Prof. dr. Ivan Đikić održao je u Zagrebu iznimno zanimljivo predavanje o liječenju tumora, a mi prenosimo najvažnije naglaske.

Piše: Ivana Kalogjera

 

„Kao i u društvu, i u borbi protiv tumora znanje je jedina moneta našeg uspjeha. Steve Jobs bio je jako bogat čovjek. Unatoč tomu, nije uspio pobijediti rak. Kad tumor preuzme organizam, tu novac ne može ponuditi pomoć. U takvim situacijama odgovor može dati samo originalan lijek, ili originalna terapija i tehnologija koje mogu uništiti tumor pojedine osobe.“

Citat je to iz predavanja koje je u organizaciji Zbora znanstvenih novinara Hrvatskog novinarskog društva, prošli tjedan u Zagrebu održao prof. dr. Ivan Đikić, ugledni hrvatski znanstvenik s njemačkom adresom. Đikić je direktor instituta za biokemiju (IBCII) te osnivač Frankfurt Cancer Instituta na Goetheovu sveučilištu u Frankfurtu, a svoje predavanje posvetio je talentima, znanosti i Hrvatskoj.

Govoreći o napretku znanosti i medicine u liječenju tumora, prof. dr. Ivan Đikić za primjer je naveo HER2 pozitivan tumor dojke od kojeg je, kako je rekao, prije 20-ak godina preživjelo jedva 10 do 15 posto pacijenata, a danas je preživljenje između 75 i 95 posto, ovisno od zemlje do zemlje.  

Imperativ u liječenju tumora danas je individualan pristup oboljelim osobama. Konkretno, dva tumora gušterače kod dvoje različitih ljudi nisu isti tumori, i zato se danas u dobrim bolnicama diljem svijeta za svakog pacijenta priprema posebna terapija, ciljano prilagođena njegovom tumoru.  

„Za javnost je važno i razumijevanje evolucije tumora. Nitko od nas ne zna u kojem se trenutku varijacija tumora eksponencijalno ubrzava. No, zahvaljujući matematici i informatici danas možemo razumjeti da postoji prva faza, koja traje deset godina, u kojoj je tumor jako mali pa ga se može uništiti. Međutim, kada dođe do kromosomalne nestabilnosti, varijacije i mutacije tumora eksponencijalno se mogu pojaviti unutar godine dana. Ne jedanput čuli smo da žena kaže da je prije godinu dana bila na mamografiji i da joj na tom pregledu ništa nisu vidjeli, a već danas ima tumor veličine tri centimetra. Svi se onda pitaju je li to moguće. Naravno da je moguće, treba samo razumjeti evoluciju tumora“, objasnio je Đikić.  

 

Nismo same

U liječenju tumora danas se eksperimentalno, ali vrlo uspješno, koriste i metode cijepljenja. (foto HINA/ Admir BULJUBAŠIĆ)  

 

Nismo same

Najbolje oružje u borbi protiv tumora još uvijek je naš imunološki sustav. (foto HINA/ Admir BULJUBAŠIĆ)  

 

Dodao je kako se tumori uistinu mijenjaju evolucijom, a kao i sve drugo što se događa u prirodi, i tumori imaju poseban dio, tzv. evoluciju raspršivanja. I onda se dogodi to da tumor postane nalik na drvo s mnogo grana, pri čemu svaka grana sadrži nove mutacije.

„Znači u jednom tumoru kod jedne osobe možete imati heterogenost koju ne možete liječiti na identičan način“, upozorio je Đikić te istaknuo:

I zato je nemoguće da će ikada biti pronađen lijek koji će liječiti sve vrste tumora. To je jednostavno nemoguće!

Zbog svega navedenog, najbolje djelovanje, upozorio je, imaju lijekovi koji se daju pacijentima u ranoj fazi bolesti, kada se pojavi originalna primarna mutacija. No, danas postoji i pet do šest novih vrsta lijekova koji mogu uspješno liječiti i rezistentne vrste tumora.

„Ako 95 posto ljudi koji obole od raka nakon primjene terapije živi pet godina, a njih 85 posto i duže, to je ogroman napredak i jasan pokazatelj da je mutacija pronađena u pravo vrijeme, i da je pronađen pravi lijek. No, to još uvijek ne znači da će liječenje biti apsolutno uspješno. Naime,  problem s tumorima je taj što oni dodatno mutiraju. Kada dajete lijek vi ubijete 95 posto tumora, no uvijek postoji opasnost da će se onih pet posto tumora promijeni i mutirati protiv lijeka te stvoriti potpuno novo drvo koje morate ponovno dijagnosticirati. I zato je borba protiv tumora jedan dugotrajan, vrlo osjetljiv i neophodno optimističan posao“, naglasio je Đikić te istaknuo da je glavna tajna uspjeha u borbi protiv tumora – rana dijagnostika. Rana dijagnostika o kojoj govori nije, međutim, ono što se u pravilu pod tim podrazumijeva: pipat ćemo dojke i ići redovito na mamografiju. Prava rana dijagnostika bazira se na mikroskopskim metodama i krvnim testovima ( liquid biopsy) putem kojih se u krvi može dijagnosticirati antigen ili sekvencu koja je specifična za tumor.  

