U povodu Lila tjedna – Tjedna ženskog zdravlja – intervju za „Nismo same“ dala je prim. mr. sc. Višnja Matković, voditeljica Odjela za radioterapiju i kemoterapiju Zavoda za ginekološku onkologiju KBC-a Zagreb
Razgovarala: Ivana Kalogjera
Koji je najčešći ginekološki tumor, a koji ima najlošije ishode?
Po učestalosti na prvom mjestu je rak tijela maternice. No, kako se ta vrsta karcinoma u pravilu otkriva u prvom stadiju bolesti, te bolesnice najčešće imaju dobru prognozu. Rak tijela maternice kirurški se zbrinjava, a nakon toga eventualno tek manji broj bolesnica, svega njih trećina, treba dobiti dodatno liječenje kao što su zračenje ili kemoterapija.
Što se tiče najlošijih prognoza, na prvom je mjestu još uvijek rak jajnika. To je bolest koja ne daje rane simptome pa se najčešće otkriva u trećem ili četvrtom stadiju, kada je bolest uznapredovala, pa je nije moguće izliječiti samo kirurškim putem. I tu je najveći problem.
Prim. mr. sc. Višnja Matković, voditeljica Odjela za radioterapiju i kemoterapiju Zavoda za ginekološku onkologiju KBC-a Zagreb
Zna li se što uzrokuje rak jajnika?
O uzročniku raka jajnika danas još uvijek ne možemo govoriti. Za razliku od raka vrata maternice koji ima vrlo čvrstu poveznicu s HPV infekcijom, kod raka jajnika konkretan je uzročnik još uvijek nepoznat. Jedino što se zna jest to da je ova bolest učestalija kod žena koje nisu rodile kao i kod žena koje su bile na većem broju stimulacija jajnika vezano uz trudnoću. Povezuje ga se i s obiteljskom anamnezom. Dakle, češći je u nekih obitelji kod kojih postoje BRCA nasljedni geni.
Koji su simptomi raka jajnika?
Simptomi su vrlo nespecifični. Oni češće nalikuju na simptome vezane uz gastrointestinalni trakt, kao što su nadutost ili otežano pražnjenje crijeva, te otežano mokrenje, ali nekih klasičnih simptoma koji bi nas naveli na zaključak da je u pitanju rak jajnika, nema.
Kako se postavlja dijagnoza raka jajnika?
Dijagnoza se postavlja ginekološkim pregledom i radiološkom obradom. Na ginekološkom pregledu, uz pomoć ginekološkog ultrazvuka, tumor se može otkriti čak i u ranim fazama bolesti. Iz tog se razloga ženama preporučuje da barem jednom godišnje odu na ginekološki pregled, koji bi morao sadržavati i pregled vaginalnim ginekološkim ultrazvukom jer se tako vrlo dobro pokažu jajnici i eventualne promjene na jajnicima. Odlazak na redovite ginekološke preglede sastavni je dio opće kulture.
Od koje bi godine života žene trebale ići na redovite ginekološke preglede?
Žene bi na redovite ginekološke preglede trebale krenuti odmah po prvom spolnom odnosu. Učestalost ginekoloških pregleda do trudnoće određuje PAPA obrisak, UZV nalaz, te, prema potrebi, HPV tipizacija. Nakon poroda, koji je danas najčešće poslije 30-35 godine života, ginekološki bi pregledi trebali biti jednom godišnje. Oni, naravno, moraju biti i češći ako žena ima promjene u PAPA obrisku, HPV infekciju ili neki drugi patološki nalaz.
Mnogi se liječnici žale da žene nakon što rode drugo dijete u velikoj mjeri prestanu ići ginekologu. Kakva su Vaša iskustva?
Iskustva su svuda ista, ne samo kod nas nego i u svijetu. Žene se najčešće uljuljaju u sliku da je sve u redu jer su prošle trudnoću i porod. U isto vrijeme nemojmo zaboraviti da žene nakon poroda kreću u svoju najveću životnu bitku, opterećene su brojnim obvezama oko djece, obitelji, poslom… To je period života u kojem smo najaktivnije i onda nekako naše zdravlje, posebice ako nemamo nekih tegoba, stavljamo u drugi plan.
Smatra se da dojenje i rađanje ženu štite od raka jajnika. Je li to točno?
Statistike pokazuju da to ima utjecaja. No, opet, žena bi morala roditi barem do 28., 30. godine. Rađanje u kasnijim godinama nema značajnijeg utjecaja ni na jednu vrstu tumora.
Dakle, preporuka je da porod bude što ranije i da žena ima što više trudnoća, a to je opet vrlo teško spojivo s današnjim načinom života.
Koji su čimbenici rizika za oboljevanje od ginekoloških tumora?
