“Sunce obasjava i dobre i zle, a kiša pada na pravedne i nepravedne.” – Evanđelje po Mateju 5,45

 

Jutro je bilo mirno, onako pravo ljetno, morsko, nedjeljno, o kakvom sanjamo u sivim zimskim danima.

Ona se javila i rekla da ga više nema.

Sve plave boje oko mene i dalje su bile plave, nevjerojatno je kako sjaj počinje i nestaje u nama.

Onda krenuše već dobro znane riječi, znate kako to ide, zašto je otišao tako divan čovjek i kako Bog uzima sebi one najbolje.

A mene obuzeše sjećanja, kamen u prsima, nostalgija, nevinost naših mladosti i nadanja.

Je li ipak bolje ne znati unaprijed sve što nas čeka?

* * *

Život nas često dovodi pred pitanja na koja nije lako pronaći odgovor. Jedno od njih glasi: zašto se loše stvari događaju dobrim ljudima?

Kada vidimo da poštena, brižna i dobronamjerna osoba prolazi kroz teške životne trenutke, prirodno je zapitati se postoji li u svijetu pravednost.

Mnogi vjeruju da bi dobra djela trebala biti nagrađena, a loša kažnjena, no stvarnost pokazuje da život ne funkcionira uvijek prema tom načelu.

Dobri ljudi nisu zaštićeni od bolesti, gubitaka, neuspjeha ili razočaranja. Nesreće se događaju bez obzira na nečiji karakter, dob ili životne odluke. Prirodne katastrofe, prometne nesreće ili zdravstveni problemi ne biraju svoje žrtve prema tome jesu li one dobre ili loše osobe.

Upravo zato možemo zaključiti da patnja nije kazna za dobrotu, nego dio ljudskog iskustva.

S druge strane, teške situacije često otkrivaju ono najbolje u ljudima.

Dobri ljudi nerijetko pokazuju iznimnu snagu, suosjećanje i spremnost da pomognu drugima čak i onda kada se sami suočavaju s problemima.

Njihov primjer može inspirirati druge i potaknuti ih na solidarnost i razumijevanje.

Loša iskustva ponekad nas nauče važnim životnim lekcijama te nas učine zahvalnijima za ono što imamo.

Iako nam se može činiti nepravednim da dobri ljudi pate, važno je zapamtiti da dobrota nije jamstvo života bez poteškoća.

Ona se ne mjeri time koliko nam je život lak, nego načinom na koji se odnosimo prema drugima i kako se nosimo s izazovima koji nas snađu.

Loše stvari doista se događaju i dobrim ljudima, ali to ne umanjuje vrijednost njihove dobrote niti dar samoga života.

Upravo u teškim trenucima dobrota dobiva svoje pravo značenje, jer pokazuje snagu ljudskog karaktera i sposobnost da unatoč životnim nepravdama ostanemo ljudi.

* * *

Kad se sunce počelo okretati prema zapadu, krenula sam putem rajske plaže puštajući suze da slobodno klize, ne skrivajući bol.

Jer i bol treba naći svoj put.

Cijela sam uronila u slano plavetnilo, a suze su postale dio mora.

 

                                                                                      U spomen i sjećanje na prijatelja i kolegu, dr. Samira Haj Barakata