Rak jajnika
Epitelni rak jajnika/jajovoda vodeći je uzrok smrti od svih ginekoloških novotvorina. Usprkos sve radikalnijim kirurškim zahvatima i upotrebi novih citostatika više od 70 posto bolesnica s uznapredovalim stadijima bolesti (III i IV), koje čine najveći broj bolesnica, dobit će povrat bolesti i umrijeti.
U liječenju raka jajnika važan je multidisciplinarni pristup koji uključuje radikalni kirurški zahvat s ciljem odstranjenja makroskopski vidljive bolesti nakon koga slijedi kemoterapija na osnovi platine u kombinaciji s paklitakselom, ciklofosfamidom adriamicinom.
Kirurgija kao primarni oblik liječenja raka jajnika danas bi se morala provoditi samo u specijaliziranim ginekološkim centrima jer samo potpuno odstranjenje tumora i njegovih presadnica pruža bolesnicama šansu za bolje preživljenje.
Zadnjih 20-tak godina kombinacija karboplatine (AUC 5-7) s paklitakselom (175 mg/m2) svaka tri tjedna pokazala se najučinkovitijim protokolom u liječenju lokalno uznapredovalog raka jajnika.
Sva ispitivanja u ovom stoljeću koja su pokušala zamijeniti paklitaksel drugim citostatikom ili dodatak tri citostatika nisu polučila značajnije poboljšanje u preživljenju bolesnica niti u odgovoru na liječenje (GOG 187). Također, niti primjena citostatika intraperitonealno nije se pokazala učinkovitom u preživljenju bolesnica s rakom jajnika.
Poboljšanje u liječenju ove skupine novotvorina vidi se u boljem poznavanju biologije stanica raka i razvoju novih ciljanih lijekova. Bevacizumab, monoklonsko protutijelo na vaskularni endotelni faktor rasta stanica raka (anti VEGF) pokazao se učinkovitim kao monoterapija kod recidiva bolesti pa je ubrzo uključen u nekoliko kliničkih istraživanja u prvoj liniji liječenja zajedno s citostaticima.Primjena kombinirane terapije-citostatici+imunoterapija pokazala je do sada najbolji odgovor na liječenje ove skupine bolesnica posebno visokorizičnih (stadiji III i IV neradikalno operiranih).
Otkriće mutacija BRCA gena u stanicama raka jajnika i njihova uloga u popravku DNA dovela je do otkrića novih lijekova koji djeluju upravo na mutirane stanice. PARP (poliadenozin riboza polimeraza) inhibitor, olaparib, primjenjuje se danas u bolesnica s povratom bolesti osjetljivim na platinu koje imaju dokazanu mutaciju BRCA gena.
U tijeku su brojna klinička ispitivanja s biološkim lijekovima koji su se pokazali učinkovitim u liječenju raka jajnika, jajovoda i primarnog peritonerjskog raka.
Rak tijela maternice
Rak tijela maternice najčešći je od svih ginekoloških tumora, no uzrokuje najmanju smrtnost u žena, s oko 4 posto. Uzrok relativno niskom mortalitetu leži u činjenici da je više od 80 posto karcinoma endometrija ograničeno na maternicu u trenutku postavljanja dijagnoze. Prosječna dob kada se javlja karcinom endometrija je 60 godina. U menopauzi se javlja oko 75 posto tumora. Rizični čimbenici koji povećavaju rizik za razvoj raka tijela maternice za dva i više puta su: debljina, estrogeni, dijabetes, tamoxifen (antiestrogen), a značajni utjecaj ima i pušenje.
Kirurško stupnjevanje omogućuje točnu procjenu proširenosti bolesti, a time i najbolji oblik postoperativnog liječenja.
Na osnovi patoloških čimbenika bolesnice se mogu podijeliti u one s niskim, srednjim i visokim rizikom za razvoj recidiva, te na osnovi toga odrediti opseg dodatnog liječenja.
Danas je opće prihvaćen način liječenja: što točnija klinička procjena stadija bolesti (kiretaža, UZV-CD, CT, NMR), a nakon toga kirurški zahvat tijekom kojega se određuje pravi opseg bolesti. Potom se po potrebi ovisno o riziku (niski, srednji, visoki) koji bolesnica ima za povrat bolesti provodi dodatna terapija: zračenje (unutarnje- vaginalna zaraslica, vanjsko – zdjelica, paraaortalno područje) ili kemoterapija.
Rak vrata maternice
Rak vrata maternice je treća po učestalosti novotvorina ženskih spolnih organa. Zahvaljujući boljoj dijagnostici koja omogućuje otkrivanje raka u ranijim stadijima bolesti (PAPA obrisci, UZV zdjelice, NMR, CT) mortalitet od ove zloćudne bolesti smanjen je u zadnjih 10 godina za oko 70 posto. Nažalost, incidencija bolesti je u stalnom porastu, što posebno zabrinjava ako se zna da je to bolest mlađih žena. Rak vrata maternice i danas predstavlja velik javno-zdravstveni problem usprkos jednostavnoj dijagnostici i mogućnostima cijepljenja.
Zbog svega toga daljnje razvijanje programa probira nameće se kao najvažnije u prevenciji ovih tumora.
Iako se zahvaljujući redovitim ginekološkim pregledima i PAPA obriscima većina tumora (više od 70 posto) nalazi u ranim stadijima, ipak još uvijek bolesnice se javljaju s lokalno uznapredovalom bolešću (IB2 do IVA). U liječenju tih bolesnica primjenjuje se kombinacija zračenja i kemoterapije (kemoiradijacija). Liječenje se nakon obrade (ginekološki pregled, UZV TVS zdjelice, CT abdomena, RTG pluća) i odluke multidisciplinarnog tima (ginekolog, radiolog, patolog, radioterapeut, citolog) započinje s vanjskim zračenjem zdjelice uz tjednu primjenu konkomitantne cisplatine. Po završetku vanjskog zračenja radi se kontrolna obrada (ginekološki pregled +/- UZV zdjelice) te donosi odluka o unutarnjem zračenju (brahiterapija).
Bolesnice koje se na početak liječenja javljaju s udaljenim presadnicama liječe se kemoterapijom na osnovi platine kao i bolesnice koje razviju povrat bolesti nakon kemoiradijacije.
