Žene starije od 25 godina koje imaju opravdane medicinske indikacije mogu se u Hrvatskoj besplatno cijepiti protiv HPV-a. U KB Sv. Duh u Zagrebu takav program  pokrenut je početkom listopada prošle godine, a interes za cijepljenje je u porastu. Ginekologinja, izv. prof. dr. sc. Ingrid Marton, za Nismo same objašnjava kome se cijepljenje preporučuje, zašto je ono korisno i nakon liječenja promjena povezanih s HPV-om te zašto bi se protiv HPV-a trebali cijepiti i muškarci u odrasloj dobi.

Cijepljenje protiv HPV-a najčešće povezujemo s djevojčicama i dječacima školske dobi, no mogućnost zaštite postoji i za odrasle. Posebno je važna ženama koje su već imale premaligne promjene na vratu maternice ili su liječene zbog bolesti povezanih s humanim papilomavirusom (HPV), kao i osobama s određenim stanjima koja povećavaju rizik od razvoja bolesti.

Upravo je takvoj skupini žena namijenjen program koji je 1. listopada 2025. pokrenut u Kliničkoj bolnici Sveti Duh u Zagrebu. Riječ je o besplatnom cijepljenju žena starijih od 25 godina na medicinsku indikaciju, a u prvoj godini programa cijepljeno je oko 300 žena.

„To je zaista puno“, kaže prof. Marton te dodaje kako je posebno ohrabruje to što se žene sve češće same raspituju o mogućnostima cijepljenja, čak i kada nemaju unaprijed utvrđenu medicinsku indikaciju.

Tko se može besplatno cijepiti nakon 25. godine?

Gornja dobna granica za cijepljenje žena na Svetom Duhu nije strogo određena. Iako se u preporukama često spominje dob od 45 godina, najviše zato što studije do sada nisu obuhvatile i žene starije od 45 godina, u bolnici se cijepe i starije žene.

„Za sada je najstarija pacijentica koju smo cijepili imala 67 godina“, rekla je prof. Marton.

Među ženama koje dolaze na cijepljenje nalaze se one koje su već liječene od   posljedica HPV infekcije, uključujući premaligne promjene vrata maternice, kao i pacijentice s povećanim rizikom kao posljedicom zdravstvenog stanja kao što su onkološke pacijentice, žene s određenim autoimunim i neurološkim bolestima te dijabetičarke, ovisno o individualnoj procjeni i terapiji koju primaju.

Kako izgleda postupak cijepljenja?

„ Protokol ide na sljedeći način: žena se javlja u ginekološko-onkološku ambulantu, u pravilu javlja se meni četvrtkom, s A uputnicom ginekologa. Potom slijedi revizija nalaza, razgovor o toj tematici, odluka i ako žena ima indikaciju na cijepljenje, a većina žena već dolazi s jasnom indikacijom, mora imati D2 uputnicu koju izdaje ginekolog, i onda je cijepimo“, opisuje prof. Marton. Dodaje kako se sve pacijentice cijepe devetovalentnim cjepivom, koje štiti od devet tipova HPV-a, uključujući one povezane s razvojem više vrsta raka, a prima se u tri doze. Nakon prve doze, sljedeća doza daje se za mjesec do dva mjeseca, dok se treća doza daje šest mjeseci do najkasnije godinu dana nakon primitka inicijalne doze.

„Lijepo smo uhodali taj sustav“, kaže prof. Marton.

Dodaje kako se posebna pažnja posvećuje ženama kod kojih je planirano kirurško liječenje promjena povezanih s HPV-om. Ako pristanu na cijepljenje, i za njega postoji indikacija, raspored doza usklađuje se s planiranim liječenjem.

Osim u KB-u Sveti Duh, cijepljenje žena starijih od 25 godina na medicinsku indikaciju provodi se u Klinici za ženske bolesti i porode u Petrovoj, u KBC Sestre milosrdnice u Zagrebu i u KBC Rijeka. Program se počeo uvoditi i u KBC Split, a imaju ga i neke manje bolnice kao što je Opća bolnica Zabok.

