“Ponovio bih opet svoje čvrsto uvjerenje da jedina stvar koje se trebamo bojati je sami strah – bezimen, bezrazložan, neopravdan teror koji paralizira potrebne napore da pretvorimo povlačenje u napredovanje.” – Franklin D. Roosevelt
Jedna od najčešćih tegoba današnjice jest anksioznost, poremećaj koji stvara teške unutarnje borbe zbog kojih je organizam u takozvanom konstantnom ratnom stanju iako izvana ne postoji realna opasnost.
Strah pak ima realni objekt/ izvor.
Koristan je jer nam pomaže da izbjegnemo realno opasne situacije i stvara oprez koji nam treba za preživljavanje.
Šira definicija anksioznosti bi predstavljala specifične promjene na psihološkom, psihomotornom i vegetativnom planu ličnosti.
Psihopatološka simptomatologija uključuje unutrašnji nemir i napetost, bespomoćnost, osjećaj vitalne ugroženosti i izloženosti nečemu što prijeti kao i osjećaj strepnje. Uključuje i razdražljivost, nesanicu, teškoće u koncentraciji. Odlikuje se subjektivnim doživljajem nedefiniranog straha, a ispoljava se povišenom psihičkom tenzijom.
Psihomotorna simptomatologija se odnosi na motorni nemir, tremor, promjenu mimike i tjelesni zamor.
Vegetativna simptomatologija nastaje kao posljedica pretjerane aktivnosti autonomnog nervnog sistema (kardiovaskularni sustav, respiratorni sustav, probavni i urogenitalni sustav uzrokujući ubrzani puls, ubrzano plitko disanje, pojačano znojenje, dijareju, učestalo mokrenje, proširene zjenice).
Normalna i patološka anksioznost
Anksioznost je do određenog stupnja obično iskustvo koje poznaje svaki čovjek (briga za zdravlje obitelji, napetost prije suočavanja sa teškom situacijom, „trema“ pred značajne nastupe).
Svako iskustvo anksioznosti ima svoje somatske manifestacije.
Normalno doživljena anksioznost ne utječe na kvalitetu života, a sposobnost slobode odlučivanja nije ugrožena.
Osoba posjeduje kapacitete suočiti se s izvorom straha i uglavnom ga stavlja pod kontrolu.
Psihodinamika anksioznosti
Freud je anksioznost definirao kao stanje napetosti i uznemirenosti pred unutrašnjom opasnošću koju izazivaju potisnuti sadržaji koji nisu ni u kakvom direktnom odnosu s postojanjem stvarne opasnosti.
Nastaje kao odgovor na opasnost nagonske prirode, na relaciji Id – Ego (nesvjesno – svjesno)
Anksioznost se kod nekih osoba kontrolira ako se nauče funkcionirati po principu „ovdje i sada“ odnosno fokusiranjem na sadašnjost. Potječe još od djetinjstva – strah od gubitka objekta (prvi objekt djetetu jest majka), tj. ljubavi objekta ili tzv. separacijska anksioznost. Interpersonalne relacije anksioznosti nastaju kao posljedica ugroženosti daljnjih čovjekovih međuljudskih odnosa i interakcija.
Neurofiziologija i neurokemija anksioznosti bazira se na pretjeranoj aktivnosti u centru u mozgu koji se naziva amigdala, a koja regulira naše misli i emocije. Također, primijećena je povišena aktivnost kortizola – hormona nadbubrežne žlijezde, nepravilan rad štitnjače, anemija te snižena razina B i D vitamina. Pozitivan učinak ponajviše se bazira na adekvatnoj funkciji serotonina i dopamina.
Postoje razni poremećaji u sklopu kojih se javlja anksioznost.
1. Panični poremećaj/ napadi panike – često spontani i neočekivani, ‘iz vedra neba’
Simptomi:
– uplašenost, drhtavica, znojenje, mučnina, bol u trbuhu, ubrzani rad srca, bol ili osjećaj pritiska u prsnom košu, davljenje, vrtoglavica ili nesanica, strah od smrti ili gubitka kontrole.
Obično se povuče unutar nekoliko minuta, tako da liječnik zapravo najčešće vidi pacijenta gotovo bez simptoma.
2. Akutna stresna reakcija na određeni događaj koja se javlja unutar nekoliko sati do nekoliko dana te obično traje do tri mjeseca.
3. PTSP
Posttraumatski stresni poremećaj kao kronična reakcija na stres bilo da je civilne ili ratne prirode. Javlja se kao ponavljajuće proživljavanje doživljene traume što rezultira osjećajem užasavajućeg straha i bespomoćnosti, pa se izbjegavaju sve situacije koje bi mogle izazvati prisjećanje na doživljenu traumu. – noćne more ili pojavljivanjem tih scena u vidu živih sjećanja PTSP postaje kroničan ako je prisutan duže od 3 mjeseca, a ako se liječi može oslabiti s vremenom, no kod nekih bolesnika ostavlja trajne posljedice
4. Opsesivno-kompulzivni sindrom
Opsesivno-kompulzivni sindrom je ponavljanje neželjenih misli, ideja, slika, nagona, koje su odbojne ili užasne (opsesije), a uzrokuju potrebu da se stalno radi nešto što će umanjiti nelagodu uzrokovanu tom istom opsesijom (kompulzije). Javlja se jednako kod muškaraca i žena.
