Mirjana je na zračenje u Zagreb doputovala iz malog mjesta u okolici Zadra. Srećom u Zagrebu ima rođakinju kod koje može boraviti pa ne mora plaćati skupi podstanarski stan. Na termin liječenja radioterapijom čekala je gotovo tri mjeseca, a dobila ga je u Klinici za tumore KBC-a Sestre milosrdnice. No, već prvoga dana zračenje joj otkazano zbog kvara aparata. U tri tjedna, koliko boravi u Zagrebu, od 25 propisanih terapija uspjela je odraditi svega tri radioterapije.

„To je strašan stres, najviše za mene, ali i za moju obitelj. Nevjerojatno je da država ima novaca za sve, a nema za liječenje nas onkoloških pacijenata“, rekla nam je vidno potresena.

Identična situacija je u drugim zagrebačkim bolnicama. U tri i pol godine, koliko Udruga Nismo same provodi projekt besplatnog taksi prijevoza na terapije, gotovo da nema korisnice te usluge koja je odradila terapiju zračenja bez prekida.

Anketa koju je 2018. godine, na uzorku od 500 onkoloških pacijenata, provela Koalicija udruga u zdravstvu pokazala je da gotovo polovica pacijenata s dijagnosticiranim tumorom, njih 48,2 posto, na početak radioterapije u hrvatskim bolnicama čeka duže od dva mjeseca. U isto vrijeme procjenjuje se da radioterapijom liječimo samo 50 posto pacijenata kojima je ona potrebna, što znači da gotovo svaki drugi pacijent kojemu je potrebno liječenje radioterapijom tu terapiju nikada ni ne dobije.

Prema podacima HZZO-a za 2018. godinu, godišnje se u Hrvatskoj izvede 2 966 radioterapijskih postupaka (najviše, 992, na KBC-u Zagreb, a najmanje, 213, na KBC-u Osijek). Temeljni uzrok tako niske iskorištenosti linearnih akceleratora su njihovi česti kvarovi: oni stariji kvare se zbog dotrajalosti, a noviji zbog prevelikog broja korištenja.

 

 Na početak radioterapije 48,2 posto pacijenata čeka duže od dva mjeseca. Procjenjuje se da radioterapijom liječimo samo 50 posto pacijenata kojima je ona potrebna.

 

Rak je vodeći javnozdravstveni problem u RH koji utječe na živote brojnih ljudi i njihovih obitelji. Godišnje se, prema posljednjim podacima, dijagnosticira više od 24 000 pacijenata s rakom, a očekuje se da će broj slučajeva raka dodatno rasti. Svaki treći građanin RH u nekom će trenutku oboljeti od raka. Dobra je vijest da je stopa preživljenja za većinu sijela u porastu, no u odnosu na zapadnoeuropske zemlje Hrvatska ima za 40 posto manji postotak preživljenja.

U međunarodnoj studiji o preživljavanju raka CONCORD-3 objavljeni su podaci hrvatskog Registra za rak o petogodišnjem preživljavanju oboljelih od nekih vrsta raka za razdoblje između 2000. i 2014. godine. U ovo su istraživanje uključeni podaci za više od 220 000 osoba kojima je dijagnosticirana maligna bolest u Republici Hrvatskoj u navedenom razdoblju, za 15 sijela raka kod odraslih i tri sijela raka kod djece. Podaci o preživljavanju prema sijelu pokazuju da se Republika Hrvatska nalazi pri dnu zemalja Europske unije uključenih u istraživanje, s boljim stopama preživljavanja kod djece. Vidljiv je napredak u stopama preživljavanja, no nažalost, stope preživljavanja od raka u drugim europskim zemljama rastu brže nego u RH.

Ovi zabrinjavajući podaci apostrofirani su u „Nacionalnom strateškom okviru protiv raka do 2030.“, dokumentu koji je Hrvatski sabor jednoglasno usvojio krajem 2020. godine. Cilj strategije je, kako se navodi, u razdoblju od deset godina spasiti 115 000 godina života, a jedna od ključnih točaka kojima se to želi postići je nabava nove radioterapijske opreme.

Prema podacima Ministarstva zdravstva naše bolnice posjeduju 21 uređaj za radioterapiju, od toga 16 linearnih akceleratora, prosječne starosti više od 10 godina, i pet uređaja za brahiterapiju, prosječne starosti šest godina. U usporedbi s prosjekom EU, Hrvatska ima 3,5 uređaja na milijun stanovnika, dok je europski prosjek 5,3 uređaja na milijun stanovnika.