Budući da se dostupnost i organizacija cijepljenja mogu razlikovati od ustanove do ustanove, zainteresirane žene trebaju provjeriti provodi li odabrana ustanova program, koje su indikacije prihvatljive i kakav je postupak naručivanja.

Može li cjepivo pomoći ženama koje su već imale HPV?

Jedna od važnih poruka prof. Marton jest da prethodna HPV infekcija sama po sebi ne znači da je cijepljenje beskorisno.

„Cjepivo ne može izliječiti postojeću HPV infekciju, ali može umanjiti štetu koju HPV uzrokuje. Ovdje govorimo o onim tipovima HPV-a koji uzrokuju rak, a cjepivo može smanjiti mogućnost recidiva za dobrih 30 posto. Ako je netko već obolio od HPV infekcije, to je jako puno“, objašnjava.

Posebno ističe primjere žena koje su liječene zbog CIN-a 2 ili CIN-a 3, odnosno premalignih promjena vrata maternice. Kod takvih pacijentica liječnik može preporučiti cijepljenje kao dodatnu mjeru zaštite, uzimajući u obzir individualne okolnosti i dostupne dokaze o smanjenju rizika od ponovne pojave promjena.

HPV-a ima mnogo tipova, a prethodna infekcija jednim tipom ne znači da je osoba bila izložena svim tipovima obuhvaćenima cjepivom. Osim toga, moguća je i nova infekcija.

Zato je važno da žene koje su već imale HPV o mogućnosti cijepljenja razgovaraju sa svojim ginekologom. Cijepljenje pritom ne zamjenjuje redovite ginekološke preglede i preporučene kontrole.

Strah od nuspojava

Prema iskustvu prof. Marton, jedan od najčešćih razloga zbog kojih žene odbijaju cijepljenje jest strah od nuspojava. Ozbiljne nuspojave do sada nisu zabilježene, a sigurnost cjepiva kontinuirano se prati. Prof. Marton navodi kako su reakcije na cjepivo protiv HPV-a blage i prolazne, kao što su, primjerice, bol, crvenilo ili oteklina na mjestu uboda. Mogu se pojaviti i glavobolja, umor ili povišena temperatura, kao i nakon drugih cjepiva.

Navodi primjer Japana, gdje je nakon prijava zdravstvenih tegoba i zabrinutosti javnosti 2013. godine obustavljena aktivna preporuka za cijepljenje protiv HPV-a. I onda se dogodilo da jedna tako visoko razvijena zemlja s jako dobrim zdravstvenim sustavom ima povećani pobol od raka vrata maternice pa je preporuka ponovno aktivno uvedena 2022. godine, nakon što su zdravstvene vlasti razmotrile dostupne dokaze o sigurnosti cjepiva.

„Kada žene odbijaju cijepljenje, pokušavamo im objasniti koje su sve prednosti cijepljenja“, kaže prof. Marton, naglašavajući važnost razgovora i individualnog pristupa.

HPV nije samo problem žena: Zašto bi se trebali cijepiti i muškarci?

Iako je program cijepljenja odraslih u Hrvatskoj trenutačno usmjeren isključivo na žene, doktorica Marton smatra da zaštitu treba promatrati šire. HPV nije isključivo uzrok raka vrata maternice. Virus može uzrokovati i rak rodnice, stidnice (vulve), anusa, penisa te tumore usne šupljine i ždrijela.

Muškarci također mogu oboljeti od bolesti povezanih s HPV-om i prenijeti virus svojim partnerima. Zato je cijepljenje dječaka jednako važno kao i cijepljenje djevojčica.

„Svaka će se spolno aktivna osoba barem jednom u život zaraziti s HPV-om. To više upitno, već znanstveno dokazana činjenica. Pitanje je samo kako će tko individualno reagirati. Problem kod muškaraca je u tome što oni stvaraju vrlo slabu imunološku reakciju na HPV  i za njih bi bilo idealno da ih sve procijepimo. I to bi bilo najbolje da ih procijepimo u dječjoj dobi, prije stupanja u prvi spolni kontakt“, poručuje doktorica Marton.

