Najveću hrvatsku bolnicu – KBC Zagreb – u iduće četiri godine vodit će prof. dr. sc. Fran Borovečki, istaknuti hrvatski neurolog i genetičar, specijaliziran za neurodegenerativne bolesti.

Borovečki je rođen 1975. u Zagrebu, diplomirao je 1999. na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a doktorat znanosti stekao je 2004. godine. Dobitnik je nagrade za najbolju doktorsku disertaciju obranjenu na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu za 2003./2004. godinu, stipendije Hrvatske zaklade za znanost, Fulbrightove stipendije, kao i Rapid Response Innovation Award koju dodjeljuje Michael J. Fox fondacija. Tijekom karijere bio je gostujući znanstvenik na Harvard Medical School, Massachusetts General Hospital i Brigham and Women’s Hospital.

Do kraja ožujka 2025., kada je imenovan na dužnost ravnatelja bolnice, bio je voditelj Odjela za neurodegenerativne bolesti i neurogenomiku pri Klinici za neurologiju KBC-a Zagreb i pročelnik Zavoda za personaliziranu medicinu.

Neposredno nakon imenovanja Borovečki je primio predstavnike udruga pacijenata s kojima, rekao je, želi uspostaviti što kvalitetniju suradnju, a što je bio i povod za naš razgovor.

Predstavljajući nakon imenovanja svoj plan rada najavili ste da vam je cilj profilirati KBC Zagreb na razinu EU kako bi bolnica bila prepoznata kao napredna sveučilišna bolnica. Kao četiri glavne zadaće najavili ste obnovu bolnice, bolju vidljivost KBC-a Zagreb putem međunarodne suradnje, bolje upravljanje financijama te okrenutost prema bolesnicima. Što konkretno znači to da ćete se okrenuti prema bolesnicima?

Mislim da su naše dosadašnje aktivnosti pokazale put kojim želimo ići. Jedna od prvih aktivnosti koje sam poduzeo kao ravnatelj bio je sastanak s predstavnicima udruga pacijenata. Tijekom sastanka raspravljena su najvažnija pitanja vezana uz pružanje zdravstvene skrbi i odnose s udrugama pacijenata. Sudjelovanje na simpoziju u organizaciji vaše cijenjene udruge također pokazuje našu želju za bližom komunikacijom s našim pacijentima i njihovim predstavnicima.

U svakom slučaju mislimo da je nužno poboljšati komunikaciju s udrugama pacijenata, ali i uključiti dodatne aspekte, poput personaliziranih planova liječenja, jasno definiranog puta pacijenta kao i unaprijeđenih infrastrukturnih uvjeta za zbrinjavanje naših pacijenata. Vjerujem da ćemo kroz proces obnove i druge naše inicijative uspjeti to postići.

Planirate li možda i drugačiju organizaciju rada s pacijentima, kako oni više ne bi morali satima čekati na pregled (konkretno, često se događa da pacijent koji je naručen na pregled u 9 sati ujutro na red dođe u 13-14 sati)? Ako da, na koji način?

Organizacija polikliničkog rada te vremena čekanja na pregled često su u fokusu kada govorimo o primjedbama pacijenata. Moram pri tome reći da je KBC Zagreb najveća bolnička ustanova te da je u bolnicu velik priljev pacijenata iz cijele Hrvatske. Također, liječnici vrlo često imaju dodatne obveze na kliničkim odjelima, a ponekad na vrijeme čekanja pojedinih pacijenata može utjecati i trijažiranje drugih prioritetnih bolesnika.

Ono što dodatno komplicira sadašnje stanje jest i obnova koja se provodi u sklopu KBC-a Zagreb, zbog čega je pojačan pritisak na polikliničke kapacitete. Uzimajući sve to u obzir, svejedno postoji prostor za optimizaciju procesa u poliklinici, kako kroz reduciranje dodatnih radnih opterećenja liječnika s polikliničkim zaduženjima, tako i kroz povećanje broja liječnika u poliklinici, kao i kroz koordinaciju između različitih klinika u korištenju dostupnih polikliničkih prostora.

 

Prof. dr. sc. Fran Borovečki: U prva četiri mjeseca ove godine na KBC-u Zagreb liječilo se 15.598 onkoloških pacijenata. Naši liječnici vrlo često ostaju i duže od propisanog radnog vremena kako bi pregledali sve pacijente i pružili im potrebne informacije.