Situacija je dodatno alarmantna zbog činjenice da je tvrtka Siemens, koja je proizvela 8 od 16 linearnih akceleratora koji su instalirani u hrvatskim bolnicama, još 2017. godine obavijestila hrvatske bolnice da 2022. godine prestaju s proizvodnjom linearnih akceleratora, što znači da bolnicama od tog roka više neće moći jamčiti podršku, servisiranje aparata, rezervne dijelove i sl.

Doc. dr. sc. Ivan Milas, v.d. predstojnik Klinike za tumore, rekao nam je da se Klinika za tumore, na kojoj su instalirana dva Siemensova linearna akceleratora, nakon što su primili tu obavijest, dakle još 2017. godine, obratila nadležnima i tražili zamjenu opreme.

Dodao je kako je Klinici obećano da će uskoro dobiti jedan novi linearni akcelerator. No, na pitanje znači li uskoro mjesec, dva, šest mjeseci ili više, nitko ne zna odgovor.

„Cijeli svijet prebacio na Varian aparate koji zrače ciljano i imaju manje nuspojava, ali na njima nije moguće dnevno zračiti veliki broj ljudi. Umjesto 50, 60 ljudi koliko ih se zračilo na starim aparatima, na novima ih se može zračiti maksimalno 20 do 25“, rekao je Milas.

No, nije dovoljno samo nabaviti nove aparate, potrebno je stvoriti i uvjete za njihov rad te educirati kadrove koji će na njima raditi.

Da je to puno složeniji proces no što se čini na prvi pogled, pokazuje primjer Zadra koji je ove godine konačno trebao dobiti vlastiti aparat za zračenje, no pojavili su se problemi vezani u smještaj aparata u zadarsku bolnicu. Za smještaj aparata bio je predviđen podrum zgrade koja je u izgradnji. Radovi su, prema potpisanim ugovorima, trebali biti gotovi do kraja 2020. godine, no nisu. Ugovor s izvođačima je raskinut i tek slijedi raspisivanje natječaja za novog izvođača, pa je i sam rok za završetak radova produljen do studenog 2023. Kad će u Zadru proraditi linearni akcelerator nitko ne zna, no po svemu sudeći to neće biti moguće prije 2024. godine.

Na naš upit koja se točno oprema planira nabaviti, za koje točno bolnice i u kojem roku, iz Ministarstva zdravstva detaljno su opisali plan nabave. No, pitanje o rokovima, kao i iznosu koji država planira izdvojiti za tu namjenu, ostalo je bez odgovora.

Sudeći po dosadašnjim izjavama naših političara, većina ove vrlo skupe opreme planira se nabaviti EU sredstvima. Europska komisija je, kako je poznato, u srpnju odobrila Hrvatski nacionalni plan za oporavak i otpornost, vrijedan bespovratnih 6,3 milijarde eura, od čega je za potrebe zdravstva planirano 340 milijuna.

Ivica Belina, predsjednik Koalicije Udruga u zdravstvu, komentirao je kako se, unatoč stalnom verbalnom stavljanju pacijenta i njegove/njezine dobrobiti u centar interesa zdravstvene i državne administracije, kada se govori o zdravlju populacije RH u svakodnevnom životu, a napose o onkološkoj skrbi, taj ‘pacijentocentrični’ pristup konkretno nigdje ne vidi.

 

Na naš upit koja se točno oprema planira nabaviti, za koje točno bolnice i u kojem roku, iz Ministarstva zdravstva detaljno su opisali plan nabave. No, pitanje o rokovima, kao i iznosu koji država planira izdvojiti za tu namjenu, ostalo je bez odgovora.

 

„Dostupnost radioterapijskog liječenja jedan je od najvećih problema onkološke skrbi u Hrvatskoj. Iako se već godinama zna da samo polovica onkoloških pacijenata koji trebaju radioterapijsko liječenje ima pristup istome, ništa se po tom pitanju nije poduzelo. Planovi Vlade i Ministarstva zdravstva zvuče vrlo optimistično, ali vrijeme je da progovorimo o konkretnim rokovima, konkretnim iznosima i odakle će oni doći, kao i o konkretnim očekivanim i realiziranim učincima na ishode liječenja onkoloških pacijenata“, rekao je Belina.

