“Dani su dugi, ali godine su kratke.” – Gretchen Rubin

Dok ljeto odmiče i lagano plovimo kroz kolovoz, a jesen nas čeka pred vratima, pomislimo- kamo je otišlo ljeto? Zašto nisam bila više svjesna onog ‘sada’?

Kako zaustaviti vrijeme?

U životu postoji puno ljeta koja dolaze, jeseni ispred nas i sve je to dio života. Kao i dan i noć, godišnja doba, ciklusi prirode.

Pitanje ‘Zašto vrijeme tako brzo prolazi?’ često nije bukvalno pitanje o fizici vremena, već više izražava osjećaj – subjektivni doživljaj prolaznosti.

Evo nekoliko razloga zašto se čini da vrijeme “brže” prolazi, posebno kako starimo:

Rutina i ponavljanje

Kada radimo iste stvari svaki dan (posao, škola, obaveze), mozak ne bilježi mnogo novih informacija. Manjak novih iskustava znači manje “markera” u pamćenju, pa se dani stope i čine kraćima u sjećanju.

Proporcionalno iskustvo

Kad ste imali pet godina, jedna godina je bila 20 posto vašeg života. S 30 godina, to je samo 3.3 posto. Mozgu to više ne izgleda kao dugo razdoblje.

Manje prisutnosti u trenutku

Kada smo stalno u žurbi, razmišljamo o onome što slijedi, a ne o tome što se sada događa. Zbog toga dan “proleti”, a da nismo ni osjetili da se nešto dogodilo.

Kada se ne događa ništa novo, mozak informacije pohranjuje sažetije.

Zato nam se čini da su neka životna razdoblja trajala dulje od drugih.

U svijetu u kojem živimo vlada dubinsko neprihvaćanje prolaznosti. Prolaznost je neuhvatljiva, domena njenog djelovanja je prošlost i, iako je sadašnji trenutak jedino što imamo, i on začas postaje neuhvatljiv i podložan zakonima prolaznosti.

Sadašnjica je iluzorna i vrlo se brzo pretvara u ‘tadašnjicu’. Kao što zimi žudimo za proljećem, tako i u životu s radošću iščekujemo njegovu sljedeću fazu ili se prisjećamo nekih njegovih ranijih razdoblja.

Prolaznost sama po sebi funkcionira poput yin-yang znaka, dualna je, poželjna kad nam krene po zlu, a nepoželjna kad je sve u redu.

Može li se vrijeme usporiti?

Postoji nekoliko načina kako subjektivno usporiti osjećaj prolaznosti:

– nove aktivnosti: Kada učimo ili radimo nešto novo, naš mozak stvara više memorijskih zapisa. To “proširuje” osjećaj trajanja.

– povećanje pažnje (mindfulness): Kada smo u trenutku, svjesno prisutni, dan traje duže jer naš um registrira više sadržaja.

– manje tzv. multitaskinga: Prebacivanje s jedne stvari na drugu ubrzava subjektivni doživljaj vremena.

– odlazak u nepoznato okruženje: Nova mjesta stvaraju nove podražaje što uzrokuje sporiji protok vremena.

Zaključno, objektivno, vrijeme teče jednako za sve, dok subjektivno možemo oblikovati svoj doživljaj vremena i učiniti da nam dani djeluju sporije i ispunjenije.

Ljepota prolaznosti leži upravo u tome što ništa ne traje zauvijek – a to što je nešto prolazno, čini ga dragocjenim, krhkim i neponovljivim.

Jer nas podsjeća da cijenimo sadašnji trenutak. Kada znate da će nešto nestati – zalazak sunca, mladost, trenutci s voljenima – doživljavate ih dublje.

Jer nas uče zahvalnosti.

Prolaznost nas tjera da ne uzimamo stvari zdravo za gotovo. Jer nas oblikuje.

Promjene i prolaznost nas razvijaju, čine mudrijima, mekšima, hrabrijima.

I rađaju nove, lijepe uspomene.