 

 

Na simpoziju Sex(i)dijagnoza, koji je nedavno organizirala udruga Nismo same, puno smo puta čuli od liječnika da nemaju vremena razgovarati s pacijentima još i o tim životno važnim temama? Ima li bolnica kojoj ste na čelu propisan ‘vremenik’ koliko svaki liječnik smije najviše vremena odvojiti na pacijenta ili liječnici o tome odlučuju sami? 

Vrijeme predviđeno za pregled pojedinačnih pacijenata određeno je vremenskim standardima HZZO-a, pri čemu postoje kategorije jednostavnih i složenih pregleda. Ono što dodatno određuje vrijeme koje pojedini pacijent može provesti s liječnikom jest i broj ugovorenih pregleda koje pojedina ustanova ima po svakoj ambulanti s HZZO-om. Profesionalno je pravo i dužnost svakog liječnika da odredi stupanj kompleksnosti pojedinog bolesnika kao i vrijeme koje će mu posvetiti, te vrlo često liječnici ostaju i duže od propisanog radnog vremena kako bi pregledali sve pacijente i pružili im potrebne informacije.

Držim da bi svakako trebalo više razgovarati o temama važnim za pacijente koje nisu nužno dio aktivnog liječenja bolesti, pri čemu mislim da bi popratne struke, poput psihologa, mogle imati značajnu ulogu.

Liječnici se često žale da su zatrpani nepotrebnim administrativnim poslovima. Što vi, kao novi ravnatelj ustanove, možete poduzeti da se ta situacija promijeni u korist pacijenata? Kako postići to da liječnici imaju više vremena za pacijente?

Kao što sam naveo, uključivanje drugih struka u skrb o pacijentima ključna je kako bismo omogućili sveobuhvatnu skrb. KBC Zagreb već i sada ima uključene psihologe, logopede i druge struke u skrb o kompleksnim bolesnicima. Tako i na Klinici za onkologiju postoje zaposleni psiholozi. Držim da je ključan multidisciplinarni pristup, koji će s jedne strane olakšati rad liječnika i osloboditi vrijeme potrebno za planiranje i provođenje liječenja, a s druge strane poboljšati zadovoljstvo pacijenata s cijelim procesom liječenja.

Nedavno smo bile na konferenciji koju su u Rijeci organizirale kolegice iz udruge Nada, a na kojoj je rečeno da Dnevna bolnica na onkologiji KBC-a Rijeka jedina u Hrvatskoj radi od 7 ujutro do 21 sat navečer. Kao posljedicu te reorganizacije na onkologiji nemaju liste čekanja. Može li taj primjer slijediti i vaša bolnica?

Dnevna bolnica Klinike za onkologiju KBC-a Zagreb također radi cjelodnevno, s ciljem liječenja što većeg broja pacijenata. Takvim radom omogućena je obrada i terapija za značajan broj bolesnika. Važno je za naglasiti da KBC-u Zagreb gravitira veliki broj pacijenata, ne samo iz grada Zagreba, već i iz drugih dijelova Hrvatske, te očito puno veći broj nego u drugim bolnicama, uključujući KBC Rijeka.

Sve to iziskuje značajne ljudske kapacitete, te su trenutačno naše mogućnosti oko produljenja rada dnevne bolnice ograničene. No sa svršetkom procesa obnove bolnice svakako će se tražiti dodatne mogućnosti kako bismo unaprijedili našu skrb za onkološke bolesnike.

Hoće li  i kada na KBC-u Zagreb biti moguće da onkolozi, kao što je praksa u mnogim zapadnoeuropskim zemljama, kontaktiraju cijeli tim liječnika koji su zaduženi za liječenje pojedine osobe i osobno dogovaraju termine svih pretraga za svoje pacijente?

Trenutačno u KBC-u Zagreb djeluje niz multidisciplinarnih timova za onkološka sijela u kojima uz onkologa sudjeluju i drugi stručnjaci poput radiologa ili patologa. Jako dobar primjer takvog multidisciplinarnog pristupa jest i tim za dojku. Upravo multidisciplinarni timovi igraju važnu ulogu u našim promišljanjima o unapređenju puta onkološkog bolesnika. Stoga smo i povećali broj dostupnih termina za pretrage kompjutorizirane tomografije s ciljem da se termini odmah dodjeljuju pojedinim bolesnicima na sastancima multidisciplinarnih timova. Vjerujemo da ćemo upravo kroz jačanje uloge multidisciplinarnih timova omogućiti bolju skrb za naše bolesnike.