 

 

KAKO U MINISTARSTVU ZDRAVSTVA VIDE PROBLEM I NJEGOVO RJEŠENJE

Ministarstvu zdravstva uputili smo pet konkretnih pitanja na temu (ne)dostupnosti radioterapijskog liječenja.  Njihove odgovore prenosimo u cijelosti:

1. Kako će izgledati Akcijski plan Ministarstva vezano uz „pružanje potrebnog radioterapijskog liječenja, bez čekanja, u skladu s međunarodnim standardima“, što se u Nacionalnom strateškom okviru protiv raka do 2030. navodi kao jedan od ciljeva za smanjenje smrtnosti od ove bolesti?

Nacionalnim strateškim okvirom protiv raka do 2030. utvrđeni su okvir, ciljevi, mjere i aktivnosti koje će se provoditi do 2030. godine. U tijeku je izrada Akcijskog plana za provedbu Nacionalnog strateškog okvira protiv raka u kojem će detaljno biti razrađeni postupci i aktivnosti za naredno kratkoročno razdoblje. Tijekom prve godine težište je na pripremi pravnih okvira, planiranju unaprjeđenja preventivnih programa, pripremi za umrežavanje i nabavu opreme te unaprjeđenju procesa donošenja stručnih smjernica.

Aktivnost planiranja i izrada optimalnih nacionalnih dijagnostičkih postupaka usmjerena je na osiguranje ravnopravnog pristupa svim pacijentima. Za ovu aktivnosti navedeno je da započinje tijekom 2021. godine, s obzirom na to da se ista provodi u kontinuitetu tj. stručne smjernice donose stručna društva te se jedinstvenom primjenom smjernica kontinuirano ujednačava pristup svim pacijentima.

Radioterapijska oprema koja se planira nabaviti umrežit će se u jedinstvenu, radioterapijsku mrežu institucija u Hrvatskoj, čija bi uloga bila optimizacija (maksimalizacija) korištenja cjelokupne radioterapijske opreme te praćenje kontrole kvalitete radioterapijskog sustava i rezultata liječenja koje osigurava da će se svi onkološki bolesnici u Hrvatskoj liječiti jednako kvalitetno što je definirano u okviru NPOO-a.

Usvojen je Nacionalni strateški okvir protiv raka do 2030. radi smanjenja pobola i smrtnosti od raka te su inputi iz ovog okvira, kao i ostalih nacionalnih programa, uzeti u obzir prilikom izrade Prijedloga Plana nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021.-2026. (NPOO) i ostalih akata strateškog planiranja. Boljom organizacijom liječenja i integracijom liječenja kroz nacionalnu mrežu, s nabavom opreme za prevenciju, dijagnostiku i liječenje osoba oboljelih od raka, i provedbom strateških dokumenata, unaprijedit će se sveobuhvatno praćenje, mjere i aktivnosti primarne, sekundarne i tercijarne prevencije, liječenje malignih bolesti i optimizacija zdravstvene skrbi za onkološke bolesnike, s ciljem smanjenja pojavnosti i smrtnosti od raka te produljenja i povećanja kvalitete života oboljelih od raka u Hrvatskoj na razinu zapadnoeuropskih zemalja.

Ojačat će se sustav javnog zdravstva, kao i sustav preventivne medicine i uloga mreže zavoda za javno zdravstvo, s posebnim naglaskom na prevenciju i ranu dijagnostiku kroničnih nezaraznih bolesti koje čine najveći dio mortaliteta i morbiditeta, ali i zdravstvena sigurnost stanovništva kroz dobro organiziranu epidemiološku službu. Unaprijedit će se digitalne platforme, registri i baze podataka za prikupljanje i praćenje javnozdravstvenih podataka.

Ministarstvo zdravstva je na temelju utvrđene metodologije, koju je odobrila Europska komisija, započelo s procesom mapiranja potreba u zdravstvenom sustavu, prema pristupu ”bottom-up approach“ čiji glavni fokus predstavljaju građani i njihove potrebe. Radi se o novom modelu mapiranja koji se provodi po utvrđenoj metodologiji izrađenoj na temelju pilot projekta koji je obuhvatio Hrvatsku, Bugarsku i Sloveniju. Metodologiju je Ministarstvo zaprimilo krajem listopada 2020. godine od Europske komisije te je neposredno nakon toga započeo proces ugovaranja stručne pomoći za provedbu mapiranja. Rezultati mapiranja uzeti su u obzir prilikom definiranja investicija za provedbu specifičnih ciljeva zacrtanih unutar Nacionalnog plana razvoja zdravstva za razdoblje 2021.-2027.

