“Riječi su sjeme koje slijeće u naša srca, a ne u zemlju. Pazite što sadite i pazite što govorite. Ono što ste posadili možda će jednog dana biti vaša hrana.” – nepoznati autor
Psihoterapija je već uvelike raširena i poznata metoda liječenja.
Kada je Freud govorio o psihoterapiji, mnogi su bili skeptični na ideju da bi se određeni psihički problemi mogli rješavati razgovorom.
Međutim, razvojem psihijatrije i neuroznanosti pokazala se evidentna efikasnost psihoterapije na moždano funkcioniranje.
Istraženo je kako mnogi vanjski faktori, pa tako i psihoterapija, utječu na razne neurološke funkcije, a naročito u tretmanu problema mentalnog zdravlja: poremećaja kao što su depresija, anksioznost, posttraumatski stresni poremećaj, poremećaji ličnosti i sl.
Rezultati ovih istraživanja omogućili su detaljan uvid u CNS (centralni živčani sustav), identificirajući biološke mehanizme koji prate razne funkcionalne psihološke promjene.
Ponajviše se radi o pojačanoj aktivnosti serotonina i dopamina koji na više razina poboljšavaju kvalitetu života te na povećanje dijela mozga zaduženog za kognitivno funkcioniranje, pamćenje i koncentraciju.
Također, bilježi se smanjena hiperaktivnost amigdale zadužene za naše emocije, koja je povišene aktivnosti, naročito kod poremećaja povezanih s anksioznošću.
Ranije se smatralo da su određene promjene u funkciji i strukturi mozga moguće samo uz psihofarmake odnosno lijekove koje koristimo u tretmanu psihičkih tegoba.
Danas znamo da isti učinak ima i psihoterapija.
Naravno, u kompleksnijim slučajevima, uvijek je preporučljiva kombinacija u liječenju, iako neka istraživanja pokazuju da psihoterapija dugoročno može biti efikasnija u smislu održivosti pozitivnog učinka.
U psihološkom smislu, novi stavovi o životu, nove navike, korekcije u ponašanju i načinima razmišljanja koji nastaju i razvijaju se u klijentu za vrijeme rada i odnosa s terapeutom, dovode do novih spoznaja, a time i dugoročnih promjena.
Sve navedeno pokazatelj je da prave riječi mogu liječiti naše živote i naše duše.