Imate li u planu u vašoj ustanovi pojačati tim psihologa za onkološke pacijente?

U sklopu klinika koje brinu o onkološkim pacijentima imamo osam psihologa. Njihov rad u skladu je s prije navedenim ciljem multidisciplinarnog pristupa našim bolesnicima. Uključenost psihologa u skrb o pacijentima važan je aspekt u kliničkoj praksi. Svakako ćemo sukladno potrebama i povećavati njihov broj.

Mišljenja smo da bi psihološka podrška morala biti dio zdravstvene skrbi onkološkim pacijentima. Naime, pacijenti se ne liječe samo u bolnicama, već i kroz sustav primarne zdravstvene zaštite i upravo zato vjerujemo da bi i domovi zdravlja trebali imati uključene psihologe, posebno educirane za rad s onkološkim pacijentima i njihovim obiteljima.

Kakva je trenutačna situacija s ugradnjom novih linearnih akceleratora na KBC-u Zagreb? Hoće li bolnica uspjeti ispoštovati vašu najavu da će do kraja svibnja proraditi dva nova linearna akceleratora, a tijekom jeseni još dva, čime će ih bolnica ukupno imati sedam?

Drago mi je reći da je 26. svibnja pušten u rad još jedan linearni akcelerator. Sukladno tome, u Kliničkom bolničkom centru Zagreb trenutačno su u pogonu četiri linearna akceleratora, dva na lokaciji Rebro od kojih jedan uređaj radi u tri smjene. Preostala dva linearna akceleratora rade na lokaciji Petrova od koji jedan u tri smjene, a drugi u dvije smjene, a sve u svrhu omogućavanja terapije što većem broju pacijenata. Važno je naglasiti da će još jedan dodatni linearni akcelerator biti pušten u punu uporabu tijekom lipnja, dok će do kraja godine biti puštena u rad još dva linearna akceleratora, čime će u KBC-u Zagreb u funkciji biti sedam akceleratora, od čega pet potpuno novih.

O koliko godišnje vaša ustanova skrbi onkoloških pacijenata? Koliki se njih godišnje zrači u KBC-u Zagreb? 

U 2024. godini imali smo 26.497 onkoloških pacijenata, dok smo u prva četiri mjeseca ove godine imali 15.598 onkoloških pacijenata.

Hoće li tih sedam akceleratora zadovoljite potrebe bolnice?

Prema dosadašnjem iskustvu i učinjenim projekcijama sedam linearnih akceleratora trebalo bi biti dovoljno da zadovolje sve potrebe bolesnika koji se liječe u KBC-u Zagreb. Valja naglasiti da će jedan od novih uređaja instaliran u našoj bolnici omogućiti i primjenu stereotaksijske radioterapije, što će pružiti dodatne mogućnosti u liječenju naših pacijenata. U svemu tome vodili smo računa i o ljudskim resursima potrebnim za rad navedenih uređaja, ne samo vezano uz liječnike, već i uz druge struke poput fizičara. Stoga vjerujem da će puštanje u rad svih uređaja svrstati KBC Zagreb uz bok vodećim europskim ustanovama u području onkologije i radioterapije.

Ujedno bismo htjeli zahvaliti pacijentima na strpljenju, razumijevanju i povjerenju koje su pokazali tijekom prijelaznog razdoblja uspostave novih uređaja. Svjesni smo da svaka promjena u zdravstvenom procesu donosi određene izazove, no upravo suradnjom i komunikacijom omogućeno je da ova važna faza provedena što učinkovitije na korist svih korisnika zdravstvene skrbi.

I za kraj, najavili ste bolju suradnju s udrugama pacijenata koje smatrate partnerima. Što mislite da bismo mi trebali učiniti da to partnerstvo bude što uspješnije?

Mislim da je ključan dijalog, te pristupanje u dobroj vjeri. Naše dosadašnje aktivnosti upravo su usmjerene u unapređenje dijaloga te razumijevanje potreba naših pacijenata. Htio bih zahvaliti i svim udrugama pacijenata na dosadašnjoj suradnji i otvorenom dijalogu. Namjera nam je jačati takve aktivnosti kroz sudjelovanje u pojedinim aktivnostima udruga pacijenata, ali i kroz redovite sastanke u svrhu razmjena mišljenja. Vjerujem da ćemo tako omogućiti veće zadovoljstvo uvjetima liječenja za naše pacijente, ali i također poboljšati ishode liječenja.