S obzirom na to da su reforme zacrtane u NPOO-u komplementarne s reformama u Nacionalnom planu razvoja zdravstva 2021.-2027. omogućit će se provedba reformi u cijelosti. Naime, unutar NPOO-a predviđeni su projekti koji su u visokoj fazi pripremljenosti, čija je provedba moguća u kraćem vremenskom roku, i koji brzo mogu polučiti pozitivan učinak na sustav zdravstva u cjelini te ojačati otpornost i povećati spremnost zdravstva kako bi ono bilo u mogućnosti odgovoriti na izazove. Projekti predviđeni unutar Nacionalnog plana razvoja zdravstva imat će srednjoročni odnosno dugoročni karakter. Jedni i drugi imat će međusoban sinergijski i komplementarni učinak na ostvarenje zacrtanih reformi.

2. U dokumentu se navodi i kako će do kraja 2021. biti izrađen plan nabave radioterapijske opreme. Koja se oprema planira nabaviti, za koje točno bolnice i u kojem roku. Zanima nas i iznos koji se planira izdvojiti u tu namjenu i iz kojih izvora.

U svrhu poboljšanja kvalitete radioterapije onkoloških bolesnika planirano je sljedeće: 

a) nabaviti linearne akceleratore za najopterećenije radioterapijske ustanove uz preraspodjelu bolesnika unutar zagrebačke regije, kako bi opterećenost opreme bila ujednačena (KBC Zagreb, Klinika za tumore (KZT) i Klinika za onkologiju i nuklearnu medicinu KBC-a Sestre milosrdnice, KBC Split, KBC Rijeka, KBC Osijek i OB Zadar) i kako bi se postigao europski prosjek opremljenosti, a time poboljšala i kvaliteta provođenja radioterapije. Nabavom novih uređaja za zračenje približili bismo se europskom prosjeku broja linearnih akceleratora;

b) razviti SBRT (stereotaksijska radioterapija – radiokirurgija) u dva centra s najviše bolesnika, koji najbolje geografski pokrivaju te potrebe – Zagreb i Split. Stoga je potrebno, u KBC-u Split, KBC-u Zagreb i KBC-u „Sestre milosrdnice“ nabaviti uređaj za SBRT i tako uvesti jednu od modernih radioterapija u zdravstveni sustav Hrvatske;

c) nabaviti uređaje za brahiterapiju u Klinici za tumore KBC-a „Sestre milosrdnice“ u Zagrebu i KBC-u Rijeka te softversko opremanje ostalih (KBC Split).

3. U dokumentu je navedeno i kako se do kraja ove godine planira i „uvođenja novih dijagnostičko terapijskih postupaka u zdravstveni sustav“. Molimo ministra da za naše čitatelje pojasni o kojim se točno postupcima radi, gdje će se sve oni uvesti i na koji će način oni poboljšati zdravstvenu uslugu.

Tijekom posljednjih 20 godina udio izdataka namijenjenih liječenju raka u ukupnim zdravstvenim izdacima ostao je konstantan, kako u Europi, tako i u Hrvatskoj (6,9 posto). Novi model skrbi za ključne zdravstvene izazove doprinijet će unaprjeđenju zdravstvenih ishoda oboljelih od raka, dijabetesa, oboljelih od kardiovaskularnih bolesti i rijetkih bolesti, provedbom nacionalnih programa za navedene bolesti. Uvođenje novih modela skrbi za ključne zdravstvene izazove ima za cilj pravodobnu dijagnostiku, liječenje i rehabilitaciju bolesnika koji se temelje na visokim etičkim i moralnim normama, a vođeni su znanstveno utemeljenim spoznajama, kliničkim smjernicama i preporukama stručnih društava. Isto će zahtijevati jasno definiranu organizaciju liječenja, kroz nacionalnu mrežu, te ključne kliničke smjernice i puteve pacijenata, koji će odrediti konkretne korake u liječenju i prihvatljiva vremena čekanja.