Ako gledamo rak tijela maternice, on je povezan s povećanom tjelesnom težinom jer se veže uz estrogenu stimulaciju. Rak vrata maternice u većini je slučajeva povezan s HPV infekcijom, tu su nužni redoviti ginekološki pregledi, HPV tipizacija i PAPA obrisak. Rak jajnika jedini je ginekološki tumor koji možemo povezati s BRCA genima i to s BRCA1 genom koji je karakterističan za tu skupinu bolesnica. Kod žena koje imaju mutirane BRCA gene problem je u tome što one obolijevaju od tumora jajnika u ranijoj dobi. Prosječna je dob u kojoj žene obolijevaju od ove bolesti 62, 63 godine, no kod žena s mutiranim BRCA genima bolest se može pojaviti već nakon 40. godine. Vrlo je slična situacija i s karcinomom dojke. Žene koje su nosioci BRCA gena od raka dojke obolijevaju u nešto ranijoj dobi.
Rekli ste da od raka jajnika žene najčešće obolijevaju u dobi od 62, 63 godine. Koliko su u prosjeku stare žene koje obolijevaju od raka vrata maternice?
Tu imamo dva tzv. pika incidencije. Jedan je u ranim 40-ima i taj je gotovo 100 posto vezan uz HPV infekciju. Drugi je oko 60. godine, s tim da se tzv. pretkancerozne, tumori in situ, koji se rješavaju manjim kirurškim zahvatima, javljaju u ranim 30-im godinama života. Ako se oni tada ne liječe, žena nažalost, na početku 40-ih godina života dobiva rak.
Čak 70 posto žena tijekom života bude zaraženo nekim HPV virusom, no samo ih mali postotak obolijeva od raka vrata maternice. O čemu ovisi hoće li se HPV infekcija na kraju pretvoriti u malignu bolest?
Prvenstveno ovisi o imunitetu. Ako žena ima dobar imunitet, ako je organizam zdrav, on će se izboriti s infekcijom. Često se kao uzrok padu imuniteta spominje stres. Realno, mi ne znamo koliko stres utječe na razvoj bolesti, ali je pretpostavka da utječe, i to značajno.
Poseban je problem kod žena koje su imunološki kompromitirane. To su žene koje su bile na transplantaciji bubrega srca, pluća, koje su na trajnoj imuno-supresiji, ili žene koje imaju različita imunološka oboljenja, koje su na trajnoj terapiji kortikosteroidima. One imaju veću šansu da im se HPV infekcija razvije u nešto puno gore.
Zašto preporučujete ženama da pristupe HPV testiranju?
Postoji nekoliko tipova HPV virusa od kojih se neki – posebice 16 i 18 – ciljano povezuju s karcinomom i ako se ne liječe u doglednoj budućnosti može doći do razvoja karcinoma. Mi ne znamo koliko je dug taj period, no smatra se da je to sedam do deset godina. Zato je bitno napraviti tipizaciju, da se vidi o kojem se eventualno virusu radi. S HPV tipizacijom vi određujete i učestalost budućih pregleda. Jer, ako je HPV tipizacija negativna i žena nema HPV infekciju ginekološki pregled i PAPA test mogu se odgoditi i za duže od godinu dana. Recimo na dvije godine, to se radi u svijetu ako HPV test bude negativan.
Ako je ženin HPV test negativan, znači li da ga ona više ne mora ponavljati?
Ako je test negativan nema ga potrebe ponovno raditi, sve dok je s PAPA obriscima sve u redu.
Ako test pokaže da je osoba zaražena HPV virusom, koji su njezini daljnji koraci?
Ako je test pozitivan, to je znak da se žena mora redovitije kontrolirati. Postoji pregled koji se zove kolposkopija, na kojem se može ciljano vidjeti postoje li promjene na samom vratu maternice, i, naravno, ciljana biopsija, ako za to postoje indikacije. Dakle, treba ići stepenicu više uz redoviti kontrolu i liječenje, iako je teško reći možete li virusnu infekciju liječiti. Međutim, danas postoje pripravci koji djeluju na virusne stanice. Njih se preporučuje uzimati kroz duži period, u kombinaciji s redovitim ginekološkim kontrolama, koja bi trebale biti svaka dva do tri mjeseca.
Imamo pitanje čitateljice koja se prije 15 godina liječila od raka vrata maternice. Zanima je treba li i ona otići na testiranje na HPV?
Apsolutno! Oko toga uopće nema govora.
Gdje je danas Hrvatska u odnosu na svijet kada su u pitanju metode liječenja ginekoloških tumora?
Moram reći da tu nismo loši. Naše su bolesnice u potpunosti zbrinute kao i drugdje u svijetu. Od lijekova koje mi, naravno, želimo izbjeći, jer lijekovi znače uznapredovali stadij bolesti, dostupni su nam svi, i za rak jajnika i za rak vrata maternice, od citostatika do biološke „imunološke“ terapije. I sami su kirurški zahvati otišli daleko. Kod nas se praktički rade iste operacije koje se rade u Europi. Imamo puno mladih ginekologa koji su posvećeni tom zanatu, koji vole operirati i zapravo bolesnice budu dobro operirane s malim posljedicama po zdravlje. No, budimo realni, i nakon takvih operacija, u kojima se vade reproduktivni organi, žena automatski postaje – žena u menopauzi.
