Lozinka : “Nisi Sama!”

Odgovor: „Ideš s nama!”

 

Postoje jednostavno dobri ljudi koji bez vidljivog razloga i očekivanja žele pomoći. Onako… Na razne načine. I to je ljepota življenja u svijetu u kojem nema ništa “džaba”, u svijetu u kojem su se vrijednosti izokrenule.

Često mi je život pripremao iznenađenja, držao me na “kratkom lancu”, da ne zaboravim tko je glavni. Nedavno me je ponovo potapšao po ramenu, uz prešutnu poruku: „Možeš li ovo?“. 

 

“I ne, nije stvar u novcu (iako hvala i za to), stvar je u nečemu puno većem. U Čovjeku. U Ljudima.”

 

 

Ivanka Nikolić / Foto privatna arhiva

 

Ne volim puno pričati o raku, onako, bez da me itko pita. Navikla sam svoje strahove, nadanja, želje pravilno rasporediti kako bih istom tom životu dala balans, malo nade, puno želja i tu i tamo neki strah. Do sada odličan recept. 

 

 

Ono što je u ovom periodu dodatno izbalansiralo bijelu i crnu je akcija „Nisi sama – ideš s nama!“. Nisam mislila da mi treba ova usluga, do sada sam sve sama rješavala i funkcioniralo je odlično. Ali, eto, neki anđelčići su prije mene shvatili da ovaj put ne trebam biti sama. Dolazak taksija i riječi koje zvuče poput lozinke u zavjerenika (ja: „Nisi sama!“; taksist: „Ideš s nama!“) u ovom su mom novom iskušenju pun pogodak. 

Nasmijani taksisti, puni empatije, nikako sažaljenja, onaj su začin, ona bijela i ružičasta boja dodana na crne i sive tonove.

Ne znam radujem li im se više ujutro kad dođu po mene, i razgovorom daju sve od sebe kako bi mi dali dodatnu snagu za terapiju koja slijedi, ili nakon terapije kada se utrkuju s gužvom i traže načine da što prije stignem na kolodvor i natrag svojoj kući. 

I ne, nije stvar u novcu (iako hvala i za to), stvar je u nečemu puno većem. U Čovjeku. U Ljudima. 

U ponosu kada mi taksista kaže: „Znate, sve nas je više koji vozimo za udrugu…“

A ja čujem: „Znate, sve više nas je Ljudi…“ 

I zato, u moru loših vijesti, političkih prepucavanja i lopovluka, izuzetno je bitno ovakvim akcijama dati prostora u medijima, na društvenim mrežama, u svakodnevnom životu. 

Jer, dobrota raste dijeljenjem, a sreća se grabi isključivo raširenih ruku… Zato, raširite ruke, gledajte srcem i budite s nama… Da NISMO SAME