Novi model skrbi, u smislu organizacije liječenja, podrazumijeva restrukturiranje bolničkog sustava, tako da se uspostave regionalni centri izvrsnosti u kojima se obavljaju najsloženije operacije na pacijentima. Na primjeru malignih bolesti to znači da će se onkološki pacijenti operirati u regionalnim centrima izvrsnosti, dok radioterapiju i kemoterapiju pacijent može primiti u zdravstvenoj ustanovi.

Povjerenstvo za izradu prijedloga indikatora za mjerenje uspješnosti ishoda liječenja u hematologiji i onkologiji bavi se pitanjem ishoda liječenja nakon primjene određene terapijske metode.

4. Planira se i povezivanje ustanova u kojima se provodi radioterapijsko liječenje kao i optimalizacija (minimalizacija) korištenja cjelokupne radioterapijske opreme. Sve, također, do kraja ove godine. U isto vrijeme situacija s aparatima za zračenje je alarmantna, stalno se kvare, premalo ih je i zastarjeli su, pa velik broj pacijenta dugo čeka na zračenje, a kad ga dočekaju, zbog stalnih kvarova na aparatima za zračenje, trajanje njihovog liječenja nerijetko se udvostručuje u broju dana, što građanima koji na zračenje moraju doći, primjerice, u Zagreb (pa i za samu državu) stvara dodatne troškove. Velik broj onkoloških pacijenata (procjena je da je takvih gotovo 50 posto) zbog navedene situacije nikada ni ne uspije dobiti ovu vrstu liječenja. Kako se najavljeno planira ostvariti?

U Hrvatskoj je organizirano pet radioterapijskih ustanova u četiri regionalna centra. Radioterapijski centri organizirani su u znanstveno-nastavnim ustanovama zbog kompleksnosti planiranja i provođenja radioterapijskog liječenja koje provodi radioterapijski tim. Radioterapijski centri su idealno distribuirani tako da na najkvalitetniji način pokrivaju potrebe za radioterapijom onkoloških bolesnika iz svih regija u Hrvatskoj. Osječki centar za Slavoniju i Baranju, splitski za južnu Hrvatsku, riječki za Istru, Kvarner i Gorski kotar, a zagrebački centri za središnju Hrvatsku i Grad Zagreb.

Radioterapijska oprema koja se planira nabaviti umrežit će se u jedinstvenu, hrvatsku nacionalnu onkološku mrežu s jedinstvenom bazom radioterapijskih onkoloških podataka. Navedena digitalna, informatička mreža osigurat će kontinuirano kontroliranje svih ishoda u radijacijskoj onkologiji. U Hrvatskoj je organizirano pet radioterapijskih ustanova, u četiri regionalna centra. Radioterapijski centri organizirani su u znanstveno-nastavnim ustanovama zbog kompleksnosti planiranja i provođenja radioterapijskog liječenja kojeg provodi radioterapijski tim. Analizom stanja i opterećenosti opreme donosi se plan zanavljanja stare i nabave nove opreme.

Vezano uz upit stanju postojeće opreme, Ministarstvo zdravstva unutar godine dana zaprimilo je pojedinačne pritužbe pacijenata, a što je rješavano u izravnom kontaktu s bolnicama, kako bi ti pacijenti što ranije dobili termin za nastavak liječenja. Zbog velikog priljeva pacijenata i starosti pojedinih uređaja povremeno doista dolazi do kvarova uređaja, ali se kvarovi promptno i pravodobno uklanjaju te da se osigurava kontinuitet u pružanju usluge radioterapije.

5. Molimo ministra da komentira situaciju u Zadru gdje građani sami prikupljaju novac za aparat za zračenje. Zanima nas što općenito ministar misli o kupnji opreme putem dobrotvornih akcija. Trebaju li zdravstvena zaštita i inovacija biti predmet milosrđa i dobre volje pojedinaca ili neodvojivi dio sustava odnosno planirane zdravstvene zaštite građana?

Vezano uz donacije građana, valja istaknuti kako su naši građani iznimno solidarni, pogotovo kada je humanitarna akcija usmjerena prema onkološkim pacijentima, pritom treba svakako ciljeve ovakvih akcija realizirati u okvirima usluga koje su najprimjerenije pacijentima s pojedinih područja.

* Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije.