OB “Dr. Ivo Pedišić” u Sisku obrisci za HPV uzimat će se i danas (u subotu) od 11 do 13 sati. O odličnom odazivu žena s tog područja na testiranje na HPV i drugim pitanjima razgovarali smo sa Željkom Josić, dr. med., spec. ginekologije i opstetricije u sisačkoj bolnici.
Razgovarala: Ivana Kalogjera
Tijekom Lila tjedna dobili smo niz pitanja što je to HPV. Kako tumačite to da jako puno žena uopće ne zna što je to HPV?
Mislim da ljudi općenito o onome za što misle da im može naškoditi ne žele ni razmišljati ni slušati. U današnje vrijeme to je žalosno čuti jer informacije su ipak dostupne, ako ništa, dostupan je doktor Google. Možda i mi kao struka ne govorimo o tome dovoljno. HPV stalno zataškavamo jer stalno mislimo da se to ne događa nama. Ljudi o tome počnu govoriti tek onda kada se razboli netko njima blizak, ili oni sami, i onda se počinju pitati zašto se to dogodilo, gdje su pogriješili… U pravilu, i sami preventivni programi koji su započeti u Republici Hrvatskoj imaju jako loš odaziv. Recimo, u Sisačko-moslavačkoj županiji odaziv je loš i na mamografske preglede na koje se u našoj županiji odaziva svega 30-ak posto žena. A da ne govorimo o preventivnim pregledima na karcinom kolona ili rak vrata maternice. To je tabu tema o kojoj se čak ne želi ni govoriti, dok se žene oboljele od te bolesti jako stigmatiziraju. Ukratko, u našem društvu nije pogodno biti bolestan, a pogotovo ne od malignih bolesti.
Željka Josić: U Sisačko-moslavačkoj županiji na preventivne mamografske preglede odaziva se svega 30-ak posto žena.
S druge strane u OB „Dr. Ivo Pedišić“ u kojoj radite bio je dobar odaziv na testiranje na HPV. Kako to tumačite?
Mi smo uložili puno truda kako bismo pripremili građane na ovu akciju. Prije mjesec dana imali smo tribinu o primarnoj prevenciji i cjepivu protiv HPV-a, udružili smo se s nekim našim primarnim ginekolozima koji su sudjelovali u ovoj akciji, ne samo u gradu Sisku, nego i izvan Siska. Nekako mislim da je u tome i ključ uspjeha zašto su se žene na ovom području odazvale u tolikom broju.
Po struci ste ginekologinja i trenutačno ste na užoj specijalizaciji iz humane reprodukcije. Kako je raditi u lokalnoj bolnici?
Ja sam na odjelu ginekološke operacije i bavim se mlađim ženama koje imaju promijenjene Papa testove ili neke patološke nalaze. Moram reći da naša bolnica ima odličan tim. Budući da mi nemamo svog ginekološkog onkologa, uz dobru komunikaciju uspjeli smo dovesti ginekološkog onkologa iz Zagreba. Njemu sad asistiram i uspjela sam od njega puno naučiti o ginekološkoj operaciji.
Kada je u pitanju razvoj raka vrata maternice, žene koje dobi su najugroženije i trebale bi se svakako testirati?
Najugroženije su žene u dobi od 30 godina (nedavno je naša poznata onkologinja istaknula kako veliki dio žena liječenih na njenom odjelu od ove bolesti u prosjeku ima 30 godina). Mi nismo testirali žene koje ulaze u mlađu skupinu jer pretpostavljamo da su one već zaražene HPV-om i da će se njihov mladi organizam izboriti s tim virusom. U velikom postotku slučajeva organizam se doista izbori s virusom i kroz nekih godinu do dvije riješi ga pozitivno u korist zaražene osobe. Da su najugroženije žene u dobi od 30 do 50, pa čak i 60 godina, pokazuju i nova istraživanja. Ono što smo mi primijetili prilikom ovog testiranja jest to da žene u toj dobi, od koji je većina već rodila, ne odlaze na redovite kontrole. Rezultati probirnog testa pokazali su da žene te dobi nisu bile na pregledu kod ginekologa u prosjeku oko pet godina. To ne bi bilo toliko zabrinjavajuće da naša populacija procijepljena protiv HPV-a kao što je to, primjerice u Australiji. No nije.
Jedna nas je čitateljica pitala mogu li se na HPV testirati i trudnice. Ima li za tim potrebe?
Ako se trudnice redovito kontroliraju ne moraju se testirati. No, ako se žena prije liječila od HPV-a ili se nije izliječila, jasno je da se kroz trudnoću mora pratiti i taj rizik.
Što savjetujete ženama koje se godinama bore s HPV-om?
U pravilu, tim ženama preporučujemo da vode brigu o svom imunitetu i načinu života. Službena medicina tu je, pak, vrlo jasna. Jedini način da se na vrijeme otkrije maligna bolest ili pretkancerogeno stanje su redovite ginekološke kontrole. Ženama je to nekad jako zamorno, no to je jedini način da se spriječi razvoj bolesti.
Imali smo i pitanje zašto se žene ne testira na potencijalni rak endometrija?
Karcinom endometrija jedan je od pet najčešćih zloćudnih tumora, no s druge strane on vrlo jasno najavi „ja sam tu“. Kod žena u kasnijoj životnoj dobi, koje su u postmenopauzi, prvi je znak krvarenje. Većina žena oboljelih od ovog raka dolazi na samom početku bolesti, s visokim stupnjem izlječenja. Ovdje ne postoji dovoljno osjetljiv test screening kao za rak vrata maternice. Bolest se vrlo rijetko javlja u žena mlađih od 40 godina, najčešće je to poslije 50. godine.
Može li se rak vrata maternice otkriti na samom početku bolesti i bez testiranja?
Nažalost previše je žena koje obole od ove vrste raka, a na pregled dođu kada je on već u poodmakloj fazi. To su u pravilu mlade žene koje se nisu kontrolirale ili su se manje kontrolirale, što znači da im je posljednjeg ginekološkog pregleda prošlo dvije do tri godine. Neke nisu odmah prepoznale neke alarmantne simptome, kao što su bolovi u leđima, nogama… Žene zbog toga najčešće obilaze fizijatre, ortopede, kiropraktičare, umjesto da odu ginekologu. U startu su imale krivi put i krivi odabir liječnika specijalista zbog simptoma koji nisu specifični.
Imate li ideju kako povećati procijepljenost djece protiv HPV-a?
Morala bi postojati vrlo jaka nacionalna kampanja koja bi obuhvatila prvo učenike, čak i od završnih razreda osnovnih škola, a potom nastavnike i roditelje. Sve njih treba dobro educirati. Profesore posebice, jer su oni prvi ti s kojima roditelji dolaze u kontakt. Zavodi za javno zdravstvo tu imaju veliku ulogu, no sve dok kampanja ne uđe u medije bojim se da ćemo se stalno vrtjeti u krug. Tu struka prvo mora jasno postaviti što nam je zapravo cilj.
