Kad se jedan od partnera razboli, to svakako utječe na odnos među partnerima, kao i na cijelu obitelj.

Svaki suživot je poseban i drugačiji, pa se tako razlikuju i maligne bolesti od kojih osobe boluju, kao i njihove potrebe, bilo da se radi o novoj bolesti, metastazama ili neizvjesnom razdoblju kada ne znamo što nas čeka.

Ne postoji algoritam ispravnih postupanja, no pred vama je osam savjeta koji bi vam mogli biti od pomoći.

1. Oslonite se na individualne potrebe partnera.

2. Zajedno se suočite s bolešću.

Bolest se događa oboma.  Vaš je život ometen na puno načina. Dijelite puno zajedničkih osjećaja i briga. Imate izazov u nalaženju konstruktivnih rješenja i načina kako se nositi s opterećenjima.

Posebno je važno zajedno proći kroz sljedeća pitanja i dileme:

  • Koliko je bolest ozbiljna?
  • Koji je najbolji način liječenja?
  • Postoji li mogućnost eksperimentalnog ili drugog tipa liječenja?
  • Što reći djeci i kako im pomoći da se nose sa, za njih, zastrašujućom situacijom?
  • Koje promjene treba uvesti u svakodnevni život?
  • Kako se nositi s potencijalnim nuspojavama liječenja?
  • Je li vam potrebna pomoć obitelji, prijatelja i drugih članova zajednice.

4. Razgovarajte, nemojte pretpostavljati što osjeća ili treba druga strana, niti kako razmišlja o svom stanju.

Vaš partner može osjećati tugu, ljutnju, strah, ili čak krivnju, zbog utjecaja bolesti na cijelu obitelj. Nekada možemo izgledati snažnije nego što se iznutra osjećamo i obrnuto.

5. Odlazite zajedno na liječničke preglede, educirajte se o partnerovoj bolesti i metodama liječenja, preuzmite obavezu kontaktiranja i obavještavanja bliskih osoba, ako to partner želi, sudjelujte aktivnije u kućanskim poslovima i obavezama oko djece.

6. Ohrabrite i suosjećajte.

Najvažnije je oboljeloj osobi dati do znanja da na svom teškom i izazovnom putu nije sama.

7. Budite spremni za teške trenutke kada će bolest uzrokovati neraspoloženje i sukobe.

8. Ne izbjegavajte temu intimnih odnosa koji mogu biti pod negativnim utjecajem bolesti i liječenja te koji mogu smanjiti libido. Najvažnija je otvorena komunikacija.

Mnoge će parove bolest i suočavanje sa strahom od smrti dodatno zbližiti, više će cijeniti ono što su ranije podrazumijevali.

Ovo je priča jednog supruga, oca dvoje djece:

“Kad sam bio u ranim dvadesetima, osnivanje obitelji mi nije bila ni u primisli. No, nekoliko godina kasnije sam se oženio, kupili smo kuću te smo dobili dvoje djece i udomili psa. Karijera mi je bila u usponu. Bio sam u istinu sretan. No, jedne jeseni sve se promijenilo preko noći.

Ani su dijagnosticirali metastazirajući karcinom dojke. Naš mali siguran svijet se srušio.

Nitko vas ne može pripremiti na trenutak kad sjedite s bračnim partnerom u liječničkoj ordinaciji i čujete riječi: ‘Imate karcinom. Proširio se na pluća.’

Ne sjećam se kad sam toliko plakao. Bio sam nemoćan. No, već u sljedećem trenutku imao sam stotine pitanja:

  • Hoće li Ana dočekati iduće dječje rođendane?
  • Znači li ovo da ću postati udovac?
  • Što ću reći djeci?
  • Kako ćemo izdržati sve što nas čeka?

Prošla su 24 mjeseca od Anine dijagnoze. Mnogi moji strahovi riješeni su putem kroz obaveze ili prihvaćanje. Naučio sam puno o sebi.

Shvatio sam da je savršenstvo nemoguće i da se na neke situacije u životu ne možete unaprijed pripremiti.

Živimo tjedan po tjedan, mjesec po mjesec, uz redovite kontrole. Neki dani su bolji, neki lošiji. Ali uvijek se trudimo ići naprijed.

Teško je…

No, imamo pomoć sa svih strana. Podršku od onih koji prolaze isto što i mi.

Druženja s njima nam puno znače. Neizmjerno sam im zahvalan.

Gledajući suprugu kako se hrabro nosi s karcinomom, izgradio sam novu snagu.

Sretan sam jer sam oženio pravu osobu koja je za supruga odabrala baš mene.

Ana je trenutno dobro.

Ne znam što nam nosi budućnost, ali znam da s njom želim stvoriti još puno uspomena.

I da, želim je razmaziti.

Za sve što je učinila za mene, naš dom i našu djecu.“