Bjelovarčanka koju je liječenje zloćudnog tumora na krajniku toliko promijenilo da je nakon izlaska iz bolnice poznanici na ulici nisu prepoznavali, prebrodila je najteže trenutke uz svoju poeziju, a kako sada stihove teško govori – postala je pjesnikinja s fotoaparatom u ruci.

 



Utisnula sam ti dušu u dlan


i poput vitica grahorica


obavijam ti se oko prstiju.


I gle, već sam bršljan


tvog tamnozelenog kaputa.


U svilenim vlasima svjetlucam


bisernim sjajem imelinih bobica.


Ja sam i ona meka papučica


satkana od smaragdne mahovine.