Ptice rođene u kavezu misle da je letenje bolest.

Alejandro Jodorowski

 

Dođe vrijeme kada padaju maske, a staro normalno postaje novo nenormalno.

Razgovor s mojim desetogodišnjim sinom:

„Mama, spremi mi maske u ruksak i u džep nove jakne!“

„Ali, sine, ukinuli su epidemiološke mjere, maske ti više nisu potrebne.“

„Kako nam odjednom nisu potrebne?!?“

„Tako je odlučio stožer.“

„Znači li to da je korona nestala?“

„Nije, sine, još uvijek je među nama te i dalje ima novozaraženih.“

„Znači, korone još uvijek ima, a mi masku više ne trebamo nositi?!?“ (Sada već lagano poprima nervozan ton.)

„Upravo tako.“

“Čekaj, znači li to da se bez maske više ne mogu zaraziti?“

„Možeš.“

„A ako se sad netko od nas zarazi, hoće li biti dobro?“

„Hoće, sine.“ (I mama se nada…)

„Čak i didi?“ (Tako zove svog djeda, a djed je njegov kralj.)

„I didi.“

„A zašto ćete ti i tata i dalje nositi masku?“

„Zato što mama i tata rade u bolnici.“

„Što se jedino tamo možemo zaraziti?!?“ (Ponovno podiže ton, vidno iznerviran…)

„Ne, sine, možeš se zaraziti bilo gdje, ali zdravstveni radnici se naročito moraju čuvati kako bi bili što zdraviji i korisniji i kako bi mogli pomagati oboljelima, a i kako ne bi ugrozili jedni druge i svoje pacijente.“

„Znači, izvan zdravstvenih ustanova ljudi se smiju zaraziti?“ (Sada, lagano, i sama postajem nervozna.)

„Ne, sine…“

„Mama, iskreno, meni ti ništa od ovoga nije jasno! Ja bih u dućanima ipak radije nosio masku!“

„Kako god se ti, mili, osjećaš sigurnije. Mama će ti spremiti nekoliko maski da ih za svaki slučaj imaš u torbi.“

Je li sloboda nešto što nam je dano ili je ona u nama?

Što je za vas sloboda?

Daje li sloboda krila za beskrajne letove ili još veću odgovornost?

Što su nam učinile posljednje dvije godine?

Davno sam pisala o tome da će izlazak iz pandemije vrlo moguće izgledati kao izlazak zatvorenika iz zatvora – on je napokon slobodan, ali je izgubljen. Jer ne zna što će sa svojom slobodom.

Je li sloboda oko nas ili je u nama?

Jesu li nam okovi zadani ili su unutar nas?

Kako naći sredinu?

Poštuj vrijeme i okolnosti u kojima živiš, pleši s njima onako kako znaš, budi odgovaran, ne ugrozi druge, ali čuvaj sebe.

I ne shvaćaj život preozbiljno.

On ionako mijenja svoja lica i naličja.

I leti…

Što god tebi let značio.

Nečija sloboda, drugima je pokora.

Znaš li koja je tvoja sloboda?

Čuješ li ptice?

Stvarno, čini mi se da je ipak došlo proljeće.

O proljeću ne odlučuju ni bogovi ni stožeri.

Proljeće dolazi samo.

Unatoč i usprkos svemu.

Budi proljeće.

Pupaj.

Cvjetaj.

S koronom i bez nje.

Uz osmijeh i tugu.

Život vozi dalje svojom prugom.

Vrijeme otkucava…

Stiže vlak…

Ulaziš li?