Cjepivo pruža najbolju zaštitu kada se primi prije izlaganja HPV-u, zbog čega se rutinsko cijepljenje preporučuje u predadolescentskoj dobi. Međutim, mogućnosti zaštite odraslih također zaslužuju pozornost, osobito kada postoji povećan rizik od bolesti povezanih s HPV-om.

Obvezno cijepljenje kao prilika za bolju prevenciju

Najavu Ministarstva zdravstva o uvođenju obveznog cijepljenja protiv HPV-a od 2027. godine prof. Marton pozdravlja, kako kaže, svim srcem.

„Doista se nadam da će tome biti tako jer je to jedini pravi put da iskorijenimo one oblike karcinoma koji su direktno povezani s ovom infekcijom“, kaže.

Ipak, uz organizaciju cijepljenja, jednako je važna edukacija roditelja i mladih. Naša ugledna ginekologinja smatra da informiranost još nije jednaka u svim dijelovima Hrvatske te da postoje razlike u prihvaćanju cijepljenja između pojedinih regija, posebice juga i sjevera.

Istodobno primjećuje napredak: procijepljenost je u nekim dijelovima zemlje prešla 50, a ponegdje i 55 posto, dok se ranije često kretala oko 20 do 30 posto. Te podatke treba promatrati u kontekstu konkretnih dobnih skupina i razdoblja na koje se odnose, no trend koji opisuje pokazuje da se interes za prevenciju povećava.

„Vidim svaki dan da žene samoinicijativno pitaju za cijepljenje na medicinsku indikaciju, pa čak i raspituju li se mogu cijepiti ako nemaju neki medicinski razlog“, ističe prof. Marton.

 

izv. prof. dr. sc. Ingrid Marton, fotografije: privatni album 

HPV je svuda oko nas, a mnoge žene ne znaju jesu li cijepljene

„HPV je svuda oko nas, budimo iskreni“, kaže prof. Marton te upozorava na još jedan problem s kojim se susreće u praksi: mnoge žene u odrasloj dobi uopće ne znaju jesu li u mladosti cijepljene protiv HPV-a.

Cijepljenje se uglavnom provodi u dječjoj i adolescentskoj dobi pa bi podatke o tome trebali imati roditelji. No, s vremenom se dokumentacija izgubi, roditelji više nisu sigurni je li dijete primilo cjepivo, a kontakt sa školskom medicinom odavno je prekinut.

„Majka nije sigurna je li dijete cijepljeno, ne može se doći do odgovarajuće dokumentacije, dokumentacija je izgubljena. Takvih situacija ima i to nerijetko“, objašnjava prof. Marton.

Dodatni je problem što za starije osobe podatke o cijepljenju nije uvijek moguće pronaći u elektroničkim evidencijama. Zbog toga se odrasle žene ponekad nađu u situaciji da ne znaju jesu li zaštićene, odnosno jesu li uopće primile cjepivo.

Što ako se žena odluči ponovno cijepiti, a zapravo je već primila cjepivo u mladosti? Prema riječima prof. Marton, istraživanja se bave i pitanjem potrebe za dodatnom dozom nakon razdoblja od 10 godina, no odluku treba donositi na temelju dostupnih dokaza i stručnih preporuka.

„Odrasle žene koje cijepimo na medicinsku indikaciju ionako primaju tri doze, dok se djeca cijepe s dvije doze“, kaže.

Ipak, ne treba automatski zaključiti da je svakoj osobi potrebno docjepljivanje nakon desetak godina. Potreba za dodatnom dozom ovisi o važećim preporukama, prethodnom rasporedu cijepljenja i individualnim okolnostima, pa je najbolje posavjetovati se s liječnikom.

Upravo zato važno je sačuvati dokumentaciju o cijepljenju i znati svoj cijepni status. Ako žena nije sigurna je li cijepljena, prvi je korak pokušati provjeriti podatke kod liječnika obiteljske medicine ili nadležnog zavoda za javno zdravstvo te se s ginekologom savjetovati o daljnjim mogućnostima zaštite.

* Tekst je objavljen uz novčanu potporu Agencije za medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti.