Naučio sam da hrabrost nije odsustvo straha, nego pobjeda nad njim.
Nelson Mandela
Unazad nekoliko godina, osim previranja u našim životima, postoje nepovoljni faktori koji utječu na sve nas. Zbog njih neizbježno živimo u strahu.
Uznemirili su nas potresi, strepimo na svaki zvuk koji čujemo u daljini.
Zbog korone pak živimo u tihom, nevidljivom strahu koji mijenja svoj intenzitet.
A nismo ni sanjali da ćemo nakon toliko godina ponovno osjetiti strah od rata.
Prizori iz Ukrajine vraćaju teška sjećanja na devedesete.
Uza sve navedeno, i dalje postoje naši ‘stari’ strahovi.
Strah od bolesti, strah od smrti, strah za svoje bližnje, strah od neuspjeha, boli, nemoći…
Je li osjećaj straha normalan i neizbježan te kako s njim živjeti?
U stručnoj literaturi razlikujemo tzv. realan strah i unutarnju anksioznost.
Realan strah predstavlja stvarnu i izravnu opasnost, dok je unutarnja anksioznost duboko usađena u nama i ne mora biti povezana s vanjskim događanjima.
No, kako je u svemu potrebna ravnoteža, tako nam je potreban i strah.
Kada ne bi postojao strah, ne bi bilo niti opreza. Ne bismo mogli preživjeti u surovom svijetu niti se boriti za sebe.
Strukturu u mozgu zaduženu za strah nazivamo amigdala. U njoj se nalazi centar za naše misli i emocije.
Strah podiže razinu kortizola, hormona nadbubrežne žlijezde koji je vrlo bitan u našem organizmu, no u prevelikim količinama on remeti ravnotežu u organizmu, uzrokuje pad serotonina i dopamina važnih za osjećaj sreće, zadovoljstva, motivacije te remeti brojne druge tjelesne i psihičke funkcije.
On uzrokuje tjelesne simptome, u vidu lupanja srca, preznojavanja, osjećaja pritiska u prsima, drhtanje i oscilacije krvnog tlaka.
Problem nastaje kad nas strah preplavljuje i paralizira te nam stvara traume u kroničnom obliku.
Jer, strah je u većini slučajeva strašniji od stvarnosti koje se bojimo!
S druge strane, moramo stalno imati na umu da naš mozak ne razlikuje realnost od irealnosti.
Ako zamišljamo strašan događaj, našem mozgu je svejedno je li taj događaj stvaran ili je posljedica naše imaginacije.
On ga proživljava i njemu se sve događa!
U dijagnostičkoj klasifikaciji postoje razne dijagnoze povezane sa strahom, pa tako postoje:
– akutna stresna reakcija
– poremećaj prilagodbe
– posttraumatski stresni poremećaj
– fobija
– anksiozno depresivni poremećaj
– anksiozni poremećaj ličnosti i dr.
Kako si pomoći?
Postoji puno načina kako se nositi sa strahom. Važno je spoznati uzrok straha, okolnosti u kojima pojedinac živi te njegovu strukturu ličnosti.
Na farmakološkoj razini primjenjujemo razne skupine lijekova koji se koriste u redukciji ove neugodne emocije.
To su antidepresivi, antipsihotici, stabilizatori raspoloženja, benzodiazepini i hipnotici, a propisuje ih najčešće liječnik specijalist psihijatar ili liječnik opće prakse.
Također, postoji i niz biljnih preparata koji mogu pomoći u smanjenju nemira te poboljšati raspoloženje i kvalitetu života.
No, najvažnije je shvatiti uzrok straha i fokusirati se na njegovo rješavanje čemu doprinosi psihoterapija.
Tehnike relaksacije i fizička aktivnost mogu biti od velike pomoći.
Važno je zapamtiti sljedeće:
Anksioznost često prethodi depresiji!
Višak slobodnog vremena često ispunimo negativnim sadržajima, što strahu daje prednost nad nama samima!
Dovoljno je 15 minuta tjelovježbe dnevno da se otkloni nemir te akutno podigne razina dopamina u mozgu!
O strahu treba govoriti – bez srama.
Jer, najviše smo toga u životu propustili zato što smo se bojali.