Sačuvan je osjećaj za realnost, tako da su osobe svjesne toga da je njihovo ponašanje pretjerano, a to je i glavna razlika u odnosu na bolesnike s psihozom koji gube realitet.
5. Fobije
Riječ potječe od grčke riječi Phobos – strah, bijeg.
U pitanju su iracionalni i onesposobljavajući strahovi uzrokovani određenim predmetima, osobama ili situacijama. – jaka potreba izbjegavanja onoga što izaziva strah. Odrasli ljudi koji pate od neke fobije svjesni su da je strah pretjeran i nerazuman, ali svejedno ga nisu u stanju svladati.
Vrste i simptomi fobija:
Specifične ili jednostavne fobije – postoji velik broj specifičnih fobija
Ponekad se mogu vezati uz neki traumatski događaj (poput ugriza psa ili zmije), iako mnoge od njih nastaju bez nekog očitog uzroka.
Životinjske fobije: strah od pasa, zmija, insekata ili miševa
Među najčešćim specifičnim fobijama.
Situacijske fobije: letenje zrakoplovom, vožnja automobilom, prelazak preko mosta, prolaz tunelom ili boravak u zatvorenim prostorima
Fobije prirodnog okoliša: strah od visine, oluja ili vode
Fobije krvi-injekcije-ozljeda: strah od ozljede, prizora krvi ili invazivnih medicinskih zahvata, poput vađenja krvi ili injekcija
Ostale fobije: strah od padova, glasnih zvukova ili kostimiranih osoba, poput klaunova.
Najčešće se osobe ne boje samog objekta ili situacije, već neke posljedice koja može nastati susretom s objektom ili boravkom u određenoj situaciji (poput pada zrakoplova ili pada s visine, ugriza životinje itd.).
Društvene fobije – strah od javnog poniženja i strah od negativne kritike drugih ljudi.
Posljedica je izbjegavanje susreta s većim skupinama ljudi, razgovora u javnosti, izlazaka u restorane.
Može uzrokovati ozbiljnu socijalnu izolaciju i depresiju.
Agorafobija – vrlo se često javlja kod ljudi koji imaju problema s paničnim poremećajem.
Strah od izlaska iz kuće, strah od samoće i od situacija iz kojih se ne može brzo pobjeći ili potražiti pomoć (poput vožnje liftom ili prostorije pune ljudi).
Može postati ozbiljna do te mjere da osobe u potpunosti izbjegavaju izlazak iz kuće.
Zajednički je svim fobijama iracionalan strah praćen vegetativnim simptomima uz izbjegavajuće ponašanje.
6. Psihosomatske bolesti
– posljedice neriješenog stresa
Mogu zahvatiti različite organske sustave i uzrokovati bolesti, primjerice kardiovaskularni sustav (hipertenzija, tahikardija, angina pectoris, infarkt miokarda), endokrini sustav (šećerna bolest, bolesti štitnjače), gastrointestinalni sustav (gastritis, ulkus), respiratorni sustav (astma), koža (akne, neurodermitisi), koštani sustav (reumatske bolesti, bolovi u kralježnici) i ostali (glavobolja, vrtoglavica, migrena).
Potrebno je liječenje somatske bolesti, ali i liječenje kod psihijatra/psihologa.
Anksioznost je prisutna u svim psihičkih poremećajima pa tako i u poremećajima ličnosti, depresiji, nesanici, poremećajima hranjenja, psihotičnim poremećajima
Kako se nositi sa strahovima?
Duboko disanje, tjelovježba/brzo hodanje barem 20 min dnevno, bavljenje hobijima, prisutnost životinja/ kućnih ljubimaca koje imaju dokazani terapijski učinak, bacanje starih stvari, pomaganje drugima, pozitivne afirmacije koje uključuju ljubav prema sebi i vrlo važno-razgovor sa osobama od povjerenja te osobama koje prolaze kroz ista ili barem slična iskustva.
Sve to utječe na pojačano lučenje serotonina i dopamina (a snižavanje kortizola) koji pozitivno djeluju na raspoloženje i smanjuju anksioznost.
O kojem god aspektu anksioznosti se radilo, ako tegobe počnu ozbiljno utjecati na vaše svakodnevno funkcioniranje, potražite pomoć psihijatra ili psihologa!
Zaključno, anksioznost je dio svake osobnosti i svakog čovjeka.
Važno je da mi upravljamo anksioznošću, a ne ona nama.