„To je budućnost u liječenju tumora“, naglasio je Đikić. Napomenuo je kako će se na taj način tumori otkrivati u ranoj fazi što će omogućiti njihovo još uspješnije liječenje.

Najbolje oružje u borbi protiv tumora na kraju je ipak naš vlastiti imunološki sustav.

„Kada gledate evolucijski, a evolucija je učiteljica svih promjena koje se događaju u nama, jedini sustav koji se može boriti protiv tumorske i bakterijske evolucije, jest naš imunološki sustav“, naglasio je Đikić te dodao kako se moderna imunoterapija bazira upravo na tome kako aktivirati imunološki sustav u borbi protiv tumorskih stanica.

Danas se u liječenju tumora eksperimentalno, ali vrlo uspješno, koriste i metode cijepljenja.  

„ To se radi tako da vi u biti sekvencionirate tumor i nakon toga u organizam vratite antigene koji su očišćeni s tumora i natjerate imunološki sustav da reagira na te antigene. Možete to raditi i drugačije. Možete u tumor inicirati onkolitičke viruse koji će ga rasturiti, a kad se tumor rasturi i antigeni uđu u krv, vi u isto vrijeme stimulirate imunološki sustav da uništi tumore koji su rašireni po čitavom organizmu“, rekao je Đikić te pojasnio kako postupak nije nimalo jednostavan ni jeftin, a iz razloga što prvo morate izvaditi tumor, sekvencionirati ga, odnosno pronaći sve njegove varijacije, a nakon toga iz antigena različitim metodama pronaći najantigenije gene, dakle one gene koji će biti najbolji stimulatori imunološkog sustava. Temeljno je  pitanje pritom kako odrediti i na koji način izabrati 20-ak „najantigenijih antigena tumora“ koje ćemo nakon toga staviti u različite vektore i vratiti ih u organizam u obliku cjepiva.

„ Na taj način vi u biti cijepite čovjeka antigenima iz njegovog tumora, a sve kako bi potaknuli njegov imunološki sustav da napadne tumorsku stanicu. To je slično kao cijepljenje protiv virusa, samo se ovdje ne radi o stranom tijelu, već o vašoj vlastitoj stanici“, pojasnio je Đikić.

Kada govorimo o uspjehu u borbi protiv heterogenosti tumora tu se, naglasio je, moraju poklopiti pravo vrijeme i prave terapije.

„ Tek u takvoj situaciji imat ćemo velik postotak potpuno izliječenih. Ako nam se pak dogodi da s terapijom počnemo prekasno, jer ne razumijemo tumor, heterogenost će postati sve veća i veća. Očito smo s vremenom zakasnili i naše terapijske metode, koje bi djelovale na mali tumor, više ne djeluju“, rekao je Đikić te naglasio kako je navedeno  „čitava tajna borbe protiv tumora“. Zvuči vrlo jednostavno kad se ovako prikaže, ali je zapravo u pitanju vrlo dugotrajan proces iza kojeg stoji osobna borba svakog pacijenta s njegovim liječnicima i ostalim osobljem.

Upitan da objasni zašto je statistika o broju preživjelih osoba oboljelih od od raka u Hrvatskoj tako loša, Đikić je kazao kako odgovornim smatra lošu organizaciju sustava koji ne generira informacije na vrijeme pa su onda i rezultati u liječenju tumora puno slabiji.  

Zbog činjenice da od raka sve češće obolijevaju osobe u dobi od 30 do 40 godina, jedno od pitanja odnosilo se i na utjecaj tempa života i stresa na razvoj tumora.

O tome je prof. dr. Ivan Đikić rekao sljedeće:

Stres vrlo često uzrokuje poremećaj imunološkog sustava. Drugim riječima, kad ste pod stresom vaš imunološki sustav slabi. Imunološki sustav jedina je brana koju imamo, i ako ga oslabite kroz duži period vremena, može vam se pojaviti tumor koji se inače ne bi pojavio da niste preživjeli stres.  

Istaknuo je i kako on osobno vjeruje da na velik dio tumora koji se javljaju u dobi od 30. do 40. godine života utječe moderan način života. Posebice su tome izložene žene koje prije dva stoljeća u većini zemalja nisu imale nikakvih prava, a do prije 20 godina nisu imale ni puno šansi za izgraditi karijeru. No, vremena su se promijenila pa se žene u isto vrijeme bore i s karijerom, i s majčinstvom, i s očekivanjima koja pred njih s jedne strane stavlja obitelj, a s druge njihova okolina.

„Sve to ima za posljedicu epidemiju tumora dojke, koji više nije rijetka bolest u dobi od 30 godina“, naglasio je Ivan Đikić.  

 

No Title

No Description