, a svejedno su dobili rak. Kad bi znanstvenici znali zašto ljudi dobivaju rak, mogli bi ga iskorijeniti”, rekla je Anderson.
Što je bolje reći: „Ne zaslužuješ ovo. Žao mi je što ti se to događa.“
6. Nemojte reći: „Moj prijatelj je imao isti tip raka. Reći ću ti sve o tome.“
“Ljudi koji boluju od raka ne žele uvijek slušati priče vaših prijatelja, rođaka ili kolega, pogotovo ako se njima nešto dogodilo, poput povratka bolesti ili komplikacija”, rekla je dr. Randy Stevens, ravnateljica radijacijske onkologije u White Plains bolnici u New Yorku. “Vi možda imate dobre namjere, ali možete nepotrebno zabrinuti tu osobu i dovesti ju u stanje tjeskobe, a to je posljednja stvar za koju biste htjeli biti odgovorni“, upozorila je.
Što je bolje reći: “Mislim da je moj prijatelj imao isti tip raka. Znam da je svaki rak drugačiji, ali ako želiš mogu vas povezati.“
7. Nemojte reći: „Ako mogu nešto učiniti za tebe, reci mi.“
Zvuči drago, ali evo razloga zašto to nije dobro reći: “To osobi daje obvezu smisli na koji joj način možete pomoći, a nakon toga teret što vas to mora pitati”, upozorila je Jennifer Glass, književnica i jedna od oboljelih. Razmislite, biste li vi sami htjeli biti u poziciji da morate donijeti još jednu odluku i to takvu za koju mislite da je nekom drugom opterećenje.
Što je bolje reći: Jasno recite na koji način možete pomoći. Primjerice, recite: „Za tvoju ću obitelj sljedeći tjedan skuhati ručak, ako vam paše donijet ću ga u utorak. Napravit ću lazanje, osim ako želiš nešto drugo. Reci mi ako ima nešto što ne jedeš.“
8. Nemojte reći: „ Znam kako se osjećaš.“
„To jedne drugima ne govore ni osobe koje su preboljele rak, jer je svaki rak drugačiji, svaki doživljaj raka je drugačiji i svaka je osoba koja ima rak drugačija“, rekla je Jenn McRobbie. Istaknula je kako ljudi često kažu „Znam kako se osjećaš“ jer misle da tako izražavaju empatiju. No, prava je istina da mi ne znamo kako se druga osoba osjeća.
Što je bolje reći: „Ne mogu zamisliti kako se osjećaš.“
McRobbie kaže da treba iskreno priznati da nam je to novo područje koje ne poznajemo. Tako ćemo otvoriti vrata komunikaciji, a naša otvorenost našeg prijatelja samo može potaknuti na to da nam jasno kaže kako se osjeća.
9. Nemojte reći: „Čuo/la sam da se sada leukemija može izliječiti s modificiranim stanicama virusa AIDS-a…“
Nikada ne znate od kojeg tipa leukemije boluje neka osoba i bi li taj tretman bio opcija za nju. Novootkrivene vrste liječenja mogu biti u vijestima, ali ih je teško dobiti ako niste uključeni u kliničku studiju.
Što je bolje reći: Bolje je postavite pitanje. Primjerice: Jesi li zadovoljan/na sa svojom terapijom? Postoje li neki novi lijekovi ili tehnike koje bi ti mogle pomoći? Uvijek govorite o realnoj situaciji s kojom se pacijent suočava.
10. Nemojte ne reći ništa.
Skoro je nemoguće naći osobu oboljelu od raka koja bi radije imala prijatelja koji ništa ne govori nego da mu prijatelj kaže nešto krivo. Jednostavno rečeno, nemojte ignorirati oboljelu osobu. “Mnogi se ljudi boje i ne znaju što bi rekli, ali ignorirati nekoga može rezultirati time ta osoba osjeća izolirano ili samo. Bolje je reći bilo što nego ništa”, rekla je Meyers.
Što je najbolje reći: Najbolje je reći kako nismo sigurni što reći, ali da smo uvijek tu za oboljelu osobu, a na njoj je da odluči hoće li razgovarati, plakati ili raditi bilo što samo da zaboravi na bolest.