Hrvatska već 10 godina nema Nacionalni preventivni program (NPP) ranog otkrivanja raka vrata maternice. Točnije, imali smo program, no on je 2016. zaustavljen „radi rješavanja tehničkih i infrastrukturnih problema“. Trebala je to biti privremena mjera, no gotovo desetljeće kasnije program je još uvijek – u reorganizaciji.

U siječnju 2023. najavljeno je da će NPP sigurno ponovno startati 2024., a prethodit će mu jednogodišnji pilot-projekt u Virovitičko-podravskoj županiji. Pilot-projekt doista je uveden u travnju 2023., no trenutačno je već u četvrtoj godini pilot provedbe.

Hrvatska se prema incidenciji i mortalitetu raka vrata maternice nalazi na 11. mjestu među 27 država članica Europske unije. Godišnje bilježimo oko 300 novih slučajeva raka vrata maternice i oko 100 smrti od te bolesti. Četvrtina novooboljelih žena mlađa je od 45 godina, a trećina umrlih mlađa je od 60 godina. Riječ je pritom i o trećem najčešćem sijelu raka kod žena u dobi od 30 do 39 godina.

Ništa manje zabrinjavajuća nije ni činjenica da Hrvatska, prema Globalnom atlasu politika prevencije HPV-a 2025., zauzima nisko 31. mjesto. Atlas pritom ne uspoređuje samu pojavnost raka, nego politike prevencije: cijepljenje protiv HPV-a, programe probira te dostupnost informacija o HPV-u i prevenciji. A jedan od razloga tako niskog ranga Hrvatske upravo je izostanak nacionalnog programa probira.

Već dvije godine, točnije od smrti bivšeg ravnatelja KBC-a Zagreb, nema ni Povjerenstva za koordinaciju provedbe Nacionalnog programa ranog otkrivanja raka vrata maternice. Osnivanje novog povjerenstva navodno se očekuje do kraja ove godine, a potom i imenovanje novog voditelja NPP-a.

Upućeni kažu da bi tu funkciju trebala preuzeti epidemiologinja Bojana Mahmutović, dr. med., iz Službe za epidemiologiju i prevenciju kroničnih nezaraznih bolesti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo koja se istaknula kao županijska koordinatorica za provedbu NPP-a u Zavodu za javno zdravstvo Krapinsko-zagorske županije.

Prema njezinim riječima, pilot-projekt u Virovitičko-podravskoj županiji pružio je vrijedna praktična iskustva o organizaciji probira na terenu, no model probira na razini cijele zemlje neće nužno biti izravna kopija pilot-faze.

„U ovom trenutku ne mogu iznositi konačne stavove niti najave, jer je riječ o procesima i elementima koji će tek biti formalno definirani od strane Povjerenstva za koordinaciju provedbe Nacionalnog programa ranog otkrivanja raka vrata maternice. No, uvažit ćemo sve zaključke i pouke prikupljene tijekom dosadašnje provedbe, uključujući i tehničke, organizacijske i kadrovske pretpostavke potrebne za širu primjenu. Paralelno se radi na novom, naprednijem IT rješenju koje bi trebalo omogućiti operativnije praćenje cijelog procesa – od poziva žene u probir, preko odaziva, do ishoda u slučaju potrebe za daljnjom dijagnostikom ili liječenjem. Detaljnija ocjena svih pretpostavki i konačan model dio su procesa koji je još u tijeku“, rekla je.

Otkrila je pritom i rezultate pilot-projekta u Virovitičko-podravskoj županiji. U razdoblju od 13. travnja 2023. do 6. kolovoza 2026. Papa testom testirane su 3.403 žene. Abnormalan nalaz zabilježen je kod njih 328, odnosno 9,6 posto, od čega je 138 nalaza, odnosno 4,1 posto, bilo visokog stupnja – HSIL ili karcinom.

 

Epidemiologinja Bojana Mahmutović: “Strategija SZO-a postavlja tzv. 90–70–90 ciljeve koje treba postići do 2030. godine: 90 posto djevojčica potpuno cijepljeno protiv HPV-a do 15. godine, 70 posto žena skrinirano visokoučinkovitim testom te 90 posto žena s dijagnosticiranom cervikalnom bolešću liječeno.” 

 

U skupini žena od 20 do 29 godina testirano je 536 žena, od kojih su 83, odnosno 15,5 posto, imale abnormalan nalaz, dok je 4,5 posto imalo HSIL. U skupini od 30 do 64 godine testirano je 2.565 žena, a kod 212, odnosno 8,3 posto, zabilježen je patološki nalaz, dok je 2,7 posto imalo HSIL ili viši stupanj promjene. HPV kotestiranjem obuhvaćeno je 2.867 žena, od kojih je 208, odnosno 7,3 posto, imalo pozitivan test.

Izv. prof. dr. sc. Dražan Butorac, specijalist ginekologije i porodništva u Klinici za ženske bolesti i porodništvo KBC-a „Sestre milosrdnice“ i predsjednik Hrvatskog društva za kolposkopiju i bolesti vrata maternice Hrvatskoga liječničkog zbora, upozorava da kod raka vrata maternice postoji razdoblje u kojem se promjene mogu otkriti prije razvoja invazivne bolesti.

„Smrtnost od malignih bolesti izazvanih HPV kroničnom infekcijom uvelike ovisi o stupnju bolesti u kojem je otkrivena. Također ovisi i o sijelu bolesti. Rak vrata maternice u najvećem svom postupku ima predstadije bolesti, koji se mogu otkriti pa time i odmah početi liječiti. Postotak izlječenja u ovim stadijima je gotovo 100 posto. Sa svakim novim, višim stupnjem stadija bolesti smrtnost rapidno raste. U zadnjim stadijima, tj. dijelu trećeg i krajnjem četvrtom, liječenje često podrazumijeva samo produžavanje života i olakšanje življenja, tj. palijativnu skrb“, kaže Butorac.

Drugim riječima, smisao probira nije samo otkriti postojeći rak. Njegova je ključna vrijednost upravo u tome da se promjene pronađu prije nego što bolest postane invazivna i potencijalno smrtonosna.

Često se, međutim, zaboravlja da tumori povezani s HPV-om ne pogađaju samo žene. HPV je povezan s gotovo svim slučajevima raka vrata maternice, ali i s oko 90 posto karcinoma anusa, oko 40 posto karcinoma rodnice, stidnice i penisa te s dijelom karcinoma orofarinksa.

Dražan Butorac posebno ističe rak orofarinksa, čiji broj slučajeva raste u Europi i SAD-u.

„Zanimljivo je da u procijepljenim sredinama svijeta, gdje se ipak najviša procijepljenost ženske populacije, HPV postaje broj jedan kao uzrok orofaringealnog raka u muškaraca. Ovaj podatak se objašnjava slabijem odazivu muškaraca na početku organiziranih cijepljenja“, kaže.

Važno je pritom naglasiti da sama HPV infekcija ne znači da će osoba razviti rak. Infekcija je vrlo raširena u populaciji, osobito među mlađima, a kod većine zaraženih ne razvije se maligna bolest.

„Infekcija HPV svakako ne znači bolest. Već samo njenu rijetku mogućnost“, navodi Butorac.

Problem nastaje kada visokorizični tipovi virusa dugotrajno perzistiraju i uz druge čimbenike dovedu do razvoja prekanceroznih promjena, a potom i raka.

„Preduvjet za nastajanje bolesti je svakako prisustvo, tj. kronična infekcija HPV-om iz skupine visokog rizika. Ali da bi HPV mogao pokazati svu svoju zlu prirodu, vjerojatno važnost imaju i drugi kofaktori. Jedan od najvažnijih je kronični stres. Uz njega, premda se ne može jasno opisati ili dokazati i vjerojatno ne spada u egzaktnu medicinu, ali to je i ‘loša sreća’ kao pojam koji podrazumijeva trenutke kada se infekcija HPV-om dogodi baš u vremenu kada je organizam za nju najosjetljiviji i kada je imunološki sustav domaćina najnespremniji za kontrolu i borbu s mnogobrojnim izazovima života, pa tako i s infekcijama HPV-om“, kaže Butorac te dodaje kako je posebno važno istaknuti da HPV infekcija ne podrazumijevana promiskuitet.

„Iako je to najčešća spolno prenosiva bolest, upravo zbog svekolike prisutnosti HPV-a u ljudskoj populaciji, smatra se da se ova infekcija gotovo ne može izbjeći. Odnosno, smatramo da će prije ili kasnije u svome životu više od osam od deset žena koje normalno spolno žive imati barem jedanput HPV infekciju. Slična je podudarnost i kod muškaraca. Prisutnost HPV-a u ljudskoj populaciji naročito je izražena u mladim skupinama. Infekcija HPV svakako ne znači bolest. Već samo njenu rijetku mogućnost. Vrlo mali postotak, otprilike od 100 žena, 10 će ih imati Papa abnormalnosti, a od tih 10 posto, ako se ne kontroliraju, 10 posto može imati maligne promjene u dužem periodu“, ističe.

 

Izv. prof. dr. sc. Dražan Butorac: “Preduvjet za nastajanje bolesti je svakako prisustvo, tj. kronična infekcija HPV-om iz skupine visokog rizika. Ali da bi HPV mogao pokazati svu svoju zlu prirodu, vjerojatno važnost imaju i drugi kofaktori. Jedan od najvažnijih je kronični stres.”

 

nismo same

Važan stup prevencije je cijepljenje protiv HPV-a koje bi, ostvare li se najave Ministarstva zdravstva, od iduće godine trebalo postati dio obveznog kalendara cijepljenja. No, čak i uz visoku procijepljenost, probir ostaje važan.

„Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, rak vrata maternice moguće je eliminirati kao javnozdravstveni problem kombinacijom cijepljenja, probira i liječenja. Globalna strategija SZO-a postavlja tzv. 90–70–90 ciljeve koje treba postići do 2030. godine: 90 posto djevojčica potpuno cijepljeno protiv HPV-a do 15. godine, 70 posto žena skrinirano visokoučinkovitim testom te 90 posto žena s dijagnosticiranom cervikalnom bolešću liječeno. Prag za eliminaciju bolesti kao javnozdravstvenog problema postavljen je na incidenciju od četiri slučaja na 100.000 žena godišnje ili manje.

Vrijednost kombiniranog djelovanja cijepljenja i probira potvrđuje i nedavna populacijska studija iz Engleske, objavljena u Lancetu, koja je pokazala da je u razdoblju od 2020. do 2024. godine među ženama u dobi od 20 do 24 godine prvi put zabilježeno nula smrtnih slučajeva od raka vrata maternice, uz procjenu da je HPV cijepljenje do sada spriječilo smrt gotovo 200 mladih žena. Uz visoku procijepljenost i kvalitetan, organizirani probir, i Hrvatska bi dugoročno mogla težiti tom cilju, no put do njega zahtijeva sustavnu provedbu svih triju stupova strategije, što je i osnovni smisao uspostave novog nacionalnog programa“, rekla je Mahmutović.

S obzirom na to da se Hrvatskoj sve pomiče jako sporo, ključno je pitanje koliko će nam biti potrebno vremena (godina) da se ti ciljevi pretoče u funkcionalan sustav.

* Tekst je objavljen uz novčanu potporu Agencije za medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti.